Novo:

Brojčani pokazatelji hrvatske emigracije od sredine 19. stoljeća do 1981. godine

Emigracija iz Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata svrstava se u dio "suvremenih" migracija koje su započele još krajem 19. stoljeća. Uzrok iseljavanja najčešće je ekonomske prirode. Većinom seljačko stanovništvo na našem području moralo je u potragu za novim obradivim površinama ili za bilo kakvim poslom. Zemlje iseljenja su češće nove velike prekomorske države, nego recimo prenapučena stara Europa.

Točan broj iseljenika teško je dati zbog nedostatka pouzdanih podataka, a za neke krajeve i razdoblja bilo kakvih podataka. Izvori podataka o broju iseljenika u razdoblju od sredine 19. stoljeća do kraja Drugog svjetskog rata su: službena statistika Austro-Ugarske i stare Jugoslavije, registri brodskih kompanija i slobodna procjena političara i javnih djelatnika. Često su autori zbog nepostojećih službenih podataka radili samostalne procjene, pa je došlo do ocjene da je iseljavanje iz te Hrvatske, posebice iz Dalmacije poprimilo katastrofalne razmjere. Tako primjerice Holjevac navodi da se sa područja Dalmacije, Istre i kvarnerskih otoka do Prvog svjetskog rata iselilo 350.000 stanovnika (to je oko 44% stanovništva tih pokrajina godine 1910.). Brojka je svakako pretjerana jer bi inače to rezultiralo i smanjenjem apsolutnog broja stanovnika tih krajeva. Najrealniji i najargumentiraniji broj iseljenika donosi Nejmašić u svojim člancima objavljenim u časopisu Migracijske teme. Prema tim podacima u razdoblju od sredine 19. stoljeća do prvog posljeratnog popisa stanovništva 1948. godine, sa područja Hrvatske iselilo je oko 825.000 stanovnika.

Nejmašić u svojim radovima koristi brojne službene podatke Hrvatske, Jugoslavije i stranih država, kao i dosad objavljene radove na tu temu.

Broj osoba

– prekomorskim iseljavanjem do Drugog svjetskog rata

450.000

– iseljavanjem u europske zemlje do Drugog svjetskog rata

25.000

– iseljavanjem “austro-ugarskog” stanovništva povezano s Prvim svjetskim ratom

100.000

– iseljavanjem povezano s Drugim svjetskim ratom

250.000

Ukupno

825.000

Brojčani pokazatelji hrvatske emigracije u posljeratnom razdoblju (1948-1981.)

Do početka šezdesetih godina vanjska se migracija stanovništva Jugoslavije i Hrvatske zbivala u okolnostima “zatvorenih granica”. No, to ne znači da je bila beznačajna, štoviše, bila je vrlo jaka. Potpisivanjem Ugovora o miru između Jugoslavije i Italije godine 1947. proces iseljavanja, koji je već u prvim poratnim godinama zahvatio Istru i druge prisjedinjene krajeve, poprimio je još veće razmjere. Optiranje (2) otpustom iz državljanstva i ilegalno iselilo se iz Hrvatske u Italiju (a odtuda prema drugim destinacijama) oko 210.000 osoba, od čega iz Istre oko 180.000. Oko 100.000 iz tog broja je već uključeno u analizi razdoblja do 1948., a preostalih oko 110.000 iselilo se do 1954. godine.

  1. Ugovor u miru je potpisan 10. veljače 1947., a stupio na snagu 15. rujna 1947.  Ugovorom su Pula i dio Istre, Rijeka i Zadar te otoci koji su bili prije rata pod Italijom pripali Jugoslaviji, a Trst, Koparština i Bujština podijeljeni su u Zonu A i Zonu B pod savezničkom i jugoslavenskom upravom. To privremeno stanje trajalo je do 1954. kada je zona B i dio zone A pripala Jugoslaviji, a ostatak zone A zajedno s Trstom pripao je Italiji.
  2. Prema člancima 19. i 20. tog Ugovora i Sporazuma o opciji (Službeni list FNRJ, broj 109/1947) optanti su za ulazak u Italiju morali ispunjavati slijedeće uvjete:
  • prebivalište na pripojenom području na dan 10. lipnja 1940. (datum ulaska Italije u rat)
  • talijansko državljanstvo na dan 15. rujna 1947. (datum stupanja na snagu Ugovora o miru)
  • talijanski govorni jezik.

U međupopisnom razdoblju 1948-1953. tekla je i živa repatrijacija Mađara, Čeha i Slovaka (Nijemci su se uglavnom iselili u prvim poratnim godinama). Možemo ocijeniti da se iselilo 7-10.000 žitelja Hrvatske navedenih nacionalnosti.

Prema tome, možemo ustvrditi da se od 1948. do početka šezdesetih godina (tada se otvaraju granice i ekonomskim migrantima) iz Hrvatske iselilo oko 130.000 osoba.

Nakon razdoblja “zatvorenih granica” dolazi do obnavljanja ekonomske migracije, iako ne u njenoj klasičnoj formi. Naime, jače se otvaraju i europska tržišta radne snage i tradiocionalna prekomorska iseljenička struja gubi nekadašnju dominantnu ulogu. Europska i prekomorska migracija u razdoblju od 1961. do 1981. ukupno iznosi 135.000 osoba. Migranti su u potrazi za poslom većinom namjeravali u inozemstvu ostati tek neko vrijeme, ali se to u većini slučajeva pretvorilo u dugotrajniji, pa čak i stalan boravak.

Problem oko utvrđivanja broja hrvatskih emigranata je i u tome što su prilikom popisa stanovištva u zemljama imigracije Hrvati bilježeni kao Jugoslaveni. Također je problem i u jugoslavenskom popisu stanovništva koji tek od 1971. godine obuhvaća građane na radu u inozemstvu, a tek od 1981. i članove obitelji koji s njima tamo borave.

Broj osoba

– optiranje, repatrijacija, ilegalno i sl. (1948-1961.)

130.000

– prekomorska emigracija (1961-1981.)

70.000

– europska migracija (transponiranje iz privremene u trajnu) (1961-1981.)

65.000

Ukupno 1948-1981.

265.000

Ukupno gledajući pokazalo se da je od sredine 19.st. do godine 1981. sa teritorija današnje Hrvatske iselilo u europske i prekomorske zemlje oko 1.150.000 osoba. Doseljavanjem oko 300.000 (s teritorija izvan Jugoslavije) donekle je nadoknađen navedeni odlijev populacije, ali ostaje činjenica da je u razmatranom razdoblju Hrvatska u vanjskoj migraciji zabilježila “bilančni gubitak” od oko 850.000 stanovnika.

Miljenko Hajdarovic
About Miljenko Hajdarovic (207 Articles)
Magistar povijesti i magistar edukacije sociologije, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik Hrvatskog povijesnog portala i vlasnik obrta Inter nos. Radi u Srednjoj školi Čakovec. Član stručne radne skupine za izradu kurikuluma povijesti.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*