Novo:

Che Guevara: Argentinac

Recenzija filma: Che Guevara: Argentinac, Che Guevara: Gerila, 2008. Već sam duže vrijeme razmišljao da bih se kao povjesničar trebao detaljnije informirati o životu i djelu „savršenog“ revolucionara Ernesta Che Guevare, ali to nikako nisam uspijevao zbog brojnih drugih istraživanja koja sam morao obaviti posljednjih godina. Zato sam o navedenoj osobi sa zanimanjem pogledao dokumentaristički film u dva dijela koji sam pronašao u videoteci jedne hrvatske televizije. Na taj način „ukratko“ sam želio saznati nešto više o jednoj važnoj svjetskoj ličnosti, kad već nisam uspio pristupiti doista bogatoj literaturi i izvornoj građi koja se bavi Che Guevarom.

Ernesto Che Guevara rodio se u Argentini 1928. i školovao se za liječnika do 1952. Tijekom mladosti putovao je motorom po cijeloj Južnoj Americi i stekao velike simpatije prema tamošnjim narodima koji teško žive, a istodobno je razvio krajnju odbojnost prema interesima izrabljivačkog krupnog kapitala, za čije izvorište je smatrao Sjedinjene Američke Države. Zato je ubrzo po završetku studija započeo s političkim, točnije revolucionrnim aktivnostima (u Gvatemali) da bi pravu šansu pronašao u susretu sa Kubancem Fidelom Castrom 1955. godine, kojeg je sreo u egzilu u Meksiku. Njih dvojica dogovorili su se da naprave revolucionarni prevrat na Kubi, ali Che je također očekivao da će nakon toga dobiti potporu Fidela da revoluciju provede na cijelom južnoameričkom kontinentu. Iako su bili bez ikakvih stvarnih resursa, prvi dio njihovog plana izveden je gotovo besprijekorno, pa su od 1. siječnja 1959. revolucionari preuzeli vlast na Kubi. Upravo je taj dio Cheovog života, od susreta u Meksiku do preuzimanja vlasti, okvir za radnju prvog dijela filma. Pritom se ona isprepleće sa ubacivanjem nekih kasnijih dijelova Cheovog djelovanja, prije svega njihovim boravkom u SAD-u, gdje je svoja stajališta iznosio u Skupštini UN-a i pred američkim novinarima, prisjećajući se istovremeno vremena revolucije.

che-1

Drugi dio filma bavi se isključivo posljednjom godinom Cheovog života, kad je on vodio malenu gerilsku skupinu u Boliviji, upravo u cilju podizanja revolucije u cijeloj Južnoj Americi. Taj film napravljen je doslovno prema Cheovom osobnom dnevniku, dan za danom, sve do njegovog uhićenja 7. listopada 1967., kada režiser Steven Sonderbergh uz pomoć drugih izvora rekonstruira i sam čin Cheove likvidacije. Doista je zanimljivo promatrati život čovjeka koji bolestan (astma) djeluje u ekstremno teškim uvjetima i vodi uspješnu borbu protiv višestruko nadmoćnog neprijatelja, dok se istovremeno odrekao svih blagodati ovoga svijeta, što ih je lako mogao postići dok je bio kubanski ministar i predsjednik Nacionalne banke. Che ne samo da je na svom položaju odbijao sve pogodnosti, uključujući plaću, nego je na koncu odbio i sve položaje razvijajući teoriju gerilske borbe i napuštajući Kubu 1965. kako bi pomogao revolucionarnu borbu u Kongu. Nakon propasti te avanture upustio se u organizaciju gerile u Boliviji. Onoliko koliko sam proučio izvorne dokumente, napose fotografije, fascinira koliko je režiser vjerno prenio sliku Cheovog života. Ne samo da su događaji i razgovori potpuno vjerni, već su takva i lica glumaca, uključujući frizure, odjeću, pa čak i naočale. Osobno me oduševilo u filmu i to što sam četiri sata radnje odgledao s punom pažnjom bez pauza, dok me istovremeno filmovi skupih produkcija i isto takvih efekata obično zamore već nakon tridesetak minuta. Treba reći da je i glumačka ekipa odlično odradila svoj posao, pa ne čudi da je glavni glumac Benicio Del Toro dobio nagradu za najbolju glumu na festivalu u Cannesu, a kritika je nahvalila film općenito.

U filmu nema patetike, čak niti neke posebne muzike, ali baš na takav način možemo osjetiti velike emocije koje proizlaze iz cijelog događaja, koje kulminiraju u završnoj sceni filma kada promatramo kako bolivijski vojnici na poticaj SAD-a hladnokrvno ubijaju velikog čovjeka, ranjenog, nenaoružanog, svezanog i naravno, bez ikakvog suda. Štoviše, nakon smrti, spektakularno se iživljavaju nad Cheovim mrtvim tijelom i ne dozvoljavaju čak ni dostojni ukop. Nakon gledanja filma stoga se neizbježno otvara niz pitanja. Kao prvo, da li je SSSR indirektno pomogao Cheovu propast, obzirom da je on s njihove strane proglašen „disidentom“? Naime, KP Bolivije nije podurpla Chea, što mu svakako nije pomoglo u omasovljenju pokreta. Nadalje, kako to da je formalni ubojica Chea, predsjednik Bolivije Barrientos, „nerazjašnjeno“ stradao 1969. u nesreći helikoptera? Čini se da je Barrientos ubojstvom Chea presudio i sam sebi, a ostaje pitanje tko ga je ubio: Kubanci ili sami Amerikanci? Zatim, koliko je Cheova smrt utjecala na famozne demonstracije iz 1968. i pokret mladih itd. Važno bi bilo proučiti sve dijelove Cheove biografije, kako bi se sagledao njegov osobni razvoj i kompletni utjecaj na javno mnijenje, ali za odgovore na pitanja trebati će doista uložiti veći trud od gledanja jednog filma. Ipak, za sve one koji, poput mene, za sada nemaju vremena za to, svakako preporučam da što prije pogledaju navedeni film. On ima veliku vrijednost u podučavanju povijesti, ali također šalje i ljudske poruke koje nadilaze običnu kronologiju vojno-političkog djelovanja.

Branimir Bunjac
About Branimir Bunjac (37 Articles)
Dr.sc. Branimir Bunjac radi kao učitelj povijesti u OŠ Podturen. Predsjednik je Povijesnog društva Međimurske županije. Izdao je nekoliko knjiga povijesne tematike. Od 2016. godine saborski zastupnik.