Novo:

Bitka kod kratera

U posljednjoj godini američkog građanskog rata sjevernjački general Grant vodio je kampanju „Richmond-Petersburg“ često još poznatiju kao „Opsada Petersburga“. Petersburg je imao ključnu ulogu u opskrbi vojnika generala Leea i Richmonda, glavnog grada Konfederacije. Jedan od poznatijih detalja te kampanje je tzv. „bitka kod kratera“ u kojoj su Sjevernjaci potkopali i minirali položaje Južnjaka.

Tijek bitke

Bitka za Petersburg se do sredine lipnja 1864. godine pretvorila u zamornu bitku iscrpljivanja nakon što su vojnici Konfederacije iskopali više od trideset kilometara obrambenih rovova. Suprotstavljene neprijateljske linije su se na nekim mjestima ustabiljile na udaljenosti od samo stotinjak metara. Na položaju „Elliott’s Salient“ sa unionističke strane bio je 48 regiment Pennsylvanijske veteranske dobroboljačke pješadije među kojima bio veliki broj bivših rudara. Njihov se zapovjednik Henry Pleasants, u civilnom životu rudarski inženjer, sjetio genijalne ideje koja bi mogla donijeti pobjedu. Nadređenima je predložio da se iskopa tunel do neprijateljskih položaja i da ih se potom digne u zrak. Uslijed eksplozije nastala bi rupa u konfederacijskoj obrani koja bi se mogla iskoristiti za proboj u Petersburg. Nadređeni nisu iskazali neko posebno oduševljenje, ali su po inerciji pristali „da se vojnici imaju čime baviti“.

bitka-za-krater-01

Plavom bojom je označen unionistički napad 30. srpnja 1864. godine

Plavom bojom je označen unionistički napad 30. srpnja 1864. godine

Henry Pleasants

Henry Pleasants

Pleasantsovi vojnici su počeli kopati rudnik 25. lipnja koristeći opremu koja im je bila na raspologanju. Za potpornje su iskoristili i izrezali obližnji drveni most. Koliko su u biti bili vješti majstori zanata pokazala je improvizacija oko dovođenja kisika u okno rudnika. Dovođenje svježeg zraka u to je vrijeme bio najveći problem i bilo je uvriježeno mišljenje da ne mogu iskopati rudarska okna duža od 100 metara bez zračnika prema površini. Takav način odrzračivanja nije dolazio u obzir jer bi neprijatelju otkrio naum. Ideja za prozračivanje je u biti bila vrlo jednostavna i koristili su prirodni fizikalni zakon da se topli zrak diže. Ulaz u okno su hermetički zatvorili, a pored njega su iskopali ventilacijski dimnjak. Na dnu dimnjaka su stalno ložili vatru koja je zrak grijala i iznosila na površinu. Svježi zrak je stizao kroz spojene drvene kutije koje su funkcionirale kao današnja klimatizacija. Do 17. srpnja iskopali su oko 155 metara tunela i prema proračunu su bili točno ispod neprijateljske topničke baterije. Konfederati su posumnjali da se nešto dešava jer su vojnici čuli nekakve tihe zvuke udaranja i kopanja. Na nekoliko su mjesta pokušali kopati i pronaći eventualno okno, ali bezuspješno. Razmišljanja su bila da nemoguće iskopati takav tunel bez dovođenja zraka. Prema podacima dva pokušaj kopanja u potrazi za tunelom su išla vrlo blizu sa obje strane unionističkog tunela. Sljedeći je korak bio izrada T krakova rudarskog okna. Krakovi su iskopani na oko šest metara od površine. Prosječna visina tunela je bila oko 1,5 metara i širine oko 1,3 metra. Kopanje je završeno 23. srpnja i nakon toga je četiri dana trajalo punjenje okna crnim barutom. Ukupno je unešeno 320 bačvi baruta (oko 3.600 kilograma). Vrećama pijeska su pokušali usmjeriti eksploziju prema gore.

Presjek tunela

Presjek tunela

U međuvremenu dok se kopalo rudarsko okno izvršene su pripreme za pješački napad. Napad je pripremao zapovjednik tog područja general Burnside. Namjeravao je preko nastalog kratera poslati svježe i uvježbane vojnike Crnačke divizije (4.300 vojnika). No, njegovi nadređeni nisu željeli ugroziti karijeru riskirajući političku blamažu ukoliko u vatru pošalju svoju jedinu crnačku postrojbu. Plan je konačno sastavljen 29. srpnja, dan uoči bitke. Odabrane su tri „bijele“ divizije i njihovi zapovjednici su izvlačili slamke tko će voditi prvi val napada. Ta je „čast“ dostigla generala Ledliea iz 1. divizije. Ostale divizije su ga trebale slijediti, a Crnačka je bila u pričuvi. Te su se noći vojnici postrojili iza ulaza u rudnik i čekali eksploziju. Unionistička artiljerijska potpora od 110 topova i 54 minobacača je pripremala teren. Sa druge strane 18.000 konfederata je čekala napad.

Ovako u današnje vrijeme izgleda ulaz u tunel

Ovako u današnje vrijeme izgleda ulaz u tunel

Fitilj je zapaljen u 3:15 sati 30. srpnja i eksplozija se očekivala u 3:30 sati. U dugom iščekivanju ništa se nije desilo do 4:15 kada su shvatili da se nešto desilo. Dva dobrovoljca (poručnik Douty i narednik Reese) su ponovno ušli u okno i zamijenili fitilj. Konačno u 4:45 zemlja je zadrhtala i tone baruta su proradile. Eksploziija je ubila 278 konfederata i razorila dva od četiri topa na tom području. Nastao je krater dug nešto više od 50 metara, širok 18 do 25 metara i dubok oko devet metara. Napad unionista nije bio žustar jer su se morali probijati kroz ostatke materijala nabacanih eksplozijom. Tada je uslijedio važan obrat u bitci. Umjesto da zaobiđu krater i da po njegovim rubovima upadnu u redove konfederata, nedovoljno pripremljeni unionisti su se zabili u krater nastojeći ga iskoristiti kao grudobran. Zbog krive procjene 15.000 vojnika je upalo u zamku. Konfederati su uvidjeli zbrku, okupili vojnike i oko 8.30 sati okružili krater. Koristili su sva sredstva (uključujući topove i minobacače) u onome što su nazvali „pucanje na purane“. Minobacači su sa samo petnaestak metara udaljenosti nanostili velike štete prikovanim unionistima.

Prikaz bitke objavljen u Harper’s Weekly 22. kolovoza 1864. godine

Prikaz bitke objavljen u Harper’s Weekly 22. kolovoza 1864. godine

William Mahone

William Mahone

General Lee je zapovijedio protunapad kojeg je sa dvije brigade poveo William Mahone. Crnačka divizija poslana u pomoć je zaobišla krater i privremeno zauzela okolno područje. Dvjesto metara od kratera Mahoneov protunapad je prisilio unioniste na povlačenje odnosno na daljnje stiskanje u krateru. Protunapadi su ponavljani do 10.30 sati, ali nijedna strana nije postigla značajniji uspijeh. Stanje u krateru je postalo neizdrživo jer su konfederati na to područje usmjerili paljbu tri topničke baterije. Premda izdana zapovijed o povlačenju nije stigla do kratera. Oko podneva u žestokoj izmjeni vatre Mahoneovi vojnici su počeli zauzimati dijelove kratera. Posljednji protunapad je počeo nešto poslije 13 sati. Mahoneovi ljudi su se poslužili jednostavnom, ali vješto varkom. Šešire su podigli iznad razine položaja našto su unionisti reagirali pucanjem po njima. Nakon prve salve metaka konfederati su uskočili među neprijatelja koji je punio cijevi svog oružja. U konfuziji metaka, bajuneta i šaka konfederati su izvojevali pobjedu.

Krater je Uniji odnio preko 5.300 ubijenih (ovisno o izvoru se spuštaju do 3.700), ranjenih i zarobljenih vojnika, dok su konfederati imali oko 1.030 gubitaka. Situacija je u tom trenutku ostala nepromijenjena, ali u mjesecima koji su uslijedili general Lee je ostao bez opskrbe i na kraju započeo veliko povlačenje. Petersburg je zauzela Unija u travnju 1865. godine. Danas je to memorijalno područje koje privlači brojne američke turiste. Sama bitka je nedavno dobila i filmsku rekonstrukciju u filmu „Studengora“. Zanimljivo je za pročitati tadašnje novinske izvještaje koji su poprilično detaljni i skoro realistični u opisivanju zbivanja.

Krater snimljen 1865. godine

Krater snimljen 1865. godine

Louis Martin otpušten iz vojske nakon ranjavanja kod kratera

Louis Martin otpušten iz vojske nakon ranjavanja kod kratera

Današnja spomen ploča kod kratera

Današnja spomen ploča kod kratera

Izvori:

Miljenko Hajdarovic
About Miljenko Hajdarovic (212 Articles)
Magistar povijesti i magistar edukacije sociologije, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik Hrvatskog povijesnog portala i vlasnik obrta Inter nos. Radi u Srednjoj školi Čakovec. Član stručne radne skupine za izradu kurikuluma povijesti.