Novo:

Cicatrix manet 3

Fascinantna , vrlo jaka osoba. Nikad prije i nika poslije nije bilo sličnog primjera u glazbenom svijetu, dokle sežu moje spoznaje. Izvrsna pijanistica Clara Schumann. Gospođa Schumann bila je i skladateljica, o čemu se u široj javnosti ne zna mnogo, jer je njen povijesni imidž građen prvenstveno na koncertnom pijanizmu i na braku sa skladateljem Robertom Schumannom. Osim svega, bila je i majka osmero djece. Djece različitih sudbina, ponekad sretnih, ponekad tragičnih.

Clara je rođena 1819. godine u glazbeničkoj obitelji, u Leipzigu, u Njemačkoj. Sa 5 godina imala je redovitu poduku iz klavira i drugih glazbenih predmeta od strane svojega oca. Već tada se brak njenih roditelja raspao, majka ih je napustila, a Clara je bila tek jedno od petero djece. Nakon četiri godine otac se ponovo oženio, a i majka se preudala.

Clara je svoj prvi javni koncert ostvarila sa 9 godina. Od tada počinje intenzivno bavljenje koncertnim pijanizmom i redaju se mnogobrojni nastupi, uz brižni nadzor oca. Sa 11 godina napisala je svoju prvu skladbu. Koncerti su je vodili na brojna putovanja. Nakon 7 godina nastupa u cijeloj Europi znaju za nju kao izuzetno nadarenu mladu pijanisticu. Njenom sviranju divili su se i skladatelji Frédéric Chopin i Felix Mendelssohn.

1835. godine kada je pobirala slavu izvrsnim koncertima i plodove svog ranog umjetničkog rada diljem Europe, upoznala je i Roberta Schumanna, skladatelja – svog budućeg supruga. Clara je tada imala 16 godina, a Robert 25. Njih dvoje su bili protagonisti velike romanse, nažalost ne bez poteškoća i tužnih preokreta.

Bilo je jasno da se Robert Schumann udvara Clari, što je razljutilo Clarinog oca. Clarin otac bio je profesor klavira mladom Schumannu. Clarin otac Friedrich Wieck je zabranio bilo kakav daljnji kontakt između Clare i Roberta. Međutim, tu ljubav nikakva zabrana nije mogla spriječiti. Nakon dvije godine Clara i Robert su se potajno zaručili. Tom prilikom je 1837. godine Robert Schumann i službeno zatražio pristanak Clarinog oca da oženi Claru, no otac je to odbio. Smatrao je Roberta neodgovarajućim ženikom.

Robert je bio također izvrstan pijanist i smatrao da će prvenstveno kao pijanist postati poznat, no sudbina je razmišljala drugačije. Legendarna je priča o ozljedi koju je, tako kaže priča, Robert sam sebi nanio iz neznanja ili iz neiskustva ili iz pretjerane ambicije ispoljene na pogrešan način, a koja ga je na koncu spriječila da se profesionalno bavi koncertnim pijanizmom. Domali prst koji je anatomskom zadanošću manje samostalan od ostalih prstiju, Schumannu je dao povoda da na prst postavi spravu za istezanje prsta, ne bi li postao fleksibilniji i tako doživotno uništi prst. Ideja je naravno suluda i potpuno pogrešna jer se raznim praktičnim vježbama i ciljanim sviranjem taj prst može uvježbati kao i svi ostali. Navodno je  Schumann postavio tu spravu sam, bez znanja svog profesora klavira. Stručnjaci iznose brojne teorije, od nepovratnog istegnuća (iščašenja) prsta ili čak slomljenog prsta iz ove priče do reumatskih bolova i deformacija uzrokovanih sifilisom.

Tri teške godine borbi između mladoga para i Clarinog oca eskalirali su u obraćanju para sudu s molbom da se dozvoli sklapanje braka bez privole oca. Sud je dao pristanak i par se konačno vjenčao 1840. godine.

Svo to vrijeme Clara je i dalje nastupala i skladala, a upoznala je i slavnog skladatelja i virtuoznog pijanista Franza Liszta koji ju je slušao na jednom koncertu i zdušno pohvalio u pismu objavljenom i u jednim pariškim novinama. Nakon niza vrlo uspješnih koncerata u Beču, Clara je odlikovana i tadašnjom najvišom austrijskom titulom za aktivne glazbenike  KöniglicheundKaiserlicheKammervirtuosin(Virtuoz kraljevstva i carstva).

Od 1841. godine Clara tijekom niza godina postaje majkom čak osmero djece. Kćeri Marie, Elise, Julie i Eugenie, te sinovi Emil, Ludwig, Ferdinand i Felix.

Već nekoliko godina nakon sklapanja braka Clarin suprug Robert Schumann pokazuje niz zdravstvenih problema – nervozu, preosjetljivost, halucinacije, govori i piše o iritantnim zvukovima i glasovima u glavi.

Clara i dalje puno koncertira i putuje. Cijela se obitelj iz Leipziga preselila u Dresden te potom u Duesseldorf.

Robert i Clara su naizmjence vodili dnevnik, koji je sačuvan i izdan kao knjiga http://www.amazon.com/Marriage-Diaries-Robert-Clara-Schumann/dp/1555531717 .

Puno briga zadavala su Clari djeca.

Kćer Julie je od ranog djetinjstva puno bolovala, a sa samo 27 godina umrla je od tuberkuloze.

Sin Ludwig je odmalena imao problema s ponašanjem i prilagodbi okolini, sa 20 je bolest toliko napredovala da je skrenuo pameću i ostatak života – doživio je 51 godinu – proveo u ustanovi za mentalno poremećene.

Patnju Clare Schumann – majke – potresno opisuju njene vlastite riječi – dio jednog pisma. Opis se odnosi na njenu posjetu sinu, kojeg nije vidjela 4 godine – od njegovog ulaska u ustanovu za mentalno poremećene:

‘Konačno sam ponovno vidjela svog jadnog Ludwiga. Osjećala sam se kao da me netko razdire. (…) Preklinjao me da gap ovedem sa sobom. Kakav užasan bol je bio priopćiti mu da to nije moguće. To mi je bilo previše strašno. Vidjeti svoje vlastito dijete kao da je u zatvoru, njegov preklinjući pogled na mom odlasku – nikada to neću zaboraviti.’

Sin Ferdinand je imao velikih problema s ovisnošću, nakon što je u ratu obolio od reumatizma, koji je bio toliko bolan da se mogao tretirati samo morfijem. Morfij je izazvao ovisnost. Umro je sa samo 42 godine, ostavivši iza sebe suprugu udovicu i šestero preživjele djece, imali su ihsedmero, no sedmo je umrlo vrlo rano. Clara je kao baka preuzela na sebe financijsku odgovornost za podizanje i tih šestero svoje unučadi. Fascinantno kada se uzme u obzir da je Clara bila žena koja je živjela u 19. stoljeću, koja je svojom umjetnošću, svojim koncertima i satovima klavira prehranjivala ne samo sebe i svoju mnogobrojnu obitelj, već i svoju unučad.

Sin Emil je umro sa samo 16 mjeseci, taj je udarac Clara najteže podnijela. Ona koja se nikad nije predavala, pala je u depresiju. Nevjerojatnom snagom duha, ali i neodgodivim obavezama, Clara je ponovno stala na noge i svu svoju tugu kanalizirala u glazbu, u rad. U rad na pripremi repertoara za sljedeće koncerte, a nakon smrti njenog supruga to su prvenstveno bila njegova djela.

Kaže se da Robert Schumann ne bi imao to mjesto u povijesti glazbe koje ima, da nije bilo Clare Schumann koja se svom energijom bacila na izvođenje i prezentiranje njegovih djela dijelm Europe. Energiju je ulagala i u rad sa učenicima i u rad oko dorade i uređivanja Schumannovih djela, kao pripremu pred izvođenje ili prepremu pred tisak.

Sin Felix umro je sa samo 25 godina od tuberkuloze.

Clara je samo 14 godina bila u braku sa Robertom. Od tih 14 godina nekoliko je godina i za supruga trebalo skrbiti, tako da je zapravo bila sama. Potpuno sama. Kolika je to snaga duha, kolika je to snaga volje, kolika je to upornost i ustrajnost i koliko je to životnih poteškoća, ostaje nam na razmišljanje i na divljenje. Dvije godine institucionaliziranog života – razdovjenosti supružnika – Robert u bolnici, Clara sa obitelji i obiteljskim i poslovnim obavezama kod kuće, bila su još jedna od mnogih teškoća u njenom životu.

1853. važna je godina prvo jer velik broj Clarinih skladbi biva tiskano od strane eminentnog notnog izdavača Breitkopf & Haertel u Leipzigu, a drugo je usred svih nastupa i obiteljskih briga Clara upoznaje tada mladog skladatelja – povijesno izuzetno značajnog – Johannesa Brahmsa koji će joj postati doživotni prijatelj i obožavatelj. Brahms će joj pružati podršku u mnogim teškim trenucima njenog života.

Ovdje možete poslušati jednu Clarinu skladbu – njen Klavirski trio op. 17:

{youtube}umOXLxWGh94{/youtube}

Ovdje možete pregledati popis njenih skladbi: www.geneva.edu/~dksmith/clara/worklst.html

1854. Clarin suprug Robert Schumann izveo je pokušaj samoubojstva te je smješten u psihijatrijsku bolnicu na vlastiti zahtjev navodeći kao razlog strah da ne naudi članovima svoje obitelji. U bolnici nakon dvije godine i umire.

Ovdje možete poslušati još jednu Clarinu skladbu – raaskošne zvukove Koncerta za klavir i orkestar u a-molu:

{youtube}Oz0bZm7Ktck{/youtube}

Starija Clarina djeca su joj pomagala koliko god su znala i mogla. Najstarija, prva kći, Marie bila je vrlo savjesna i puno je brinula o obitelji. Elise je postala profesorica  klavira i također je pomagala majci. Najmlađa kći Eugenie živjela je do 1938. godine i bila je spisateljica i profesorica klavira, dugo godina je živjela i radila u Engleskoj u ljubavnoj vezi sa sopranisticom Marie Fillunger. Njeni memoari pružaju dragocjene uvide u život obitelji Schumann.

Još jedna selidba obitelji slijedi i to u Berlin, a nakon određenog vremena ponovno – ovaj put u Lichtenthal. Selidbe su manje-više redovita pojava, tako obitelj seli na kraju i u Frankfurt. Jedan od razloga selidbi su bili sigurno financijski problemi, odnosno smanjenje troškova ili pronalazak poslova u ciljanom gradu. Clara je nekako uvijek uspijevala namiriti sve potrebe svoje mnogočlane obitelji, no sigurno nije bilo niti lako niti lagodno. Jedna od kćeri je svjedočila kako su djeca bila vrlo svjesna napora koje majka ulaže u sticanje prihoda i sramila su se tražiti novu odjeću za sebe.

Dugogodišnji, pouzdani prijatelj Johannes Brahms, koji je po potrebi pomagao i financijski u skladu i sa svojim mogućnostima, nije se upuštao u odgojne i druge obiteljske odnose. Korespondencija između Clare i Johannesa svjedoči da su bili prijatelji i kolege.

Clara Schumann svoj posljednji javni koncert upriličila je 1891. godine, u dobi od 72 godine. Umrla je u Frankfurtu od posljedica moždanog udara 1896. godine, u dobi od 77 godina.

Iduće, 2010. godine kada će cijeli svijet slaviti 200-tu obljetnicu rođenja Roberta Schumanna (i Frédérica Chopina), sjetimo se da bez Clare Schumann i njene bezrezervne ljubavi i podrške i stvaralačkom i obiteljskom životu, djela Roberta Schumanna vjerojatno ne bi bila sačuvana do danas.

Zanina Bilic
About Zanina Bilic (104 Articles)
Akademska glazbenica pijanistica i profesorica klavira nakon diplome na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji poslijediplomski je studij sa stipendijom DAAD završila u Muenchenu. Nastupala je u Hrvatskoj i inozemstvu, kao solist i komorni glazbenik te kao klavirska pratnja. Bavi se i pedagoškim i humanitarnim radom. Živi i radi u Zagrebu sa suprugom i kćeri.