Akademik Antun Levaković, sveučilišni profesor, šumarski znanstvenik. Rodio se u Rokovcima 31. siječnja 1885. godine. Pučku školu završio u Andrijaševcima 1893., a gimnazijsko obrazovanje u Vinkovcima 1904. Za vrijeme gimnazijskog školovanja kao talentiran učenik primao je stipendiju od  Brodske imovne općine – šumskog gospodarstva. Nakon gimnazije studira šumarstvo na šumarskoj akademiji pri Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu koji završava 1907. godine. Potom službuje u Gradiškoj, Valpovačkoj i Brodskoj imovnoj općini. Ova zadnja ga šalje, kao nadarenog mladog šumara, na nastavak studija u Beč na Visoku školu za kulturu tla, koja mu ne priznaje prvotnu diplomu, pa Antun Levaković ponovo polaže ispite i 1913. doktorira kao prvi Hrvat na ovoj visokoj školi za kulturu tla. Vraća se u Vinkovce u Brodsku imovnu općinu kao “doktor der Bodenkultur”, gdje nastavlja s radom a javlja se prvim svojim znanstvenim radovima u “Šumarskom listu”. Godine 1916. odlazi u Zagreb na Šumarsku akademiju za suplenta profesora. Nakon osnivanja Gospodarsko-šumarskog fakulteta postaje 1920. javnim redovnim profesorom iz dendrometrije, a ubrzo nakon toga i dekanom, prodekanom, urednikom “Glasnika za šumske pokuse” i “Šumarskog lista”. Na ovim i još drugim brojnim funkcijama sveučilišni profesor A. Levaković ostaje sve do umirovljenja 1952. godine.

Svojim znanstvenim radom na fakultetu i stručnim knjigama i časopisima postaje najvećim hrvatskim šumarskim znanstvenikom u prvoj polovici XX. stoljeća. Hrvatsko i svjetsko šumarstvo zadužio je: utemeljenjem moderne denrometrije, otkrićem formula za “funkciju rastenja drveća” (1930.), jednadžbom za sastojinsku visinsku krivulju, te novijim oblikom frekvencijske funkcije. Objavio je preko 50 znanstvenih radova iz šumarskih znanosti poznatih u cijelom svijetu.

Osim što je bio član JAZU-a, bio je i dopisni član Češko-slovenske Akademije Zemedelske u Pragu (1926.), te gost profesor Šumarskog fakulteta u Sofiji.

Umro je u Zagrebu 2. ožujka 1955. godine.