Novo:

Bitka za Vukovar

Tijekom 1991. godine velikosrpskim snagama je slomljena kralješnica na dva bojišta u Republici Hrvatskoj: istočnoj i zapadnoj Slavoniji. Dok je u zapadnoj Slavoniji neprijatelj zaustavljen kontraofenzivom Otkos 10 koja je rezultirala oslobađanjem 300 četvornih kilometara prostora Republike Hrvatske, Vukovar se borio u okruženju bez realne šanse za pobjedu. To govori vojna znanost i čista logika.

POLAZIŠTE

Smrću Josipa Broza započeo je ubrzani raspad Jugoslavije. Taj je raspad, na formalnoj razini, dobio na ubrzanju 1987. dolaskom na vlast u Srbiji Slobodana Miloševića. Milošević je prigrlio velikosrpsku ideju koja se kroz srpsku politiku provlači još od N.Pašića, e da bi uskrsnula 1986. u zloglasnom Memorandumu SANU. Taj je dokument baratao pojmovima poput «ugroženosti Srba» i «srpstva» te tražio izmjenu ustava SFRJ, kako bi se stvorili kakvi-takvi formalno-pravni preduvjeti za objedinjavanje svih teritorija naseljenih Srbima u jednu (velikosrpsku) državu. Ta je retorika bila ništa drugo do blijeda kopija Hitlerove. Prva meta fašističke Miloševićeve politike bilo je Kosovo – rak rana Jugoslavije još od ranih 1980-ih. Nakon uspješnog potčinjavanja Kosova velikosrbijanskoj politici na red su došle Crna Gora i Vojvodina, u kojima su izvanistitucionalnim sredstvima sumnjive legitimacijske baze (mitinzi istine, jogurt revolucija i sl.) promijenjena vlast (u prosrpsku), odnosno ukinuta autonomnost (1989.).

Konačni raspad SKJ dogodio se na XIV. Kongresu siječnja 1990. kad su zbog velikosrpskog pritiska Kongres napustili slovenski, a potom i hrvatski delegati. Dodaju li se tom potezu bez presedana u povijesti KPJ i pluralističke težnje Slovenije i Hrvatske, sasvim je jasno da je to bio faktički kraj Jugoslavije.

Franjo Tuđman 1990. godine

Franjo Tuđman 1990. godine

KPH i KPS su smatrale da Jugoslavija mora ići ukorak s promjenama koje je donio slom Varšavskog ugovora i mutirane ideje komunizma te su u skladu s time zagovarale uvođenje višestranačja i pretvaranje Jugoslaviju u konfederativnu zajednicu država. Komunisiti tvrdolinijaši su popustili težnji ka višestranačju te su, po održavanju slobodnih izbora (1990.), u svim republikama, izuzev SRS i SRCG, na vlast došle nekomunističke stranke. Probuđeni nacionalizmi u četirima republikama tražili su odcijepljenje od Jugoslavije – baš ono što komunisti tvrdolinijaši i velikosrbi nisu htjeli dopustiti. Milošević je izjavio kako će u slučaju osamostaljivanja republika Srbi «ostati u Jugoslaviji». To je de facto bila objava rata svim republikama koje su graničile sa Srbijom i Crnom Gorom te u kojima je postojala značajna srpska nacionalna manjina: u prvom redu BiH i Hrvatskoj.

Tri mjeseca nakon izbora u kojima je HDZ odnio legalnu i legitimnu pobjedu Srbi u Kninu započinju pobunu.

Svoje su poteze pobunjenici pravdali novim Ustavom koji im je oduzeo građanska prava, što je naravno non-sense. Novim su Ustavom Srbi stavljeni tamo gdje im i je mjesto – među nacionalne manjine kojima je Povelja o pravima Srba i drugih nacionalnosti u Republici Hrvatskoj (22. prosinca 1990.) jamčila sva nacionalna prava. Pobunjenici na to odgovaraju proglašenjem «teritorijalne autonomije» i «odcijepljenjem od Hrvatske» pravdajući to tzv. «referendumom» koji je bio nelagalan koliko i nelegitiman. Prvi travnja 1991. pobunjenici donose odluku o priključenju Srbiji, a oružanom agresijom pod okriljem JNA zauzimaju i niz općina, s krajnjom namjerom dostizanja zapadne velikosrpske granice Virovitica-Karlovac-Karlobag. Rat je započeo…

Bojno polje Vukovar

Vukovar je izrastao na ušću Vuke u Dunav te s Vinkovcima sačinjava vukovarsko-vinkovačku regiju: područje između Dunava i Vuke na sjeveru, Save na jugu, rječice Jošave na zapadu i državne granice na istoku. Reljefno, to je pretežno ravnica visinske amplitude 170 m sa najvišom točkom na zapadnim obroncima Fruške gore (250 m.n.m.) i najnižom uz Dunav (80 m.n.m.). Područje je bogato vodom i vodenim tokovima, ispresijecano šumama i šumicama, prošarano obradivim zemljištem s brojnim selima panonskog tipa. Općenito govoreći, pogodan teren za oklopno ratovanje.

Prema popisu iz 1991., od ukupnog broja 84.189 duša u Općini Vukovar relativnu većinu su imali Hrvati sa 36.910 stanovnika, a drugi su bili Srbi sa 31.445 žitelja. U samom Vukovaru živjelo je 21.065 Hrvata i 14.425 Srba.Općina Vinkovci brojala je 98.415 stanovnika, od čega 78.813 Hrvata (apsolutna većina) i 13.170 Srba (na drugom mjestu). Općina Osijek imala je 165.253 žitelja, od čega 110.934 Hrvata i 33.146 Srba. Kroz buduće bojno polje trasiran je važan geografsko-povijesni pravac, autoput Zagreb-Beograd, praćen željezničkom prugom Zagreb-Beograd, sa važnim križištem u Vinkovcima. Čitavo područje ispresjecano je mnoštvom regionalnih, odnosno lokalnih prometnica različite kvalitete.

ODNOS SNAGA I BORBENI POSTROJ

grbJNAU strateškim obrambenim planovima JNA Panonska nizina je zauzimala važno mjesto. Planeri su predviđali upad snaga Varšavskog ugovora iz Mađarske u Međimurje, Baranju, Slavoniju i Vojvodinu. Postrojbe JNA su po rodu i vidu oružane sile bile i raspoređene u skladu s tim predviđanjem, tako da su na potezu Varaždin-Beograd bile razvijene mehanizirane, odnosno oklopne brigade sa odgovarajućim brojem i tipom pomoćnih jedinica (artiljerijske pukovnije, inženjerijske pukovnije, bataljoni vojne policije itd.). Slavonija, Baranja i SI Bosna su administrativno spadale pod 17. (Tuzlanski) korpus. Najjača postrojba korpusa bila je 12. proleterska mehanizirana brigada sa glavnim bazama u Osijeku i Našicama, dok je u Vukovaru bio smješten njezin inženjerijski bataljun sa oko 150 ljudi aktivnog sastava. Đakovo je bilo sjedište 12. mješovitog artiljerijskog puka, a u Vinkovcima se smjestio 17. laki artiljerijski puk PZO. Slavonski Brod je bio domaćin 670. pontonirskog bataljona, dok su južno od Save, u Derventi, obitavali 327. motorizirana i 454. mještovita PO brigada. U Brčkom i Tuzli bila je situirana po jedna motorizirana brigada: 395., odnosno 92. Pod zapovjedništvo Tuzlanskog korpusa spadale su i 11. i 38. partizanska divizija (Doboj i Bijeljina), kao i 51. granični bataljon u Belom Manastiru.

Istočno od Dunava smjestio se 12. (Novosadski) korpus, a u Beogradu se nalazila 1. proleterska gardijska mehanizirana divizija, Gardijska motorizirana brigada (osiguranje GŠ JNA) i veći dio 252. oklopne brigade – sve u svemu, blizu 1.000 oklopnih vozila raznih tipova i namjena. ZNG i HV su tijekom druge polovice 1991. bili u nastajanju te se ne može dati čvrsta slika borbenog ustroja prije početka bitke. Krajem 1991. HV i ZNG su imali 65 brigada i nekoliko samostalnih bataljona, ali od toga se 5-7 brigada moglo smatrati sposobnima za operativno ratovanje, dok su druge bile uglavnom vezane za matične teritorije (općine) i snaga jedva dovoljnih za obrambene aktivnosti. Za obranu poteza Vukovar-Vinkovci osnovana je Operativna grupa Vinkovci, Vukovar i Županja: 109. br. HV; 124. br. HV; 105 br. HV i 3. br. ZNG.

Postrojavanje Zbora narodne garde u svibnju 1991. godine

Postrojavanje Zbora narodne garde u svibnju 1991. godine

ZVONO NA UZBUNU

U čitavoj amorfnoj situaciji koja je polovicom 1991. vladala jugoslavenskim područjima teško je vezati početak Bitke za Vukovar uz određeni datum, ali s obzirom na karakter i brzinu razvoja događaja prije i poslije prepada na hrvatske policajce u Borovom Selu taj bi se događaj opravdano mogao smatrati početkom početka vukovarske tragedije. Nešto iza ponoći 2. svibnja 1991. u Borovom Selu napadnuta je patrola PP Vukovar te su dva policajca ozlijeđena ali pobjegla, a dvojica su zajedno s vozilom, zadržani, pretučeni i predani novosadskoj miliciji. Oko podneva istog dana skupina policajaca PP Vukovar otišla je osloboditi zarobljene policajce (misleći da su još uvijek u istom mjestu) i uhititi odgovorne. Policajci su se dovezli u klopku i ubrzo su se našli pod unakrsnom paljbom i trpili visoke gubitke. Nekolicina ih se utvrdila u obližnjem kafiću i uzvraćala vatru napadačima, dok su mrtvi, umirući i ranjeni ležali na otvorenom van dosega svojih drugova. Saznavši za škripac u kojem su se policajci našli PU Osijek šalje dvije udarne skupine od 164 i 150 policajaca, kako bi izvukli opkoljene. Skupine su zaustavljene na prilazu Borovom Selu intenzivnom vatrom automatskog oružja, a potom napadnute s leđa iz Trpinje i Bobote. Brzo se pregrupiravši policajci su otvorili vatru na pridošle napadače i natjerali ih u bezglavi bijeg. Borba se nastavila do dolaska borbene skupine 12. proleterske brigade iz Osijeka, čijim su posredstvom izvučeni mrtvi, ranjeni i opkoljeni policajci, a u večernjim satima vraćena su i dva policajca koje su došli osloboditi. Skupina PP Vukovar pretrpjela je gubitak od 12 poginulih i 15 ranjenih, a pojačanje iz PU Osijek imalo je 6 ranjenih.

JNA na ulicama Osijeka

JNA na ulicama Osijeka

JNA pred Vukovarom

JNA pred Vukovarom

Svi Srbi u jednoj državi

vukovar_1991-002Nakon masakra u B.Selu događaji su se ubrzali. Svakodnevni međunacionalni sukobi, skidanje hrvatskih zastava, prijetnje, barikade, pucnjevi, bombe, tuče, ubojstva, palež i sl. aktivnosti stvorile su atmosferu straha, nesigurnosti i nepovjerenja, kao i svojevrsni politički vakuum koji su pokušale ispuniti «institucije» pobunjenih Srba. Tako na objavu održavanja referenduma o samoodređenju Hrvatske, tzv. Srpsko nacionalno vijeće najavljuje 10. lipnja tzv. referendum o životu u zajedničkoj državi sa Srbijom i Crnom Gorom», a taj biva održan 23. lipnja 1991. Nakon (očekivanog) uspjeha tzv. referenduma Velika narodna skupština Srba Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema donijela je Odluku o položaju srpskog naroda Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema u jugoslavenskoj zajednici, koja postaje punopravna časom odcjepljenja RH od SFRJ.

Ta je odluka bila neustavna, kako prema Ustavu SFRJ, tako i prema Ustavu RH, ali to ionako nije niti najmanje smetalo velikosrpskim eksponentima, ali ni onima koji su bili pozvani braniti Ustav SFRJ (JNA). Naravno, JNA je pokušala čim duže održavati dojam o «mirotvorcu» i «braniocu ustanog poretka», ali na terenu su njene «tampon zone» omogućavale od institucija RH nesmetan teror nad hrvatskim i ostalim ne-srpskim življem te organiziranje jakih četničkih uporišta koja će postati odskočnom daskom agresije u trenutku prestanka posebnog balkanskog vida «Drolle de Guerre».

ČARKA

JNA se 28.6.1991. zakotrljala kroz Sloveniju u namjeri izbijanja na «državnu» (SFRJ) granicu s Italijom. Uslijedio je kratki rat za neovisnost Slovenije, u kojem su male, ali odlučne i dobro opremljene postrojbe TO Slovenije porazile i izbacile JNA, koja i nije pokazala pretjeranu odlučnost za sprečavanje odcjepljenja te Republike.

Tenk T-55 u Sloveniji

Tenk T-55 u Sloveniji

Debakl JNA u Sloveniji značio je povlačenje armijskih postrojbi u Hrvatsku, koja je time gotovo pa dovedena u opsadno stanje. Proveden je prvi val mobilizacije ZNG-a, uključujući i pričuvne slavonske brigade: 106., 107., 108. i 109. Mora se napomenuti da su to bile brigade samo po nazivu, a po snazi su bile ekvivalent ojačanog bataljona do 2 bataljona pješačke brigade JNA. U ekvivalentnim oklopnim postrojbama JNA odnos je bio još više na štetu hrvatskih snaga.

Već 29. lipnja stiže zapovjed za zaprečavanje svih pogodnih mjesta, s naglaskom na područje Vukovara (Šid-Vukovar i Bač-Borovo Selo). Zapovjedništvo je 1. srpnja obaviješteno o intenzivnim radovima zaprečavanja na svim pogodnim i strateški važnim područjima uz državnu granicu. Protumjere koje je ZNG počeo poduzimati dodatno su povećale napetost, tako da je 1.7. u Vinkovcima ubijen Srbin nakon verbalnog sukoba, 2.7. je u blizini Tenje ubijen načelnik PU Osijek, Josip Reihl-Kir, a istog je dana u Vinkovcima 3. brigada ZNG pronašla i zaplijenila vagon sanitetskog materijala za JNA i odmetnike u Mirkovcima. Ujutro 3. srpnja počelo je pokretanje jedinica 1. vojne oblasti prema hrvatsko-srpskoj granici. Postrojbe JNA istog dana zaposjedaju znatno područje uz granicu i oba kraja posljednjeg nezaposjednutog mosta između Erduta i Bogojeva (51. mehanizirana brigada). Na širem području Šida razvile su se 453. mehanizirana brigada i 1. proleterska gardijska mehanizirana brigada. Most između Iloka i Bačke Palanke kontrolirao je 12. laki puk PZO, 12. bataljon VP Novosadskog korpusa te baterija minobacača 120 mm iz sastava 36. mehanizirane brigade. Most Bezdan-Batina nadzirala je 36. mehanizirana brigada. Četnici iz Borovog Sela su, ohrabreni prisustvom Armije, 4. srpnja napali Borovo Naselje te su odbijeni nakon višesatne borbe. Uslijedio je kontraudar 670 pripadnika 3. brigade ZNG koji je četnike potjerao natrag u Borovo Selo. Za trajanja tog okršaja druge su četničke skupine napale selo Ćelije čiji su branitelji odbili predati oružje. Napad je odbijen, a u Ćelije je poslano pojačanje u vidu čete 1. bataljona 106. brigade. Istog dana su snage 109. brigade ZNG blokirale Mirkovce u kojima je bilo utvrđeno oko 100 četnika. U noći 4/5. srpnja pokrenut je napad u kojem je sudjelovala glavnina 109. br., bataljon 3. br. ZNG i satnija 1. br. ZNG. Ideja je bila razbiti četničko uporište u Mirkovcima i obuhvatnim manevrom uspostavit kontakt sa 120 opkoljenih branitelja Ćelija. Napad je dobro počeo i neprijatelj je gubio teren i trpio gubitke, ali je u ključnom momentu morao biti zaustavljen zbog prijetnje JNA da će se u protivnom umiješati u sukob. Opsada Ćelija nastavljena je još 4 dana, da bi se 9. srpnja dogovorilo povlačenje branitelja i stanovnika. Selo je bilo opljačkano, a zatim u potpunosti spaljeno.

PROBLEMI S MIRKOVCIMA

Slabo naoružani hrvatski branitelji

Slabo naoružani hrvatski branitelji

Neuspjeh prvog pokušaja nije obeshrabrio zapovjedništvo Operativne zone, koje je isplaniralo novu navalu na Mirkovce. Četničke snage u Mirkovcima procijenjene su na bataljon, kojeg se obrana temeljila na 2 niza rovova dopunjenih kućama pretvorenim u otporne točke. Bio je to jak i teško osvojiv položaj imajući u vidu slabu opremljenost hrvatskih postrojbi. Za napad je određen 2. bataljon 3. br., samostalna četa «Vinkovci» iz 109. br. kao i postrojbe 8 mjesnih zajednica i nešto MUPovaca (60). Ukupan broj napadača bio je 800, a mršavu potporu pružala su 2×120 mm minobacača i 76 mm gorski top. Poduhvat je započeo u zoru 22. srpnja. U početku se situacija razvijala povoljno, da bi se sa odmakom dana pogoršavala i završila potpunim debaklom. Neprijateljski položaji su bili nenačeti, a izgubljeno je 14 poginulih i 7 ranjenih gardista. Neprijateljski gubici su nepoznati. Nakon toga Mirkovci su postali praktički neosvojivi za ZNG/HV jer je obranu pojačala jedna četa 2. bataljona 36. mehanizirane br. Istog dana Armija je izvršila zračni napad na objekte pod nadzorom ZNG u Vinkovcima te su tom prilikom poginula još 2 gardista, a 8 ih je ranjeno.

GRAD

Nakon burnih neprilika oko Mirkovaca sigurnosno stanje se pogoršalo i u užoj okolici Osijeka gdje je tijekom večeri 22. srpnja tučeno Novo Tenje i prilaz Osijeku. Napadnuto je i selo Laslovo u koje je 3. br. ZNG promptno uputila pojačanje u vidu ojačanog voda (60 ljudi). Izvršen je napad na pobunjeničko uporište Palače gdje je zauzeto nekoliko kuća uz gubitak 5 lakše ranjenih pripadnika ZNG-a. Točni pobunjenički gubici nisu poznati. Sukob je prekinut dolaskom JNA koja je hrvatsku postrojbu prisilila na povlačenje.

Manevri JNA u okolici Vukovara

Manevri JNA u okolici Vukovara

JNA je 25. srpnja izvela jako bombardiranje položaja ZNG-a u Dalju i Erdutu što je rezultiralo pogibijom 5 gardista i ranjavanjem jedanaestorice. Istog je dana obrana Vukovara odbila napad iz Bršadina na Lužac i neprijatelju uništila najmanje 2 vojnika. Branitelji su imali jednog poginulog i 5 ranjenih.

Branitelji mijenjaju položaj

Branitelji mijenjaju položaj

Prvi kolovoza završila je akcija kojom je neprijatelj stekao potpunu kontrolu nad krajnjim istokom RH. Borbena grupa 51. mehanizirane brigade prešla je most kod Bogojeva i žestoko napala satniju 3. br. ZNG u Erdutu. Taj je napad bio sinkroniziran s onim iz Bijelog Brda prema Sarvašu čime se vezalo hrvatske snage koje su, eventualno, mogle intervenirati prema Erdutu. Vojnici i nesrpski civili su se iz tog gradića povukli u Aljmaš, iz kojeg su, također, morali brzo odstupiti. Istovremeno, tragedija većih razmjera se odvijala u Dalju gdje su posljednji branioci bili opkoljeni u zgradi policijske postaje, koja je u potpunosti razorena topničkom i tenkovskom paljbom.

Branitelji mijenjaju položaj u osobnom automobilu

Branitelji mijenjaju položaj u osobnom automobilu

Na području Vukovara branitelji su 3.8.1991. sustav obrane upotpunili prigradskim naseljem Lužac, čime je zaokružena obrambena cjelina, s relativno dobrim postavima. Kažem «relativno» jer je čvrstina obrane bila ovisna o vezi s područjima zapadno od Vukovara (prvenstveno Vinkovcima), nestankom koje nestaje i opskrba hranom i bojnim materijalom, a obranu je narušavala prisutnost vukovarske kasarne koja je predstavljala već infiltrirane agresore za braniteljskim leđima i prisiljavala ih na podjelu snaga.

Srpske cestovne blokade

Srpske cestovne blokade

Merčep, vukovarski «šerif» zatražio je povratak djece i starijih osoba koje su iz grada poslane u varljivu sigurnost jadranske obale. Osim toga, zatražio je i vraćanje svih izbjeglih vojnih obveznika, ako treba i prisilno. U tome su ga podržali i neki dužnosnici tadašnje Vlade. Povratak se dogodio 24. kolovoza, upravo pred početak same Bitke za Vukovar.

Hrvatski položaji

Hrvatski položaji

Tomislav Merčep

Tomislav Merčep

Hrvatske izbjeglice

Hrvatske izbjeglice

Cilj Vukovar

JNA je otvoreno provodila agresiju na Hrvatsku

JNA je otvoreno provodila agresiju na Hrvatsku

Tijekom 24.8.1991. počeo se nazirati skori brzi slijed značajnih događaja. Zabilježena su pregrupiranja JNA postrojbi i pobunjenika, a 2 zrakoplova su napali silos «Đergaj» kod Bršadina, koji je bio pod osiguranjem ZNG-a. Tijekom prvog naleta vatra nije bila otvarana, ali pri drugom naletu napadači su naletjeli na olovni zid. Prema hrvatskim izvješćima oba su oborena, dok je JNA priznala gubitak jednog aviona.

Dopodne 25. kolovoza 1991. označilo je početak neposrednih borbi za Vukovar. Tog jutra je bio uništen kamion JNA i 4 vojnika su poginula. To je bio povod za početak četničko-armijskog napada na Borovo N. iz Borovog S.  Nakon višesatnog vatrenog okršaja napadači su, pokolebani čvrstom obranom, odstupili.

Istog dana napala je i 1. gardijska mehnizirana brigada iz Šida, preko Tovarnika, na Sotin, ali i taj je napad odbijen. Bataljon koji je dobio zadatak osvajanja Sotina je zaobišao uporište i ukonačio u vučedolskim vinogradima.

Tijekom prvog dana ofenzive ZNG je izgubio 2 poginula, MUP 1 poginulog, a jedan civil je smrtno stradao dok ih je 30 bilo ozlijeđeno. JNA je prema hrvatskim izvješćima izgubila 2 aviona i 6 oklopnih vozila s posadama.

Luka Andrijanić, 19-godišnji branitelj Vukovara, je 24. kolovoza 1991. godine protuavionskim topom PAT 20/3 srušio dva zrakoplova G-4 iznad Borova Sela. Dva dana kasnije oborio je MiG-21 i još jedan G-4. Poginuo je 20. rujna 1991. prilikom miniranja terena.

Luka Andrijanić, 19-godišnji branitelj Vukovara, je 24. kolovoza 1991. godine protuavionskim topom PAT 20/3 srušio dva zrakoplova G-4 iznad Borova Sela. Dva dana kasnije oborio je MiG-21 i još jedan G-4. Poginuo je 20. rujna 1991. prilikom miniranja terena.

Idućeg dana neprijatelj je obnovio navalu na Borovo N. i Vukovar iz Borovog S., ali je po gubitku više pješaka i 8 okl. voz. napad odbijen. ZNG nije pretrpio ljudske gubitke, ali stradala su 3 sanitetska vozila dok je poginulo 5, a ranjeno 30 civila.

… gađaju hrvatska naselja

… gađaju hrvatska naselja

Napadač nije posustao niti trećeg dana ofenzive. Obnovljen je i napad na selo Sotin koje je nakon višesatne borbe palo u ruke 1. okl. bataljona 1. proleter. gardijske meh. br. Tijekom večeri 27. kolovoza neprijatelj je ispitivao spremnost obrane Borovog Naselja, što ga je koštalo tenka i oklopnog vozila. Napad je obnovljen ujutro 28.8. nakon topničke pripreme koja je položaje branitelja zasula s oko 700 projektila. Budući se radilo o nenavođenoj paljbi položaji ZNG-a su dobro prošli. Oklopno pješački napad koji je uslijedio nije narušio čvrstinu obrane koja je ubilježila nove bodove: 5 oklopnih vozila s pratećim pješaštvom. Tijekom tog dana zarobljeno je 18 vojnika iz vukovarske vojarne, pod punom bojnom opremom. Tog je dana i Zapovjedništvo Operativne zone Osijek objavilo svoje izvješće o utvrđenim neprijateljskim gubicima na vukovarskom bojištu u potpuno uništenoj živoj sili i tehnici, za razdoblje do 27.8.1991:

  • 31 tenk;
  • 12 oklopnih transportera;
  • 7 samohodnih PZO oruđa:
  • 1 samohodni višecjevni lanser 128 mm;
  • 6 zrakoplova;
  • oko 300 pješaka i/ili posada.
Srpski oklop u plamenu

Srpski oklop u plamenu

Nakon pretrpljenog moralnog šoka neprijatelj je svojim vojnicima dao 7 dana odmora. Prva faza ofenzive bila je završena. Unatoč znatnim gubicima agresor je ostvario značajni napredak. Po osvajanju Sotina neprijateljske trupe su uspostavile taktički kontakt s posadom Negoslavaca, koji će u narednoj fazi postati jedno od ključnih početnih navalnih mjesta JNA i četnika.

RUJANSKE ROŠADE

MIG-21 JNA

MIG-21 JNA

Nakon kratkog predaha JNA je 5. rujna nastavila s napadom na Vukovar. Novosadski korpus je odlučio operirati u obuhvatu ceste Negoslaslavci-Vukovar i probiti obranu te se povezati s posadom opkoljene vojarne. U području Negoslavaca izvršena je koncentracija 453. meh. br. ojačane 1.okl. bataljonom 1. proleter. gardijske meh. br. i oklopnim bataljonom 2. proleter. gardijske meh. br. Te su snage izvršile obuhvat južnog dijela grada na potezu Vučedol – Bogdanovci. Iako je obrana napad okarakterizirala «najžešćim do sada» Armija nije polučila nikakav uspjeh, a za sobom je ostavila 2 uništena tenka.

Zapovijed MO o blokadi vojarni JNA u istočnoj Slavoniji počela se provoditi 13. rujna. Armija je uzvratila prijetnjom otvaranja vatre po «vitalnim objektima» ukoliko se blokada ne prekine. Kako ultimatumu nije udovoljeno JNA je otvorila vatru po Osijeku, što je bio uvod u dvodnevne okršaje kopnenih snaga. Oklopne snage JNA su iz Klise i Bijelog brda dovele su branitelje Sarvaša i Tenje u nezgodnu situaciju, koju su razriješili odlučnom obranom, što je neprijatelja stajalo uništena 4 tenka i 2 okl. transportera, a po 1 tenk i transporter su pali u ruke ZNG-a.

Zravkoplov JNA u plamenu (vjerojatno Galeb)

Zravkoplov JNA u plamenu (vjerojatno Galeb)

Živahno je bilo i u južnom rajonu vukovarske obrane gdje su neprijateljski oklopnici odbijeni, a za sobom su ostavili 4 tenka s pougljenjenim posadama. Sutradan, 14. rujna, napad je nastavljen ubacivanjem glavnine ojačane 453. mehanizirane brigade koja je napadala s jugoistoka, uz koordinirano djelovanje borbene skupine iz opkoljene vojarne u gradu. Istovremeno, teška baraža iz smjera Mirkovaca blokirala je eventualne pokrete ZNG-a iz Vinkovaca. Napad je bio uspješan te je 453-oj meh.br. pridodani 1.okl. bat. 1. proleter. gard. meh. br. uz podršku mehaniziranog bataljona 453. meh. br. i četničkog pješaštva iz Negoslavaca uspio deblokirati vojarnu JNA uz gubitak 3 tenka s pratećim pješaštvom. Osim ozbiljnog taktičko-operativnog poraza gubici ZNG u Vukovaru su 14. rujna iznosili 2 mrtva i 11 ranjenih, dok je poginuo 1, a ranjeno 22 civila. Borba je nastavljena 16. rujna kad je ojačana 453. meh. br. pokušala prodrijeti prema centru grada. Ranjeno je 16 gardista i 6 policajaca. Ovaj napad nije donio JNA ništa dobra, pogotovo uzme li se u obzir 12 uništenih tenkova (dvojim da je dio «tenkova» zapravo samohodno topništvo). Prijavljeno je i obaranje aviona (nepotvrđeno).

Hrvatska poruka – Pobjeda!

Hrvatska poruka – Pobjeda!

Šesnaesti rujna je na scenu stupio i 2. okl. bat. 1. proleter. gard. meh. br. koji je preko Negoslavaca trebao napasti Bogdanovce i tako presjeći komunikaciju Vinkovci-Vukovar. Gomilanje oklopno-mehaniziranih postva u predgrađima Osijeka i u Baranji otvarali su mogućnost obuhvatnog napada na Osijek sa sjevera. Uzevši u obzir odnos snaga jasno je da je, barem na papiru, JNA imala u rukama stratešku i operativnu inicijativu te je mogla učiniti što god joj je volja. Ne smije se gubiti iz vida žestoke borbe u Banovini i zap. Slavoniji, kao ni komunikacijsko prepolavljanje Hrvatske okupacijom Korduna, Like i velikog dijela sjeverne Dalmacije. Dalje, JNA je mogla napasti i s južne obale Save – iz Bosne, na tanko zaposjednutu obrambenu crtu. Mogućnosti JNA su bile izuzetne, a hrvatska mogućnost obrane više no nedovoljna. Situaciju na vukovarskom bojištu od polovice rujna nadalje treba promatrati kroz prizmu dane šire situacije. Zla kob nadvila se nad najistočnijim bastionom obrane Republike.

Vukovar je gađan svim sredstvima …

Vukovar je gađan svim sredstvima …

Nakon trodnevnih borbi područje Osijek-Vukovar-Vinkovci postao je najugroženije područje RH. Pogotovo je teško bilo u okolici Osijeka gdje je JNA provodila koordinirani udar za izvlačenje dijela 12. proleter. meh. br. opkoljenog u osiječkom garnizonu. Odsijecanje južnog dijela Osijeka činilo se više no mogućim te je zapovjednik, pukovnik Karl Gorinšek, zapovijedio razvijanje 2. bat. 3. br. ZNG na pravcima Klisa-Nemetin i Sarvaš-Nemetin. Tijekom 17. rujna opkoljena borbena skupina 12. proleter. meh. br. uspjela probiti iz Osijeka u Tenju, a satnija 3. br. ZNG je pod napadom 51. meh. br. JNA morala napustiti obranu Sarvaša. Istovremeno ZNG je zauzeo vojarnu i poligon «C» u samom Osijeku. Tog su dana snage obrane Osijeka zabilježile gubitak od 3 poginula, 19 nestalih i 13 ranjenih branitelja. U Vinkovcima je situacija bila slična, a žrtve cjelodnevnog bombardiranja iznosile su 6 poginulih i 31 ranjenih.

Vukovar je gađan svim sredstvima …

Vukovar je gađan svim sredstvima …

Teško je bilo i u Vukovaru koji je tijekom dana bio odsječen od Bogdanovaca. Obrana Vukovara je gubitke neprijatelja tog dana procijenila na 1-2 potpuno uništene satnije, a najveće je gubitke agresor pretrpio u borbi za MZ A. Stepinac. Zapovjedništvo obrane Vukovara tražilo je od Zapovjedništva Zone dopremu znatnih pješačko-topničkih pojačanja u Bogdanovce i ponovno uspostavljanje veze s Vukovarom, ali s obzirom na stanje raspoloživih efektiva to je bilo u potpunosti nemoguće.  Gubitkom veze s Bogdanovcima Vukovar je praktički postao potpuno odsječen od ostatka slobodnog dijela Republike. Gorinšek je planirao operaciju deblokade Vukovara od smjera Vinkovaca za 18. rujna, dok je JNA za isti dan pripremala navalnu operaciju u suprotnom smjeru. Navala ZNG-a završila je prije no što je i započela zahvaljujući uvođenju u borbu 2. proleter. gard. meh. br. Štoviše, JNA je ostvarila nekoliko važnih taktičkih pobjeda i proširila pojas okupiranog područja između Vinkovaca i Vukovara. Brigada je pod kontrolu stavila teitorij od Šidskih Banovaca do Mirkovaca, izuzev dvije otporne točke koje su ostale u rukama ZNG-a. Gubici JNA pri toj navali iznosili su 3 tenka s posadama i 14 ranjenih pješaka. Idućeg dana ZNG je ostvarila značajan uspjeh na pravcu Vinkovci-Vukovar, koji nažalost nije bio do kraja iskorišten. Postrojbe 109. br. ZNG i policajci slavonskobrodske PU su deblokirali Vukovar na pravcu Nuštar-Marinci-Bogdanovci-Vukovar. To je bila i prva operacija ZNG-a u kojoj su korišteni i tenkovi, a tenk tipa M-84 koji je bio na čelu klina uspio je ući u Vukovar. Nakon izvršene dostave logističkih potrepština tenkovi i slavonskobrodski policajci bili su povučeni, dok je probijeni koridor osiguravao relativno slab pješački element iz 3. br. ZNG. Napadi na Vukovar obnovljeni su 24. rujna na pravcu Negoslavci-Vukovar i Petrovac-Jankovci. Svrha napada bilo je presijecanje komunikacije Vinkovci-Vukovar ali JNA se povukla nakon gubitka 7 tenkova i «većeg broja pješaka». Samo manji dio 3. proleter. gard. meh. br. se uspio probiti do Mirkovaca. Jednako je prošla i skupina 1. proleter. gard. meh. br. koja je napadala iz Srijemskih Laza, uz podršku četničkog pješaštva. To im je uspjelo tek nakon dvodnevne borbe u kojoj su izgubili 5 mrtvih, 32 ranjena i 12 psihički rastrojenih vojnika. Još je jedan konvoj s namirnicama i bojnim materijalom stigao u Vukovar 25. rujna. Podpredsjednik Vlade RH, dr. Mate Granić je potom dobio obavijest kako obrani «sada nedostaje jedino artiljerijsko streljivo od 155 mm i odjeća».

Borba se nastavlja

Uvođenjem svježih snaga JNA je povratila inicijativu na vukovarskom području te je 28. rujna obnovila napad na posljednje hrvatsko uporište u obuhvatu prometnice Šid-Vinkovci, Jankovce. Napad je izvodio oklopni element 1. proleter. gard. meh. br. iz Mirkovaca, ali je pritisak prekinut zahvaljujući diverzionom udaru 109. br. HV iz Đeletovaca i oštećenju triju tenkova. Na zapadnom dijelu Općine Vinkovci JNA je upotrijebila i kemijsko oružje, ali bez većeg uspjeha. Istog dana napadnut je i Vukovar iz Negoslavaca, Bršadina i šume Đergaj. I ta je navala odbijena, a neprijatelj je izgubio još jedan tenk.

Idućeg dana JNA je obnovila navalu na Jankovce, obrana kojih nije izdržala, ali su udari na Komletince i Nijemce odbijeni, a neprijatelj je pretrpio gubitke u pješaštvu. Ti su napadi implicirali uvođenje reda u demoralizirane postrojbe JNA kao i raskrčenje dvomjesečne logističke noćne more u zapadnoj Vojvodini i istočnoj Slavoniji. Stvarno, JNA je nadvladala spomenute teškoće i napravila novi operativni raspored za navalu na Vukovar. Oformljene su operativne grupe «Sjever» i «Jug», koje su dobile znatna pojačanja u pješaštvu, koje je bilo više no potrebno za zauzimanje grada. Plan je bio izolirati borbeno područje maksimalnom upotrebom topništva i zrakoplovstva, potpuno ga opkoliti, a zatim zauzeti napadima homogenih borbenih grupa sjeverno i južno od Vuke. U tom planu JNA su ometali vodotoranj, silos, kao i rusinska i katolička crkva s kojih su branitelji imali nadzor nad svim prilazima gradu.

Navalne operacije pripremala je i hrvatska strana koja je namjeravala 109-om br. HV-a napasti i zauzeti sela Gaboš i Ostrovo, a obrana Vukovara je trebala izvršiti ograničenu ofenzivu kojom bi ovladala Bršadinom, Vučedolom, Trpinjskom i Borovskom cestom i Grabovcima, čime bi obrambena osnovica bila proširena i očvrsnuta. Budući da je snaga JNA bila potcijenjena izgledalo je kako napad ima šanse za uspjeh, ali sve i da je procjena bila točna Hrvatima je ipak nedostajalo snaga za podršku – u prvom redu topništva.

U ŠKRIPCU

Napadi JNA na Vukovar obnovljeni su 30. rujna nakon žestoke topničke pripreme po komunikaciji Vinkovci-Nuštar-Marinci-Bogdanovci-Vukovar. Postrojbe 109. br. HV odbile su napad na Đeletovce, ali je JNA ostvarila uspjeh na području između Vinkovaca i Osijeka gdje je oklopništvo grupe «Sjever» zauzelo Korog i Antin te tako ugroziti Tordince i Laslovo.

Poslijepodne 1. listopada otpočeo je srpski napad na pravcu Srijemske Laze-Petrovci-Marinci, s ciljem prekida prometnice Vinkovci-Vukovar. U napadu su učestvovali 2. i 3. okl. bat., 1 bataljon inženjerije, mehanizirani bataljon te nekoliko samostalnih jedinica samohodnih artiljerijskih i PA oruđa. Na lijevom krilu napad je osiguravala 3. proleter. gard. meh. br., a na desnom 453. meh. br. U Marincima su napadači ostvarili potpuni uspjeh i sa 7 tenkova probili liniju, a prateće pješaštvo je uspjelo eksploatirati prodor. Istog dana izgubljeni su i Đeletovci i to na vrlo upitan način: branitelji su se pobjegli u neredu u Nijemce, a Đeletovci su nekoliko dana ostali prazni dok ih napokon nije zauzela četnička posada.

Sasvim drugo iskustvo proživjela je 211. okl. br. i prateći «arkanovci» pri napadu na Bogdanovce. Napadači su izgubili 5 tenkova s posadama, a izbačeno je iz stroja i oko 100 pješaka. U konačnici JNA i četnici su postavili novu liniju fronte prema Vinkovcima, koja je bila postavljena na potezu Mirkovci-Marinci-Bršadin. Istočno su ostala dva okruženja: veliko u Vukovaru i malo u Bogdanovcima.

Zapovjedništvo Operativne zone Osijek naložilo je stožeru 109. br. HV pokretanje kontraudara kojim bi se deblokirala prometnica Vinkovci-Vukovar. Uz glavninu 109. br. HV trebao je sudjelovati 2. bat. 3. br. ZNG, oklopno-mehanizirana satnija i baterija samohodnih protukolnih topova od 90 mm – uspoređene sa snagom protivnika to su bile beznadno slabe snage za namjeravani pothvat. Napad je trebao ići potezom Nuštar-Marinci-Bogdanovci-Vukovar. Planirani napad nikad se nije dogodio zahvaljujući produžetku ofenzive JNA. Selo Cerić i grad Vinkovci našli su se pod udarom 3. proleter. gard. meh. br. ojačane 2. okl. bat. 1. proleter. gard. meh. br. Branitelji su nakon poduže borbe morali napustiti Ceriće te su odstupili prema Nuštru i Vinkovcima. JNA je taj uspjeh platila dvama tenkovima i jednim okl. vozilom. Idućeg dana je 252. okl. br. pokušala zauzeti Nuštar, ali je odbijena uz gubitke među pješaštvom. Bitka se nastavila i 3. listopada kad je JNA ovladala uzvisinom Zidina između Nuštra i Marinaca i selom Karađićevo u kojem je 3. bat. 3. br. ZNG izgubio jednog poginulog i 12 ranjenih vojnika. Hrvati su se osvetili već iste noći (3/4. listopada) kad je skupina «lovaca tenkova» raznijela 5 oklopnih vozila na području Cerića.

Tijekom idućeg dana braniteljima je pristiglo pjačanje u vidu pješačkog bataljona, sedam tenkova i 10 okl. vozila. Napad za deblokadu Vukovara obnovljen je 5. listopada, ali unatoč teškim borbama na pravcu Marinci-Bogdanovci nije bilo značajnijih pomaka. Neprijateljske snage su jednostavno bile prejake, iako je vještinom hrvatskih boraca neprijatelj zadobio znatne gubitke od 5 tenkova s posadama, jedan okl. transporter, 1 avion, 2 ranjena i 15 poginulih pješaka uz vlastite gubitke od 5 lakše ranjenih pješaka. Kako bi olakšala situaciju u protunapad je krenula 252. okl. br. koja je djelomično ovladala Nuštrom. Zametnula se oštra višesatna borba koja je završila bijegom napadača koji su za sobom ostavili 5 uništenih tenkova, jedno oklopno vozilo podosta izrešetanih pješaka, a povrh svega oboren je još jedan avion. Tijekom borbe raketirani su i hrvatski položaji po dubini što je života stajalo 4 policajca.

Nakon odbijanja srpskog protunapada hrvatske snage su bezuspješno pokušavale pronaći rješenje za proboj prema Vukovaru, da bi se potkraj. 8. listopada na frontu spustilo lažno zatišje. Jedan od uzroka neuspjeha bio je i neposluh u postrojbama, pogotovo među varaždinskim tenkistima, koje su odbijale izvršavati zapovjedi i napadati «po svaku cijenu».

Slabost i malodušnost

vukovar_1991-025Između 8. i 11. listopada zapovjedništvo OZ Osijek pokušalo je još 3 puta pokrenuti 109. br. HV na akciju za deblokadu Vukovara. S ciljem provedbe te akcije dovučena su i pojačanja u živoj sili i tehnici s manje ugroženih područja OZO, ali više nego nedovoljna. Tri su puta neke od postrojbi određenih za napad odbijale izvršiti zapovijedi, a i da nisu to ih ne bi nikuda dovelo s obzirom na snagu postava JNA između Vinkovaca i Vukovara. Uz sva dostavljena pojačanja odnos snaga u pješaštvu, na planiranom navalnom pravcu, bio je oko 3:1 u korist JNA, a u mehanizaciji i još gori. Odjednom, 11. listopada se u Vinkovcima pojavio potpukovnik Dedaković s manjom pratnjom. Zapovjedništvo nad obranom Vukovara predao je satniku Borkoviću. Novi pokušaj proboja odigrao se 13. listopada. Hrvatske snage su ostvarile ograničen uspjeh pred Cerićem i Marincima, ali su po uvođenju neprijateljske pričuve bile odbijene na početne položaje, uz znatne gubitke od 10 poginulih, 44 ranjena, 2 uništena i 3 oštećena tenka. Neprijateljski gubici su iznosili 4 poginula i 15 ranjenih.

MEĐUIGRA

Sredinom listopada hrvatske snage zapadno od Vukovara bile su u skoro pa totalnom rasulu. Svojevoljna napuštanja položaja, odbijanje izvršavanja zapovjedi i nizak borbeni moral mučili su sve hrvatske postrojbe na tom dijelu ratišta. U takvom je ozračju 14. listopada 1991. predan Ilok te je 10.000 ljudi otišlo u izgnanstvo. Padom Iloka agresor je stekao kontrolu nad čitavom Općinom Vukovar, izuzev samog grada. GS HV je 16. listopada ustrojio Operativnu grupu Vukovar, Vinkovci i Županja, pod zapovjedništvom potpukovnika Dedakovića, dok je formalni zapovjednik opkoljenog grada postao satnik Borković. Uz druge mjere kojima je novoosnovanu grupu trebalo ojačati za predstojeće zadatke bila je i ona o dopremi 6 haubica 152 mm iz Operativne grupe Zagreb. Zapovjedništvo OGZG je taj nalog ignorirala iz praktičnog razloga – upravo je na vrhuncu bila bitka kojom se zaustavio neprijateljski napad na potezu Petrinja-Zagreb. Unatoč teškoj situaciji u ostatku zemlje dopremljena su sva pojačanja koja se moglo odvojiti za vukovarsko-vinkovačku bojišnicu, ali to je i dalje bilo premalo za bilo kakav razumni pokušaj proboja. Tijekom prvog tjedna svog zapovjedništva nad OGVVIŽ Dedaković je uvidio punu težinu zadatka koju je snosila bivša OG, koju je tako teško i često kritizirao – pa i do stupnja vrijeđanja. Ustroj Zapovjedništva, također, nije išao baš glatko. Dedaković je osnovne stožerne funkcije popunio tek 23. listopada – kad je JNA otvorila novu ofenzivu na Osijek.

Posljednji bastioni

OKRUŽENJE

vukovar_1991-026Ujutro 25. listopada JNA je izvršila napad na Tordince, koji je branitelje uhvatio nespremne. Napadalo je 11 tenkova praćenih pješaštvom. Branioci su uništili 6 tenkova i značajan broj pješaka, kad im je počelo ponestajati streljiva. Kako bi popravila situaciju 109. br. HV je oko 17:00 sati započela napad na Ostrovo borbenom skupinom od oko 350 ljudi. Hrvati su bili odbijeni uz gubitke od 7 poginulih i 11 ranjenih vojnika. Sat vremena kasnije povukli su se i branitelji Tordinaca.

Od 28. listopada JNA je težište svog djelovanja stavila na Vukovar. Bogdanovci su se obranili od još jednog jakog tenkovsko-pješačkog napada u kojem je neprijatelj izgubio 1 tenk. Borbe su se vodile i u okolici Nuštra i Cerića te je Armija i tu ubilježila jedan izgubljeni tenk i jedan okl. transporter. Istog dana hrvatske gerilske skupine su postavile zasjedu na cesti Šid-Vukovar te uništile jednu logističku kolonu, a između Negoslavaca i Vukovara je navođenom topničkom paljbom uništeno 2 autobusa, 1 kamion i 2 kampanjole te je izbrisano pedesetak četnika, uz otprilike isti broj izranjavanih. Kupivši kratki predah Hrvati su zadnji dan listopada proveli dodatno utvrđujući položaje oko Vinkovaca.

Tijekom 3.11. agresori su obnovili oklopno-pješačke napade na Bogdanovce i Vukovar. U Bogdanovcima su nanovo bili odbijeni, ali su u Vukovaru imali velikog uspjeha. Zauzet je Lužac i time se JNA uklinila između Borova Naselja i Vukovara. Padom Lušca počeo je matematički precizan i nezaustavljiv mehanizam raspada obrane Vukovara, koji se nije mogao nikako i ničim zaustaviti. Tijekom borbe poginuo je i general-major Bratić, zapovjednik operativne grupe «Sjever».

Nakon dvodnevne topničke pripreme JNA je 9. studenoga obnovila oklopno-pješačke napade u Vukovaru. Napad na Mitnicu je bio skršen, ali su oni upravljeni na MZ 1. svibanj i naselje Budžak urodili plodom. Obrana je bila presječena dvama klinovima i podijeljena u 3 odvojena džepa.

BITKA U «KOTLU»

Deveti studenoga hrvatske snage su pokušale napasti Karadžićevo, s ciljem zauzimanja i utvrđivanja. Sve je završilo fijaskom koji je koštao 6 mrtvih i 20 ranjenih policajaca iz specijalne postrojbe Varaždin, koja je predvodila napad.

Već idućeg dana JNA je nesmetano nastavila rezuckanje obrane Vukovara. Bogdanovci su napadnuti iz smjera Vukovara, Petrovaca i Bršadina. Ovaj put se ta hrabra utvrda nije održala. Do večeri neprijatelj je u potpunosti ovladao selom. Padom Bogdanovaca nestala je otporna točka između Nuštra i Vukovara, a s njom i kakva-takva šansa za etapni proboj ka Vukovaru.

Zapovjedništvo Operativne grupe Vinkovci, Vukovar i Županja planiralo je novi pokušaj deblokade Vukovara za 13. studenoga. Već tijekom noći 12/13. trebale su krenuti snage za specijalne namjene sastavljene od četa za specijalne djelovanje PU Osijek i Vinkovci; čete za specijalne namjene GS HV; diverzantske grupe i diverzantske čete 109. br. HV te nekoliko manjih jedinica. Njih su trebale slijediti glavne snage sastavljene od 1. i (nepotpunog) 3. bataljona 3. br. ZNG i tenkovske čete 109 br. HV (11xT-55 i 2xM-84). Drugi ešalon su sačinjavali 5. bat. i meh. četa 3. br. ZNG, a pričuva je bio 1. bat. 132. br. HV.

Opći pravac napada bio je Nuštar-Marinci-Bogdanovci-Vukovar s pomoćnim udarom pravcem Nuštar-Henrikovci-Marinci. Odlučujući napad je započeo jednako konfuzno kao i svi prethodni: neke su jedinice zakasnile s dolaskom na odskočnu crtu, a neke se nisu ni pojavile. Na glavnom pravcu ostvaren je napredak od samo 4 km uz gubitak 4 poginula i 15 ranjenih vojnika vojnika te 2 ranjena policajca. Tijekom 14. studenoga hrvatske postrojbe su osvojile uzvisinu Zidina te su tom prilikom poginula 2, a ranjen jedan pripadnik postrojbe za spec. djelovanja PU Vinkovci.

Armija je 15. studenoga u napadu na Općinu Županja osvojila Lipovac, Apševce i Podgrađe, što je stvorilo uvjete za zauzimanje dijela Nijemaca na lijevoj obali Bosuta. Obrana desne obrane pojačana je vodom 109. br. HV i vodom HOS-a te je brojala oko 200 bajuneta. Tog dana napad za deblokadu Vukovara uopće nije napredovao te je 16. studenoga potpukovnik Dedaković smijenjen s položaja zapovjednika Operativne grupe, a zamijenio ga je potpukovnik Vrbanac.

Istog dana JNA je pokrenula finalni napad u Vukovaru, koji su branioci počeli napuštati 17. studenoga. Zadnji bastioni obrane bili su uništeni do 20.11.1991.

Izvori:

  • Davor Marijan: Bitka za Vukovar
  • Javorović, Božidar: Velikosrpska najezda i obrana Hrvatske
  • Davor Runtić, Mile Dedaković, Alenka Mirković: Bitka za Vukovar
  • Ozren Žunec: Rat u Hrvatskoj I. dio; http://www.hsd.hr/polemos/prvi/03.html
Dinko Odak
About Dinko Odak (45 Articles)
Diplomirao sam politologiju na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, smjerove: javne politike; međunarodni odnosi. Radio sam kao radio-voditelj i urednik, DJ, pomotor, državni službenik i u sektoru usluga zaštite okoliša. Povijest, pogotovo vojna, mi je hobi posljednjih četvrt stoljeća, a bavim se i analizom (i sintezom) stvarnih, a ne medijskih, međunarodnih odnosa i/ili događaja. Nepopravljivi sam antropopesimist i kolapsist.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*