Djeca ga često zovu prosti prst, u enciklopediji stoji da ga zovemo srednjak, a na ulici bi za gestikulaciju srednjim prstom mogli dobiti čak i batine. Draga kolegica je u jednoj FB grupi objavila grafiku s pričom o povijesti pokazivanja srednjaka. Izrazila je sumnju u istinitost priče što me odmah motiviralo na mini istraživanje odnosno provjeru točnosti.
Fejsom se širi ovakva objava:
Malo ljudi zna da se ovaj gest pojavio tokom 116-godišnjeg rata (1337 -1453), između Francuza i Britanaca. Pred bitku kod Kresija (Crecy, severna Francuska, 26.08.1346.), Filip VI od Francuske, naredio je svojim vitezovima da odseku srednji prst sa ruke svim Englezima koji budu zarobljeni posle pobede, kako ne bi nikada više mogli da koriste luk. Pobednici Englezi su posle bitke, trijumfalno hodajući, pokazali zarobljenim Francuzima srednji prst kao simbol pobede.
Medijska kuća Reuters je već 2020. razbila taj mit u svojoj objavi.
No, kakva je zapravo povijest pokazivanja srednjaka? Izgleda da seže u antičku Grčku i prema tvrdnji antropologa Desmonda Morrisa vjerojatno predstavlja jednu od prvih uvredljivih gestikulacija. Osnova je naravno u falusoidnom obliku srednjaka koji osim što podsjeća na penis uz blago podizanje susjedna dva prsta podsjeća i na testise. U antičkoj grčkoj komediji pokazivanje srednjaka (katapygon) bila je uvreda prema drugoj osobi ili je čak preciznije (katapugon) mogla označavati muškarca koji je primatelj analne penetracije. Seksualni odnosi između muškaraca u antičko vrijeme nisu bili ni stigmatizirani niti se na njih nije gledalo s toliko negativnosti kao u suvremeno doba. No, ipak je pasivni muškarac na određeni način smatran manje muževnim. Naravno srednjak i njegovo pokazivanje bilo je povremeno i dio rasprava grčkih filozofa. U antičkom Rimu srednjak je već dobio naziv digitus impudicus ili besramni prst. Praznovjerne Rimljanke znale bi ga uz slinu i pepeo koristiti za bacanje uroka. Na više se mjesta spominje i u rimskoj književnosti. Osim uvrede srednjak je mogao biti shvaćen i kao prijetnja obzirom da podsjeća na erektirani penis.
U srednjem vijeku i nadalje gestikulacija srednjakom polako je postala dio svakodnevice pa nije isključeno i da su se dvije sukobljene vojske prije bitke znale počastiti raznovrsnim uvredama. Što se tiče gore spomenute Bitke kod Agincourta ni engleski ni francuski kroničari koji su bili suvremenici bitke nisu zabilježili odsijecanje prstiju zarobljenicima. Pravila srednjovjekovnog ratovanja podrazumijevala su uglavnom humano postupanje prema zarobljenicima koji su položili oružje, a posebno ako se za njih mislili tražiti otkupninu. No, što se streličara tiče oni nisu bili vrijedni zarobljenici i često bi bili pobijeni odmah tijekom bitke.
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
