Zaključak

Kraljica Katarina Tomaš Kosača tijekom svoga života u kraljevskoj Bosni nije spadala u politički značajne osobe. Točnije, bila je sporedan lik van tijekova društveno važnih državničkih odluka. Tek s njenim bijegom iz Bosne i nesretnom životnom sudbinom postala je posebno važna ličnost oko koje se nekoliko stoljeća kasnije u narodu stvorio i svojevrsni mit. Kao posljednja kraljica oporučno je rimskom papi ostavila Bosnu do oslobođenja zemlje od turske vlasti, upisavši se time trajno u povijest. Nažalost, do tog oslobođenja nije došlo skoro četiri stotine godina. A i kada je na tlo BiH stupila noga austrougarskih vojnika ni to nije bilo oslobođenje u pravom smislu. Naime, do potpune slobode i jednakopravnosti nije došlo u XX. stoljeću kao niti početkom XXI. Hrvati BiH su i dalje bili ''dio nečega ili samo na papiru ravnopravna narodna komponenta'' ali istinski, nikada svoji.

Tweet

Neriješeno političko uređenje Bosne i Hercegovine danas ovaj povijesni događaj stavlja u poseban plan tim više što je stanje hrvatskog naroda koji je najvećim dijelom katoličke vjeroispovijesti i dalje loše te mu prijeti svođenje na manjinu bez prava. Kraljičina oporuka podsjetnik je da su vremena tada bila mnogo tmurnija i teža ali je obični puk ipak nekako opstajao. Hrvatima danas pak ne prijeti velika fizička pogibelj i nesigurnost kao u tursko doba no prijeti im više nego ikad neznanje i zaborav koji mogu učiniti jednaku, ako ne i veću štetu od nasilja i strane okupacije. Stoga je iznimno važno poznavati svoju povijest barem u glavnim crtama, borit se protiv neznanja o prošlosti svoga naroda a time i nepoznavanja vlastitih korijena. U tim crtama leži važnost ostavštine kraljice Katarine te općenito: važnost proučavanja same povijesti – Poradi sadašnjosti a time i budućnosti zasnovane na temeljima znanja, a ne zabluda i trenutnih slabosti! Jedna pročitana knjiga otvara čovjeku nove poglede na život a sa svakim novousvojenim saznanjem i spoznajom mi se sve teže damo zavarat.

 Literatura:

1. ANIĆ, Vladimir, BROZOVIĆ-RONČEVIĆ, Dunja, i dr., Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi Liber, Zagreb, 2004.
2. BASLER, Đuro, Kršćanska arheologija, Crkva na kamenu, Mostar, 1986.
3. BIHALJI – MERIN, Oto, i dr., Opšta enciklopedija, Prosveta, Beograd, 1966.
4. GLAZIER, Michael, HELLWIG, Monika, Suvremena katolička enciklopedija,Marjan tisak, Split, 2005.
5. GOLUŽA, Božo, Povijest Crkve, Teološki institut Mostar, Mostar, 1998.
6. KUNCZIK, Michael, Odnosi s javnošću – koncepti i teorije, FPZ Zagreb, Zagreb, 2006.
7. LASZOWSKI, Emilij, Znameniti i zaslužni Hrvati…, Hrvatski štamparski zavod, Zagreb, 1925.
8. MILLER, Russel, GIRLING, Richard, i dr., Istina o povijesti, Mozaik knjiga, Zagreb, 2007.,
9. MILETIĆ, Franjo, Fojnički grbovnik, Rabic, Sarajevo, 2005.
10. NIKIĆ, Andrija, Događajnica Bosne i Hercegovine 614. – 1918., Franjevačka knjižnica i arhiv, Mostar, 2003.
11. POPARIĆ, Bare, Tužna povijest Hercegove zemlje, LUKOM d.o.o., Zagreb, 1997.
12. READ, Piers-Paul, Templari, Stari grad, Zagreb, 2003.
13. ŠIŠIĆ, Ferdo, Povijest Hrvata: pregled povijesti hrvatskog naroda, Marjan tisak, Split, 2004.
14. TRUHELKA, Jagoda, Vojača, Školska knjiga, Zagreb, 1995.
15. VUKŠIĆ, Velimir, “Hrvatsko srednjovjekovlje – grbovi, vitezovi i turniri”, u: Husar, Zagreb,  god. I (2004.)
16. ŽIVKOVIĆ, Pavo, Povijest Bosne i Hercegovine do konca XVIII. stoljeća ., HKUD Napredak, Mostar, 19

INTERNET,

http://hr.wikipedia.org/
http://www.aneks8komisija.com.ba
http://www.bosnasrebrena.ba/
http://rodoslovlje.com

NAPOMENA: Uz dopuštenje autora ovaj je članak preuzet sa internet stranica Ramske zajednice Zagreb .