tragovi grebanja noktima u plinskoj komori Auschwitza

Provjera točnosti: tragovi grebanja noktima u plinskoj komori Auschwitza

U nekoliko navrata sam na Facebooku primijetio da se širi ova ilustracija s pojašnjenjem da se radi o tragovima grebanja noktima u plinskoj komori nacističkog logora smrti Auschwitza.

Logor smrti Auschwitz zapravo je kompleks nekoliko desetaka logora pod zajedničkom upravom. Najpoznatiji su Auschwitz I i Auschwitz II (poznatiji kao Birkenau). Upravo su u njima postojale plinske komore sa krematorijima u kojima je ubijeno i spaljeno između 1,1 i 1,3 milijuna ljudi.

Nacisti su pri povlačenju iz Poljske pokušali uništiti dokaze pa su tako eksplozivom uništili 4 plinske komore s krematorijima u Auschwitzu II. Preostala je jedna plinska komora u Auschwitzu I. Radi se zapravo o djelomično ukopanom objektu koji je prije rata služio kao skladište municije. Nacisti su ga krajem 1941. preuredili u plinsku komoru s pećima za spaljivanje leševa. Taj je objekt poznat kao Krematorij 1 i služio je za usmrćivanje tijekom 1942. godine. Nakon toga peći i dimnjaci su maknuti, a objekt je služio kao sklonište od zračnog napada.

Da se vratimo na početnu ilustraciju. Premda su vjerojatno žrtve u agoniji tijekom trovanja Zyklonom B vjerojatno i izgreble zidove plinske komore ta ilustracija to ne pokazuje. Podsjećam da su 4 komore uništene, a peta je renovirana u ratu i nakon njega kada je pretvorena u muzejski objekt.

Unutrašnjost plinske komore Krematorija 1 (fotografija kolovoz 2020.)
Unutrašnjost plinske komore Krematorija 1 (fotografija kolovoz 2020.)

Nažalost i mjesta poput bivših logora smrti su objekti vandaliziranja, pa često na skrivenim mjestima možemo pronaći svakakve poruke. Izmišljanje ili namještanje priče možda može prouzročiti neku emocionalnu reakciju no može li zapravo doprinijeti osvješćivanju?

Grafiti su u Spomen području logora Mauthausen postali dio muzejske postave kao svjedoci odnosa prema mjestima sjećanja (fotografija srpanj 2020.)
Grafiti su u Spomen području logora Mauthausen postali dio muzejske postave kao svjedoci odnosa prema mjestima sjećanja (fotografija srpanj 2020.)