Atmosfera povijesnih japanskih igranih filmova koju čini spoj prepoznatljive scenografije, zvuka japanskoga jezika te glazbe filma, pored naravno samog sadržaja, me uvijek posebno privlačila. Prisjećam se nekolicine takvih filmova prikazivanih na našoj državnoj televiziji, koje sam gledala prije puno godina. U ovom članku osvrnut ću se na jedan izbor japanskih filmova za koje je veliki japanski skladatelj Tōru Takemitsu (1930-1996) napisao glazbu.

Tweet

Vrlo zanimljiva stavka iz života skladatelja Takemitsua jest skriveni dodir sa glazbom američkoga i zapadnoeuropskoga kulturnoga kruga tijekom služenja vojne službe koja ga je potaknula da se dublje prihvati proučavanja glazbe – i to kao samouk uz vrlo malo glazbene naobrazbe od profesora glazbe. Takemitsu je glazbeni samouk koji je tako temeljito i tako duboko shvatio sve što je trebalo, da je od glazbe stvorio sebi zanimanje i egzistenciju, izražavajući kroz glazbu svoj nedvojbeni skladateljski stvaralački talent, a i priznanje i vrlo značajno mjesto u povijesti.  Takemitsu se smatra jednim od najznačajnijih japanskih skladatelja 20. stoljeća.

Gorka sjećanja vezana uz vrlo rano padanje vojnog tereta na dječačka leđa mladoga Takemitsua, Takemitsu je dugo povezivao i sa japanskom tradicionalnom glazbom, koju je dugo odbijao slušati, razmatrati ili koristiti u svom radu kao glazbenik – skladatelj.

Takemitsu je sa 21 godinom osnovao anti-akademsku grupu za rad na multimedijalnim umjetničkim projektima koja bi strogo izbjegavala japansku glazbenu tradiciju. Od svoje 16. godine počeo je skladati i do svojih kasnih 20-tih godina već je imao neka djela iza sebe. Sudbina je htjela potvrditi izbor mladoga Takemitsua da se bavi glazbom, u obliku posjete velikog ruskog skladatelj Igora Stravinskog Japanu. Prilikom te posjete ‚greškom’ ili sudbinskom podudarnošću, jedno djelo Takemitsua je bilo također predstavljeno Stravinskom. Stravinski je bio vrlo zainteresiran baš tom skladbom, te je, smatra se, kasnije iz Amerike poslao narudžbu za novo djelo mladome Takemitsuu putem jedne zaklade. Premijera tog novog djela održala se u Americi 1966. godine. To je vjerojatno bio pravi početak jedne uspješne skladateljske karijere.

Takemitsu je zahvaljujući proučavanju glazbe Johna Cagea, još jednog značajnog skladatelja 20. stoljeća, vratio želju za proučavanjem i izražavanjem u bojama japanske tradicionalne glazbe. Osim Cagea, Takemitsu je prihvatio i utjecaje skladatelja Oliviera Messiaena, Arnolda Schönberga, Claudea Debussyja.

Takemitsu je skladao više od stotinu djela za razne glazbene sastave, od orkestara do raznih komornih sastava, te glazbu za stotinjak filmova, napisao je niz skladbi za solo instrumente i orkestar, djela za glasovir.

Ovdje možete poslušati jedno Takemitsuovo klavirsko djelo: Skica kišnoga drva. (Rain tree sketch)

Takemitsu je nagrađivan više puta značajnim nagradama poput već spomenute Nagrade Japanske akademije za čak 4 filma, skladateljskim nagradama Prix Italia i Nagradom Otake – dva puta. Bio je primljen u francuski Ordre des Arts et des Lettres – odnosno odlikovan tim visokim priznanjem francuske države za značajne doprinose u umjetnosti.Također je nositelj Suntory glazbene nagrade, a nakon smrti dodijeljena mu je i nagrada Glenn Gould.

A ovdje možete pogledati najavu filma Pobuna Samuraja režisera Masakija Kobayashija iz 1967. godine, za koju je glazbu također skladao Takemitsu, a izvodi se na tradicionalnim japanskim glazbenim instrumentima biwa, shakuhachi i taiko:

Biwa je tradicionalna japanska lutnja kratkoga vrata.

Taiko je tradicionalni japanski veliki bubanj.

Još jedan jako dojmljiv glazbeni Takemitsuov uradak u filmu ‚Crna kiša’ koji se tematski bavi posljedicama bačene atomske bombe na Hirošimu. Film je nagrađen sa nekoliko nagrada. Ovdje možete pogledati najavu filma – pokušajte obratiti pažnju na glazbu  izuzetna je – skladatelj ovdje koristi zvuk orkestra ustaljenog u zapadnoeuropskom i američkom kulturnom krugu: