Kraljevina Italija okupirala je Istru 3. studenog 1918., a službeno je prepuštena Italiji Rapalskim ugovorom 1920. godine. Prvi fašistički odredi formiraju se u Rovinju već 1919. godine.

Među glavnim ciljevima iredentista je bilo potiskivanje hrvatskog i slovenskog narodnog sentimenta. Na Narodne domove s čitaonicama i knjižnicama u Trstu, Puli, Pazinu, Roču, Velom Lošinju gledali su kao simbole i mjesta hrvatskog i slovenskog nacionalizma. Domove se opisuje kao “protutalijanska uporišta mladih jugoslavenskih zanesenjaka”, ali i kao mjesta u kojima Slaveni skrivaju oružje (Radošević, 2020). Iz tog razloga je u prosincu 1918. admiral Cagni izdao zapovijed o njihovu raspuštanju u Istri. Unatoč tome narod se u Domovima i dalje neformalno okupljao. Oko Domova je dolazilo do prosvjeda, nasilja i pokušaja paleži (u Trstu i Puli u ljeto 1920.). No, “metu metu su predstavljale hrvatske organizacije, ustanove, nekretnine i pokretnine, odnosno sve što se moglo promatrati kao intelektualni i financijski temelj hrvatske prisutnosti u okupiranim zemljama” (Radošević, 2020).

Najteži incident dogodio se u Puli 1. svibnja 1920. U sukobu radnika koji su obilježavali Praznik rada i karabinjera poginule su četiri osobe, ranjeno ih je tridesetak. Vlasti su za provokaciju i početak sukoba optužile socijaliste i uhitili su 14 radnika. Dva dana kasnije, na sprovodu se okupilo oko 15 000 ljudi.

Nasilju protiv Slavena u Trstu, Pazinu i Puli usprotivili su se socijalisti u talijanskom parlamentu i tražili su nadoknadu štete. Pitanje je naravno koliko su takvi nastupi socijalista bili potaknuti stvarnom brigom za Slavene, a koliko su zapravo samo bili oruđe protiv fašista u parlamentu.

Mussolini je Istru posjetio najmanje tri puta, a u Puli je bio samo jednom. Uz nazočnost fašista iz Italije i lokalnih pristaša održao je govor. Dijelovi govora:

“[…] Dragi prijatelji Pola, mislim da je jedinstvo talijanske rase ostvareno. Unutar toga je duhovna vrijednost naše pobjede. Ja mislim da je Jadran naš. […]

Osnovao sam Fasci di Combattimento u kritičnom trenutku talijanskog političkog života […] času u kojem su se svi gotovo stidjeli što su dobili rat. Pitam se: gdje da nađem taj idealni plamen, tu vjeru u našu moralnu pobjedu? Mi smo nacija koja je imala 500.000 mrtvih, koja ima mladost koja se uporno borila kao što smo mi imali, koja ima energiju koja impresionira svijet. Ali i drugi pozitivni događaji jačaju moju vjeru. Među njima najveći je pothvat Gabrielea D’Annunzija! To je jedini veliki čin pobune protiv plutokratske oligarhije Versaillesa; protiv tirana po imenu Lloyd George, Clemenceau i Wilson! To je jedina volja u Europi koja — ravna i zategnuta poput oštrice velikog latinskog mača — nije poklekla pred nasiljem Versaillesa!

[…] Kakva je povijest fašista? Briljantno je. Zapalili smo (socijalističke novine) Avanti! u Milanu, uništili smo u Rimu. Uništili smo naše protivnike u izbornim borbama. Zapalili smo hrvatski stožer u Trstu, zapalili smo onaj u Poli. Pokazali smo da nikome nećemo dopustiti nekažnjeno uništavanje; moraju proći kroz nas!

[…] Ali da bismo ostvarili mediteranski san, Jadran – koji je naš zaljev – mora biti u našim rukama. Kad imamo posla s rasom kao što je slavenska, koja je inferiorna i barbarska, ne smijemo voditi politiku mrkve, nego politiku batine. […] U bliskoj budućnosti, baš kao stari rimski građanin, svaki će Talijan ponavljati: Ponosan sam što sam Talijan!

[…] Naš imperijalizam, koji želi doseći prave granice označene od Boga i od prirode, i koji se želi proširiti na Sredozemnom moru, nije isto što i nasilni pruski, niti licemjerni engleski; umjesto toga je rimski. Ne možemo se razoružati dok se drugi ne razoružaju; ne možemo svoje mačeve pretvoriti u plugove dok to isto ne učine druge države i susjedna Jugoslavija! Dosta s pjesmama. Dosta s evanđeoskim idiotizmom. Održavanje Italije čvrstom u njezinim budućim bitkama zahtijeva vašu vjeru i vašu zakletvu!“

Kad je Mussolini izašao iz kazališta, bila sam udaljena od njega možda desetak metara. Bio je uvjeren da će ga dočekati buran pljesak, ali prevario se, jer ono što smo mu priredili, mislim da je rijetko gdje doživio. Ljudi su bili ogorčeni, pokazivali su mu šake i vikali “Dolje Mussolini!”, pokušavao je Mussolini nešto reći, te je počeo “Cittadini di Pola…”, a onda se dogodilo ono najvažnije: prišao mu je radnik koji je stajao veoma blizu i prilijepio mu dvije snažne pljuske, a zatim nestao među mnoštvom. Mussolini se sav tresao od bijesa i požurio prema automobilu. Nikad u životu nije zaboravio pljuske koje je dobio u Puli. Zato u ovaj grad više nije dolazio.

Palmira Albanese

Pulski povjesničar dr. sc. Milan Radošević, znanstveni suradnik Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci, Područne jedinice u Puli, istraživao je i našao službeni dokument koji dokazuju da se napad na Benita Mussolinija stvarno dogodio. – Pronašao sam u Rimu dokument u kojem civilni komesar piše da se dogodio “priprost napad protiv osobe Benita Mussolinija” nakon njegova izlaska iz kazališta. To se podudara sa svjedočanstvom Palmire Albanese iz 70-ih godina, kada je rekla da je osobno vidjela jednog muškarca, radnika koji mu je dao dvije triske.

Sredinom rujna 1920. godine odlučio sam održati govor u “crvenoj” Puli… Oduševljenje nije bilo tako veličanstveno kao u drugim gradovima… Mislim zbog toga što su moji neprijatelji nagovorili skupinu radnika da javno demonstrira.

Mussolini u svojoj biografiji

Počinitelj nikad nije otkriven, ali su se fašisti ipak osvetili Puli. Dva dana po odlasku Mussolinija zapalili su Radničku komoru i razbili tiskaru u kojoj se štampao list Il Proletario. U noći s 23. na 24. rujna ubijen je karabinjer Vincenzo Ferrara tijekom pokušaja premetačine u Omladinskom socijalističkom klubu. Osmero radnika je uhićeno od kojih su dvojica i osuđena.

Pitanja za analizu

1. Kako je Kraljevina Italija stekla kontrolu nad Istrom i koje su bile posljedice te okupacije za lokalno stanovništvo?
2. Tko su bili iredentisti i koji su bili njihovi glavni ciljevi u Istri nakon 1918. godine?
3. Zašto su fašisti vidjeli Narodne domove kao prijetnju, i kako su reagirali na njihovo postojanje?
4. Koji je značaj incidenta u Puli 1. svibnja 1920. godine u kontekstu jačanja fašističkog pokreta u Istri?
5. Kako su talijanski socijalisti reagirali na nasilje protiv Slavena, i koje motive možemo prepoznati iza njihovih postupaka?
6. Analizirajte Mussolinijev govor u Puli 1920. godine. Koje su glavne ideje koje je iznio i kako su one odražavale tadašnju talijansku politiku prema Istri i Slavenima?
7. Što možemo zaključiti o reakciji lokalnog stanovništva na Mussolinijev govor?
8. Koje su bile posljedice napada na Mussolinija u Puli i kako su fašisti odgovorili na taj incident?

Literatura

1. Angeleski, Z. (2022). Dr. Milan Radošević: “Pronašao sam dokument u Rimu koji potvrđuje svjedočanstvo Palmire Albanese da je Mussolini dobio dva šamara u Puli”. Istra24. URL: https://www.istra24.hr/politika-i-drustvo/dokument-iz-rima-mussolini-je-cini-se-zaista-dobio-dva-samara-ispred-pulskog-kazalista
2. Mussolini, B. (1920). Speech in Pola, September 21, 1920. URL: https://bibliotecafascista.blogspot.com/2012/03/speech-in-pola-september-21-1920_3.html
3. Radošević, M. (2020). Palež pulskoga Narodnog doma 14. VII. 1920. ili kako je otvorena fašistička Pandorina kutija. Histria, (10), 103-134. https://doi.org/10.32728/h2020.04
4. Strahinja, Z. (2020). DUCE JE U PULI OČEKIVAO BURAN PLJESAK, A DOBIO JE… Pulski povjesničar dr. sc. Milan Radošević pronašao je dokaze koji potvrđuju vjerodostojnost neviđenog incidenta ispred pulskog kazališta 21. rujna 1920.!. Glas Istre. URL: https://www.glasistre.hr/pula/duce-je-ocekivao-buran-pljesak-a-dobio-je-pulski-povjesnicar-dr-sc-milan-radosevic-pronasao-je-dokaze-koji-potvrduju-vjerodostojnost-incidenta-ispred-pulskog-kazalista-21-rujna-1920-667617