Novo:

Bitka kod Gettysburga 1.-3.VII.1863. (4. dio)

Gettysburg 3. Srpnja: odlučujući juriši

Druga bitka za Culp's Hill

Tijekom noći 2./3. srpnja general Meade je održao sastanak s korpusnim zapovjednicima Vojske Potomac na kojem su odlučili zadržati aktualni položaj usprkos teškim udarcima pretrpljenim drugog dana okršaja. Iako se Meade odlučio na pasivnost, ipak je zapovjedio ofenzivno-defenzivnu akciju na Culp's Hillu, s ciljem izbacivanja Južnjaka iz osvojenih rovova. Osvojivši oslonac na spomenutom brdu Konfederati su se neugodno približili putu za Baltimore i bilo je nužno otjerati ih s te, potencijalno opasne, pozicije. Po završetku formalnog dijela sastanka Meade se obratio zapovjedniku II. korpusa, generalu Johnu Gibbonu, i saopćio mu svoje mišljenje da će Lee, ukoliko napadne, udariti na njegov položaj u centru budući da su juriši na oba sjevernjačka krila propali. Kako su događaji pokazali Meade je donio ispravan zaključak. Naime, Lee je namjeravao primijeniti isti koncept kao i 2. srpnja – istovremeni napad na sjevernjačko desno i lijevo krilo, ali zbog razvoja situacije ta je zamisao propala te je Meadovo predviđanje ispalo točno.

General Lee je imao sljedeći plan: Ewell (II. korpus) je trebao nastaviti napad na Culp’s Hill i osvojiti dio položaja koji je ostao u sjevernjačkom posjedu prethodne večeri, a Longstreet (I. korpus) i Hill (III. korpus) su morali obnoviti navalu na Cemetery Ridge. Stuartova konjička divizija, koja se napokon priključila glavnini 2. srpnja uvečer nakon devetodnevne odsutnosti, dobila je zadatak napredovati oko 5 km istočno od Gettysburga, potom zaokrenuti na jug i blokirati put Gettysburg-Baltimore, glavnu Meadovu odstupnicu u slučaju poraza. Longstreet je još jednom pokušao privoliti zapovjednika na obilaženje sjevernjačkog lijevog krila, sad olakšano dolaskom konjice, no Lee ga je još jednom odbio uvjeren da će svojim planom nadigrati Unioniste. Ispravno uočivši slabu koordinaciju kao jedan od razloga jučerašnjeg neuspjeha Lee je odlučio svoje korpusne zapovjednike držati na kratkoj uzici. Ovog puta, inzistirao je, sva tri korpusa napast će istovremeno i prikovati neprijatelja na danim položajima, te tako spriječiti žongliranje snagama iz neugroženih sektora koje je prethodnog dana spasilo Sjevernjake. No bio je to račun bez krčmara. Unionisti nisu Južnjacima dali vremena za provođenje zamišljene akcije, već su isprovocirali ranojutarnju bitku protiv Ewella na Culp’s Hillu.

Ranojutarnji okršaj na Culp's Hillu

Pet sjevernjačkih bitnica otvorilo je vatru na Johnsonovu diviziju već oko 04:00 izjutra, satima prije nego što su Longstreet i Hill bili spremni za akciju. Štoviše, generalu Hillu se te noći zdravstveno stanje pogoršalo (posljedice gonoreje kojom se zarazio kao kadet na West Pointu) i uopće nije bio u stanju obavljati svoju dužnost! Ewell je ispravno protumačio unionističku baražu kao uvod u pješački napad, pa je zapovjedio Johnsonu da povede diviziju naprijed prije nego što neprijateljsko pješaštvo započne s navalom. Johnson je svoju diviziju, ojačanu dijelovima triju brigada iz Rodesove divizije, brzo pripremio za navalu i s njom započeo čim je baraža prestala, preduhitrivši Sjevernjake za nekoliko minuta. Lee je pokušao zadržati Ewella ne bi li koordinirao njegov i Longstreetov napad, ali bilo je prekasno. Johnsonovi ljudi nastupili su odlučno i snažno. Izlaskom sunca shvatili su koliko su blizu putu za Baltimore, duž kojeg se već širila panika u sjevernjačkoj pozadini, i nisu žalili krvi i znoja ne bi li osvojili taj strateški cilj. Idućih šest sati trajala je krvava bitka na Culp’s Hillu: Unionisti su odbacili tri južnjačka juriša nanijevši napadačima ozbiljne gubitke. Brigada generala Greena, postavljena u najugroženijem sektoru, pomela je nastupajuće Konfederate. Green je svoje bojne rotirao na položaju iza kamenog zida, i dok su jedni pucali, drugi su punili puške, a potom bi se zamijenili. Nakon odbijanja trećeg napada Sjevernjaci udaraju u Johnsonov južni bok, ali bivaju odbijeni. Slamanjem sjevernjačkog protunapada Johnson je dobio dovoljno vremena i prostora za uredno povlačenje, a uništavajuća vatra neprijateljevih topova uvjerila ga je da mora napustiti osvojene položaje na Culp’s Hillu. Njegova divizija i pridodane joj brigade izgubile su oko 2.000 ljudi, ali niti neprijatelj nije prošao jeftino izgubivši oko 1.000 vojnika! Nešto prije podneva prestala je pucnjava na krajnjem desnom krilu Vojske Potomac. Puknu li sjevernjačke linije treći srpnja to se zasigurno neće dogoditi na Culp’s Hillu.

Pickettov juriš

Pokreti južnjačkih postrojba za Pickettovog napada na sjevernjački centar

Jutarnji okršaj na Culp’s Hillu prisilio je Leeja na izmjenu plana. Glavni zapovjednik je izabrao izravni juriš protiv centra neprijateljeve linije na Cemetery Ridgeu, rezonirajući da su jučerašnji okršaji na oba krila, kao i jutrošnji na Culp’s Hillu, prisilili Meadea da oslabi centar pojačavajući bokove. Napad je imao izvesti I. korpus (Pickettova divizija) pojačan sa 6 brigada III. korpusa. Zbog bolesti general Hill nije izabirao postrojbe koje će sudjelovati u jurišu, pa se dogodilo da su bile izabrane brigade koje su pretrpile velike napore tijekom prva dva dana, dok su one koje su sudjelovale samo u završnici borbe 1. srpnja, a uopće ne u okršajima 2. srpnja, ostale u pozadini! Prije nego što će izabrano pješaštvo započeti s navalom, topništvo pod zapovjedništvom pukovnika Edwarda Alexandera trebalo je «smekšati» ciljani dio protivničke linije. Alexander je pokušao koncentrirati sve raspoložive cijevi za taj zadatak, ali nije imao podršku svog zapovjednika, generala Pendletona, tako da unatoč trudu nije prikupio dovoljan broj topova za uništavajuće bombardiranje unionističkog centra.

General George E. Pickett

Oko 13:00 sati započela je južnjačka kanonada i neprijateljevi položaji su uskoro bili zastrti dimom i prašinom. Južnjaci zbog toga nisu mogli pratiti učinak svojih projektila, većina kojih je prebacila neprijateljevo pješaštvo ne nanijevši mu gubitke. Sjevernjačke bitnice pod generalom Henry Huntom su odgovorile protuvatrom, što je prisililo Alexandera da povuče kola sa streljivom van dohvata protivničkih bitnica, no unionistički su topovi ubrzo zašutili čuvajući streljivo za očekivani pješački napad. Hunt je odbio obnoviti paljbu čak i na molbe generala Hancocka i Gibbona koji su to smatrali nužnim zbog morala svojih vojnika. Pukovnik Alexander je prestanak sjevernjačke paljbe protumačio uništenjem većine topova i nakon dvosatne kanonade izvijestio Longstreeta da je ta prijetnja otklonjena. Longstreet, koji je slutio katastrofu, nije reagirao na Alexanderovu poruku. Napokon, Alexander ga obavještava da se zalihe streljiva bliže kraju i kako ga neće imati dovoljno za potporu pješačkog napada. To je za Longstreeta bila neočekivana informacija. Zatražio je objašnjenje budući je pouzdano znao kako čak niti takva intenzivna baraža nije mogla iscrpsti kompletnu zalihu granata. Alexandar je odgovorio da je morao povući komoru zbog opasnosti od neprijateljske protuvatre, a vraćanje kola na liniju i distribucija dodatnog streljiva odložili bi napad za daljnjih sat vremena, što je bilo neprihvatljivo. Napokon, na Pickettovo navaljivanje, Longstreet izdaje naređenje za napad, iako neverbalno. Utučeni zapovjednik korpusa je na Pickettov zahtjev za započinjanje napada samo potvrdno kimnuo glavom.

http://www.youtube.com/watch?v=BfPdNeXQRO8

Bilo je oko 15:00 sati kad je 12.500 Južnjaka u besprijekornim bojnim linijama izišlo iz šume na Seminary Ridgeu i započelo 1.200 metara dugačak put prema Cemetery Ridgeu, ispraćeno posljednjom salvom Alexanderovih topova i klicanjem njihovih poslužitelja. Barutni dim i prašina koji su zastirali vidik uskoro su se razišli i Sjevernjaci su jasno vidjeli kako se neprijatelj formira po pukovnijama i brigadama u besprijekornom bojnom poretku i kreće naprijed uz kadencu dobošara i desetke zastava vijorenih vrućim vjetrom. Huntova odluka o neuzvraćanju topničke vatre se pokazala ispravnom i dalekovidnom. Zahvaljujući sačuvanom streljivu Unionisti su tukli neprijatelje gotovo čitavim putem, uzrokujući ogromne gubitke: devet južnjačkih brigada započelo je marš na oko 1.600 metara dugom frontu, a nekih 900 metara kasnije napadačka je linija bila upola kraća! Napokon, dosegnuvši unionistički položaj Konfederati su bili previše oslabljeni da bi ga probili. Njihova prethodnica je probila prve linije i osvojila nekoliko topova, a tada su se u bitku uključila sjevernjačka pojačanja i potisnula ih. Nakon kraće razmjene vatre preživjeli Južnjaci su se povukli na početni položaj, mnogi šepajući i teturajući zbog rana, dok su stotine mrtvih i teško ranjenih ostale razasute bojnim poljem. Čitav je napad trajao manje od sat vremena, ali bio je kolosalno krvoproliće. Južnjaci su izgubili oko 6.500 ljudi (od toga oko 2.600 iz Pickettove divizije) nasuprot Unionistima čiji su gubici iznosili oko 1.500 vojnika. Prema nepotvrđenoj legendi na Leejevo naređenje da pripremi svoju diviziju za obranu od očekivanog protunapada Pickett je odgovorio: «Generale Lee – ja nemam diviziju.». Bio je to kraj južnjačke ofenzive i gubitak svake nade u okončanje rata odlučujućom pobjedom.

Pickettov juriš

POVLAČENJE: 4. – 14. SRPNJA 1863.

Povlačenje Vojske Sjeverne Virginije 4.-14. srpnja 1863.

Američki Dan nezavisnosti, zatekao je sukobljene vojske na starim položajima. Lee se nadao Meadovom napadu, ali oprezni Meade se odlučio slijediti dotadašnji kurs djelovanja, a to je značilo ne raditi ništa – zbog čega će kasnije, ispravno ili ne, biti naveliko kritiziran. Odbivši južnjačke ponovljene napade 2. i 3. srpnja Vojska Potomac je imala povoljnu priliku za ofenzivu, ali Lee je bio tučen, no ne i potučen i sad bi njegovi vojnici uživali blagodati povišenog zemljišta i širokih polja vatre – upravo onu prednost koja se prethodnih dana pokazala presudnom! Ipak, vjerojatno zbog čiste savjesti, Meade tijekom jutra odašilje čarkaše koji ubrzo upadaju u žestoke okršaje, da bi se nešto prije podneva povukli na polazne položaje. Ostatak dana obje su vojske iskoristile za lizanje rana i pokapanje (dijela) poginulih. Nakon bitke u okolici Gettysburga zavladala je, osim neizdrživog smrada, opasnost izbijanja bolesti zbog velikog broja raspadajućih ljudskih i konjskih leševa na vrućem srpanjskom suncu. Većina poginulih pokopana je u masovne grobnice a konjske su strvine bačene na lomače. Lee je poslao i parlamentarca s prijedlogom za razmjenu zarobljenika što je Meade, očekivano, odbio. Vojska Sjeverne Virginije se te večeri spremila za put, a kišna zora 5. srpnja zatekla ju je u užurbanom maršu prema Chambersburgu.

Saznavši za neprijateljevo povlačenje Meade, nominalno, izražava odlučnost za progonom Konfederata, ali veći dio dana ne čini ništa čekajući izvještaje izviđača. Sedgewick je poveo svoj VI. korpus za Južnjacima i naletio na njihovu zalaznicu tijekom popodneva, te obavijestio Meadea da se neprijatelj grupira za bitku u zoni Fairfielda, na strateški važnom putu za prijevoj Monterey (South Mountain). Naravno, idućeg jutra Južnjaci su nastavili s pokretom prema jugu, ostavljajući zbunjenog Sedgewicka da ih oklijevajući slijedi. Lee 11. srpnja grupira Vojsku Sjeverne Virginije južno od Hagerstowna i nalazi rijeku Potomac nabujalu od nedavnih obilnih kiša, te se ukopava na uzvisinama uz rijeku nadajući se Meadovom napadu. Unionisti se okupljaju tijekom 12. srpnja i Meade obećava svom neposredno pretpostavljenom, generalu Hallecku, da će napasti sutradan ujutro, a zatim održava sastanak s korpusnim zapovjednicima i donosi odluku napasti tek 14. srpnja zbog potrebe detaljnog izviđanja južnjačkih fortifikacija. Ne mogavši više čekati Lee u noći 13./14. srpnja nastavlja odstupanje preko pontonskog mosta. Iduće jutro Unionisti su našli prazne rovove i krenuli u zakašnjelu potjeru. Jedino unionistička konjica uspijeva stupiti u kontakt s Hethovom divizijom u zalaznici i nanijeti joj gubitke od oko 2.000 ljudi, ali taj čisto taktički uspjeh nije mogao umanjiti bijes Washingtona zbog Meadove pasivnosti.

Iako je kampanja službeno završila 14. srpnja manevriranje i manji okršaji potrajali su još petnaestak dana, da bi se vojske napokon smirile na starim pozicijama duž rijeke Rappanahock. Vojska S. Virginije izgubila je kod Gettysburga oko 23.300 vojnika (od čega oko 4.700 poginulih), a Vojska Potomac je zabilježila gubitke od oko 23.000 ljudi (od čega oko 3.200 poginulih), tako da se ukupni gubici kreću oko 7.900 poginulih, 27.200 ranjenih i oko 11.200 zarobljenih, a čitava je kampanja Konfederaciju koštala 27.000 dragocjenih vojnika, dok je Uniju lišila oko 30.100 ljudi. Tako je završila kampanja koja je rezultirala (uvjetno rečeno) odlučujućom unionističkom pobjedom – prekretnicom najkrvavijeg sukoba u povijesti S.A.D. koji je završio Leejevom predajom 9. travnja 1865., odnosno predajom posljednje južnjačke jedinice (brod CSS Shenandoah) 6. studenog 1865. u engleskoj luci Liverpool.

IZVORI:

  • L.P. D’Orleans, Comte de Paris: The Battle of Gettysburg, DSI Digital Reproduction: 1999.
  • F.A. Haskell: The Battle of Gettysburg, DSI Digital Reproduction: 2002.
  • Abner Doubleday: Chancellorsville and Gettysburg, DSI Digital Reproduction: 2004.
  • The Times: Atlas svjetske povijesti, dopunjeno izdanje za Jugoslaviju, Ljubljana-Zagreb 1986., str. 222-223
  • Robert E. Lee, Jr.: Recollections and Letters of General Robert E. Lee, Project Gutenberg: 2000.
  • James Longstreet, sur. William Garrett Piston: From Manassas to Appomattox: Memoirs of the Civil War in America , Barnes & Noble Publishing: 2004.
  • http://www.historyanimated.com/Gettysburgh.html
  • http://www.gettysburg.com/
  • http://www.army.mil/gettysburg/flash.html
  • http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Gettysburg#Third_day_of_battle
  • http://en.wikipedia.org/wiki/Culp%27s_Hill#Third_day
  • http://en.wikipedia.org/wiki/Pickett%27s_Charge
  • http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Gettysburg#The_Confederate_retreat
  • http://en.wikipedia.org/wiki/Cemetery_Hill
  • Gettysburg, film, Turner Classic Movies: 1993.
  • Sid Meier’s Gettysburg, PC igra, Firaxis Games: 1997.
Dinko Odak
About Dinko Odak (45 Articles)
Diplomirao sam politologiju na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, smjerove: javne politike; međunarodni odnosi. Radio sam kao radio-voditelj i urednik, DJ, pomotor, državni službenik i u sektoru usluga zaštite okoliša. Povijest, pogotovo vojna, mi je hobi posljednjih četvrt stoljeća, a bavim se i analizom (i sintezom) stvarnih, a ne medijskih, međunarodnih odnosa i/ili događaja. Nepopravljivi sam antropopesimist i kolapsist.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*