Novo:

Bosna i humsko plemstvo u XV. stoljeću (6. dio)

Narodna i "visoka kultura" u kraljevskoj Bosni i vojvodskom Humu

Ne smije se velikaški i feudalni život promatrati samo kroz  raznorazne političke igre, borbe, vojne planove, okršaje i sukobe. Život na dvorovima Bosne ugleda se na društveni život zapadne Europe; od talijanskih državica apeninskog poluotoka, prostora današnje Mađarske (nekada kraljevine Ugarske), Austrije i Njemačke (politički usitnjenog i usložnjenog germanskog kulturnog i govornog područja), pa sve tako do Francuske te Španjolske koja se grčevito oslobađala od islamskog, točnije arapsko-maurskog utjecaja. Velik je utjecaj i kulture istoka - Bizantinskog, a sa dolaskom Turaka i čudnovatog maloazijskog načina života. No bosanska kultura je velikim dijelom izvorna, svoja i originalna.. Na izvornim kamenim narodnim spomenicima - stećcima, uz mistične simbole poput svastike, polumjeseca, krstova, ljudi širokih ramena koji podižu ruke u vis prema nebu, slike lova, plesa u kolu i sl., mogu se vidjeti i uglavnom rijetki prizori iz života na dvoru. Život je uglavnom težak i škrt za običnog čovjeka koji je kmet i zemljoradnik obvezan služiti na posjedu plemića. Taj težak život donekle olakšava i utjecaj svećenstva koje nastoji očuvati ljude od česte feudalne krutosti i bahatosti, gladi, bolesti i nevolja koje bi dolazile izvana, od tuđina poput Ugara, Turaka ili Mlečana. Narod to cijeni ali često ima i tvrdokorna vjerovanja koja potječu još iz vremena prije dolaska kršćanstva na područja. U Bosni se tako često isprepliće tajnovito i sujevjerno sa službenim i pravovjernim.

Vezano za graditeljstvo, u Bosni se inače ukorijenio gotički stil gradnje. Prije njega bio je kao i u cijeloj Europi zastupljen romanički stil gradnje crkava. Jednostavnije oblike gotičkog stila su u Bosnu najvjerojatnije mogli donijeti dominikanci u XIII. stoljeću ali će pravi prodor doživjeti za vrijeme dolaska franjevačkog reda, odmah poslije 1340. i njihovog ozbiljnijeg organiziranja.35

Na bogatijim bosanskim dvorovima su i umjetnici odnosno više zanatlije poput zlatara, kaligrafa (Vladislav sin hercega Kosače bio je kaligraf)36, klesara i kovača, glazbenika itd.. U Kraljevoj Sutjesci čuva se dio gotičkoga krilnoga oltara sa slikom poklonstva kraljeva na jednoj, a Kristove muke na drugoj strani. Prva strana pripada tzv. radosnom ciklusu i za prilike kada su krila bila otvorena, a druga žalosnom, odnosno kada su bila zatvorena. Majstor toga sutješkog oltara potječe vjerojatno iz neke škole srednje Europe, možda iz Štajerske, dok se djelo može datirati u rano XV. stoljeće. U istoj riznici čuva se i srebrni kalež na čijem je rukohvatu ugravirano goticom – AVE MARIA. Datira vjerojatno iz druge polovice XIV. ili ranog XV. stoljeća. Sličan rad sa gravurama samo bez originalne čaše nalazi se i u Kreševu. Bilo je vjerojatno mnogo takvih radova, no samo su neka uspjela ostati sačuvana do danas. U isto vrijeme pripada i brončano vedro iz Kraljeve Sutjeske, otkriveno na Bobovcu, a koje svojim ukrasima podsjeća na Korvinovu renesansu. Treba napomenuti još i svakako neprocjenjivo vrijedne oslikane rukopise poput Divoševo Evanđelje iz prve trećine XIV. stoljeća, Hvalov zbornik i Hrvojev misal. Hvalov misal za vojvodu Hrvoja pisan je ćirilskim rukopisom na 353 listova pergamene dok je drugi pisan glagoljicom na 247 listova. Drugi misal je mnogo više i kvalitetnije ukrašen, a pisao ga je opat Butko te ilustrirao ponovno Hval. Tu je i Mletački zbornik koji zapravo raskošni rukopis u kojem se na zastavicama kao zasebni ornamenti ističu krune Kotromanića i anžujski elementi.37

Na bokovima većih nadgrobnih spomenika – stećaka se po narudžbi bogatog visokog plemstva (knezova, kraljeva) urezuju primjeri poput stolovanja ili donošenja odluka pred podanicima. Rijetki su detaljno ukrašeni društveni prizori okruženi sa biljnim ili simboličnim motivima. Iako Bosna u XV. stoljeću lagano ulazi u razdoblje rane renesanse, stećci su kao tradicionalni i stari narodni nadgrobni spomenici i dalje jako popularni. Nakon pada Bosne 1463. pod Turke i nešto kasnije Hercegovine 1482. god. sa posljednjim primorskim gradom Herceg-Novim38., bosansko-hercegovačka kultura zapadno-slavenskog i kršćanskog korijena počinje svoj nagli pad. Stećci uglavnom ulaze u fazu propadanja sada kada je strana kultura nasilno upala u područje.

Ponekad su na određenim stećcima prikazani i jednostavna viteška odmjeravanja ili turniri – zabava za visoke staleže XIV. i XV. stoljeća. Na sličnim, uglavnom organiziranim i skupim natjecanjima borci su se često nadmetali ne u namjeri da ozlijede jedan drugoga ozbiljnije, već da se pred damama pokažu u posebnom svjetlu kao smioni i domišljati borci u ukrašenim oklopima i na probranim grlima konja. Često su borci umjesto oštrih vrhova koplja koristili tupe vrhove sa tzv. krunom koja bi se na udar rasprsnula u komadiće. Nakon prvog dana nekoliko odabranih tj. onih koji bi ušli u drugi krug, nastavljali bi drugi dan dalje. Za zadnji dan turnira ostavljane su za spektakularne borbe visokog plemstva koje nije moralo sudjelovati u prednatjecanjima već je dosta opušteno i svečano pristupalo završnim natjecanjima. Od XV. stoljeća borilište na kojem bi se natjecala dva konjanika jureći jedan na drugog, podijeljeno je drvenom ogradom na dva jednaka dijela, tzv. turnirskom gredom. Pobjednik natjecanja stjecao je pravo da na svoj grb umetne turnirsku gredu kao trofej. Na dvoru ugarskog kralja Sigismunda (1387. – 1437.) zabilježeni su primjerice takvi turniri.39

Kultura u Bosni, ako se može govoriti o nekom raširenom ili opće razvijenom pojmu u tom vremenu, nazadovala je najviše zbog stalnih nemira, upada stranih sila ali i sile te neznanja većine velikaša. Ako je što u materijalnom obliku i ostalo iza kojeg utjecajnog pojedinca, velikaša, vojvode ili kralja to je dokrajčio neprijatelj, odnio nerazuman stranac, nagrizao zub vremena, a nekada bi i sami kasniji doseljenici oštećivali predmete čije značenje nisu razumijevali. Koristeći primjerice kamene blokove kao građevinski materijal.

Bilješke

35 BASLER, Đuro, Kršćanska arheologija, Crkva na kamenu, Mostar, 1986., str. 100.
36 Usp. NIKIĆ, Andrija, nav. dj., str. 128
37BASLER, Đ., nav. dj., str. 100. i 101.
38 Usp. POPARIĆ, B., nav. dj. str. 91.
39 Usp. VUKŠIĆ, Velimir, “Hrvatsko srednjovjekovlje – grbovi, vitezovi i turniri”, u: Husar, Zagreb,  god. I (2004.), br. 1, str. 17.

NAPOMENA: Uz dopuštenje autora ovaj je članak preuzet sa internet stranica Ramske zajednice Zagreb .

Matej Škarica
About Matej Škarica (31 Articles)
Na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 2005. godine završava studij novinarstva. Godine 2006. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru upisuje poslijediplomski studij pod nazivom Jezici i kulture u kontaktu, smjer novinarstvo. Sudjelovao je u uređivanju nekoliko tiskovina, a usporedo piše tekstove i za mrežna elektronska glasila. Objavljuje uglavnom na internetu. Član je i suradnik udruge Ramska zajednica Zagreb. Trenutno živi i radi u Zagrebu. Autor je knjige "Propaganda kroz europsku povijest".

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*