Novo:

Ante Ciliga

Ante Ciliga (1898.-1992.), hrvatski revolucionar i publicist, dvadesetih godina XX. stoljeća istaknuti komunistički aktivist, zatim disident. Preživio je sibirsko progonstvo i ustaški konclogor Jasenovac. Nakon Drugog svjetskog rata živio je u inozemstvu, a 1990. godine se vratio u Hrvatsku.

Ante Ciliga rođen je u istarskim Šegotićima  28. veljače 1898. godine. Počeo se školovati pod paskom ujaka u Mostaru. Već se u mladim danima, u vrijeme Balkanskih ratova počeo zanimati za politiku demonstrirajući protiv austro-ugarske vlasti. U autobiografiji je istaknuo da se u to vrijeme zanosio idejama francuske revolucije i prosvjetiteljskih pisaca. Školovanje je nastavio u Sarajevu, ali je izbačen zbog širenja anti-austrijske propagande. Školovanje je nastavio u Brnu. Tijekom Prvog svjetskog rata borio se u redovima austro-ugarske vojske i nadahnjivao se idejama radničke revolucije koje su 1917. stigle iz Rusije. Nakon rata se u Hrvatskoj povezao sa Komunističkom partijom zbog čega je u bijegu pred policijom otišao u Pariz sa željom da nastavi školovanje. Ciliga je u autobiografiji istaknuo da je već tada shvatio da država južnih Slavena nema budućnost zbog nesuglasja među Hrvatima i Srbima. No, nemirni duh ga je u proljeće 1919. odveo u Mađarsku gdje je s jugoslavenski dragovoljcima podržavao revoluciju Bele Kuna. Ti ga revolucionari ipak nisu oduševili, pa se razočaran vratio u Kraljevstvo SHS. Sve se više počeo diviti talijanskim anarhistima uspoređujući ih sa boljševicima. Budući da je Londonskim ugovorom Istra postala talijanska, Istrijani talijanski državljani, tako je i Ciliga postao Talijan. 1920. priključuje se talijanskim komunistima i djeluje na podizanju revolucije. Zbog tih aktivnosti je tu zimu proveo u zatvoru.Sljedeće godine kada je izašao iz zatvora talijanski komunisti su bili u velikom rasulu. Odredi crnokošuljaša redom su uništavali komunističke centre, palili njihove tiskare i novine te proganjali komuniste. Do 1924. nastavio je putovati Europom, školovao se te je u mjestima u kojima je boravio organizirao marksističke klubove. U to se vrijeme počinje baviti publicistikom objavljujući razne revolucionarne manifeste. 1924. u Zagrebu je doktorirao povijest i filozofiju. Od 1922. počinje se penjati u strukturi Komunističke partije Jugoslavije, pa tako postaje sekretar i urednik tjednika “Borba”. U zimi 1924. postaje član Centralnog komiteta (vrha) KPJ. Moramo imati na umu da je kralj još 1921. godine “Zakonom o zaštiti države” zabranio djelovanje komunistima, te da oni od tada djeluju u ilegali. Prema nekim podacima broj članova KPJ se od 60.000 1920. godine smanjio na samo 3.000 1928. godine. Ciliga je u “Borbi” iznosio ideju da se jugoslavenska centralistička monarhija mora preoblikovati u federaciju pet nacionalnih republika (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Crna Gora i Makedonija) i dvije nacionalo miješane republike (Bosna i Hercegovina, Vojvodina). Ciliga je naravno bio stalno u očima milicije, te je napokon u travnju 1925. godine protjeran iz Kraljevstva SHS uz obrazloženje da je on talijanski državljanin. Nakon toga djeluje u Beču kao posrednik između Kominterne i KPJ.

Ante Ciliga

Značajna faza njegova života počinje u jesen 1926. kada je pozvan u Moskvu sa zadatkom podučavanja jugoslavenskih komunista i radom u jugoslavenskom odjelu Kominterne. U isto vrijeme kada je Ciliga napustio Kraljevstvo SHS i krenuo prema Rusiji, na jugoslavensko područje se vratio Josip Broz i započeo uspon u KPJ. Ciliga se radovao Rusiji, zemlji u kojoj je provedena radnička revolucija, no ubrzo po dolasku je shvatio da nema socijalne pravde. On je kao strani delegat živio povlašteno za razliku od milijuna Rusa koji su trpjeli glad u neuspjelim gospodarskim reformama. Radio je kao predavač na Komunističkom fakultetu u Moskvi. Dolaskom u Sovjetsku Rusiju Ciliga je ušao u redove njihove komunističke partije. Sve više uočava probleme boljševičke vlasti i zaključuje da je revolucija mrtva. U sukobu između Staljina i Trockog priključuje se opoziciji. Zbog veza s Trockim Ciliga je 21. svibnja 1930. uhićen i osuđen na zatvorsku kaznu samice. U studenom je prebačen u politički zatvor Verkhne-Uralsk (iza planine Ural) u kojem su većinom bili zatvoreni komunisti i anarhisti. Ovdje je imao izvrsnu priliku sa kolegama zatvorenicima razmjenjivati političke teze, pa se u zatvoru formiralo nekoliko grupa. Ciliga je bio jedna od vodećih ličnosti “lijevih boljševika” ili “lijevih trockista”. Ciligu je najviše zabrinjavao porast povlastica koje je uzimala nova vladajuća klasa na uštrb radničke nacije. Nakon što se Trocki 1932. primirio i prihvatio neke Staljinove reforme, Ciliga je odlučio da više ne može biti njegov sljedbenik. Od svibnja 1933. prebačen je na područje Sibira (Irkutsk, Ienisseisk, Krasnoïarsk), gdje provodi sljedeće tri godine. Spas iz “pakla leda” mu je donijela talijanska putovnica koju je uspio dobriti preko talijanske ambasade. U prosincu 1935. napušta Rusiju. Po izlasku iz sovjetskog područja stupa u kontakt sa Trockim, koji predlaže osnivanje “Ciligina komiteta” sa zadatkom da pomažu obrani deportiranih ili zatvorenih komunista. Put 1936. završava u Parizu i do početka Drugog svjetskog rata zarađuje za kruh pišući za razna komunistička i liberalna izdanja. Mnogi su bili zainteresirani za priču bivšeg zatvorenika sa iskustvom sibirskog gulaga. Prva njegova knjiga U zemlji velike laži izlazi 1938. u Parizu u izdanju kuće Gallimard. Knjiga je imala velik odjek u cijelom svijetu i prevedena je na mnoge jezike uključujuči i japanski.

Tijekom Drugog svjetskog rata Ciliga doživljava drugu veliku avanturu. Preko Istre, Dubrovnika i Bosne u prosincu 1941. godine se vraća u Zagreb. Vraćanjem u tadašnju Nezavisnu Državu Hrvatsku ustaške vlasti navodno baš od Titovih komunista dobivaju informaciju da je Ciliga izaslanik komunističke Moskve. U ustaškom spisu je navedeno da je 19. lipnja 1942. godine kod Siska uhićen pod optužbom da špijunira za talijansku stranu. Nakon kratkotrajnog zadržavanja u zatvoru poslan je u koncentracijski logor Jasenovac. Iz Jasenovca je pušten u siječnju 1943. godine zahvaljujući zalaganju nadbiskupa Stepinca. Ciliga, koji se navodno pred samim Pavelićem odrekao komunizma, počinje raditi kao vodeći novinar kod Ministarstva vanjskih poslova NDH. Pisao je za ustaška glasila “Spremnost” i “Hrvatski narod”. Ovaj dio njegove prošlosti je iznimno zanimljiv je na temelju dostupnih izvora nikako ne možemo zaključiti kako se i zašto aktivirao u ustaškom pokretu. U nekim segmetima tadašnjeg publiciranja piše o potrebi priključivanja Istre u sastav NDH i iznosi neke antisemitske stavove. 1944. dobija poziciju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zahvaljujući Konradu Klaseru, šefu zagrebačkog Gestapoa (Titovog agenta), Ciliga je dobio vizu za Beč i 1945. je kraj rata dočekao u Švicarskoj. Tijekom rata je navodno dva puta odbio pristupiti Titovim partizanima.

Nakon Drugog svjetskog rata Ciliga djeluje u emigraciji, prvenstveno u Parizu i Rimu. Aktivno je pisao o hrvatskom pitanju, izražavao neslaganje s Titovom politikom i eventualnog hrvatskog vođu vidio u Mačeku. Od sredine pedesetih godina prošlog stoljeća počeo se distancirati od ustaškog pokreta i podržavao Pavelićevo izručenje Jugoslaviji. Surađivao je sa Hrvatskim narodnim odborom I Ivanom Jelićem pa je od 1958. do 1960. objavljivao “Bilten Hrvatskog Narodnog Odbora u Italiji”. Od 1961. godine aktivan je u Hrvatskoj demokratskoj i socijalnoj akciji, te do 1973. objavljuje “Bilten Hrvatske Demokratske i Socijalne Akcije”. Taj bilten tada mijenja ime pa do sredine osamdesetih i tiskanoj formi izlazi pod nazivom “Na pragu sutrašnjice”. 1975. se neuspješno kandidirao u Hrvatsko narodno vijeće. Tijekom sedamdesetih sve više piše o mogućnosti raspada Jugoslavije u kojoj narodi žive “pod srpskom čizmom”. Zanimljivo da je uz raspad Jugoslavije predviđao građanski rat vjera i nacionalnosti, pripajanje Kosova Albaniji i pripajanje Makedonije Bugarskoj. Nakon uspostave samostalne Hrvatske vraća se u Zagreb gdje i umire 21. listopada 1992. godine.

Izvori:

Miljenko Hajdarovic
About Miljenko Hajdarovic (209 Articles)
Magistar povijesti i magistar edukacije sociologije, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Urednik Hrvatskog povijesnog portala i vlasnik obrta Inter nos. Radi u Srednjoj školi Čakovec. Član stručne radne skupine za izradu kurikuluma povijesti.

Ostavite komentar. HPP ne odgovara za izreceno misljenje komentatora. Zabranjeno je vrijedanje, psovanje i klevetanje.

Your email address will not be published.


*