Pripitomiti psa

Pas – život uz čovjeka

Jeste li se ikada zapitali kako su psi postali naši najbolji prijatelji? Danas milijuni ljudi diljem svijeta imaju pse kao kućne ljubimce, no to nije oduvijek bilo tako. Psi su nekada bili divlje životinje. Kako su onda postali naši vjerni pratitelji? Kako smo ih koristili u različitim civilizacijama i prigodama kroz povijest?

Podrijetlo pasa

Da bismo razumjeli proces pripitomljavanja pasa, moramo se vratiti u prapovijest. Znanstvena istraživanja sugeriraju da su psi potekli od vukova, a genetske analize pokazuju da su vukovi i psi imali zajedničkog pretka prije više od 30 000 godina. Ti su drevni vukovi lutali Zemljom, loveći u čoporima kako bi preživjeli.

Ali kako su se divlji vukovi transformirali u domaće pse? Prema jednoj teoriji, proces je započeo u vrijeme kada su rani ljudi bili lovci i sakupljači. Te su ljudske zajednice često ostavljale ostatke hrane u blizini svojih logora, privlačeći na taj način divlje životinje, uključujući vukove. Neki su vukovi, manje agresivni i manje plašljivi, počeli pratiti ljude zbog lakog pristupa hrani. Ovi su vukovi vremenom razvili ponašanje koje im je omogućilo bliži suživot s ljudima. Ova simbiotska veza postala je osnova za proces pripitomljavanja, koji se definira kao dugi, evolucijski proces u kojem divlje životinje postaju naviknute na ljude i počinju ovisiti o njima za hranu i sklonište.

Donja čeljust psa iz dvostrukog groba u Oberkasselu. Znanstvenici procjenjuju starost na oko 14 200 godina.

Jedan od najstarijih arheoloških dokaza o ovoj vezi pronađen je u dvostrukom grobu u Oberkasselu u Njemačkoj, gdje su zajedno pokopani čovjek i pas. Znanstvenici procjenjuju starost donje čeljusti psa iz gruba u Oberkasselu na oko 14 200 godina.

Evolucija od vukova do pasa

Tijekom tisućljeća, vukovi koji su živjeli blizu ljudi prošli su kroz značajne fizičke i bihevioralne promjene. Ove promjene nisu bile slučajne; selektivno uzgajanje od strane ljudi favoriziralo je osobine koje su bile korisne ili poželjne, kao što su manje agresivno ponašanje, sposobnost za komunikaciju s ljudima, i fizičke karakteristike poput manjih tijela i opuštenih ušiju. Ovi rani psi bili su prvi korak prema dugom procesu evolucije koji je doveo do današnjih mnogobrojnih pasmina.

Različite pasmine
Selekcija na temelju ponašanja i izgleda dovela je do raznovrsnosti pasmina pasa koje danas poznajemo, od malih čivava do velikih doga. Svaka pasmina ima specifične osobine koje su razvijene kroz stotine ili čak tisuće godina selektivnog uzgoja.

Uloga pasa u antičko doba

U antičkom Egiptu, Grčkoj i Rimu psi su igrali različite uloge. U Egiptu psi nisu bili cijenjeni samo zbog svog društva, već su imali i značajnu duhovnu važnost. Na primjer, Egipćani su povezivali pse s Anubisom, bogom mumificiranja i zagrobnog života, koji je često prikazivan s psećom glavom. Ova povezanost dovela je do štovanja pasa u svakodnevnom životu i u vjerskim običajima. U Grčkoj su psi simbolizirali odanost i često su se prikazivali u književnosti i umjetnosti kao pratioci heroja. Homerov ep Odiseja uključuje poznatu scenu u kojoj Odisejev pas, Argos, prepoznaje Odiseja pri povratku nakon dvadeset godina unatoč njegovoj maski, pokazujući duboku vezu i nepokolebljivu odanost između ljudi i pasa.

U Rimu su psi naširoko korišteni za zaštitu, lov i kao simbol statusa. Bogati Rimljani držali su pse kao pratioce, dok su ih seljaci i vojnici koristili za čuvare svojih imanja i logora. Molosska pasmina, na primjer, bila je poznata po svojoj snazi ​​i često se koristila u lovu i ratovanju.

Položaj pasa u srednjem vijeku

Uloga pasa dramatično se promijenila tijekom srednjeg vijeka, osobito u Europi. To je razdoblje obilježeno nizom razornih događaja, uključujući kuge i progon vještica, koji su značajno utjecali na živote pasa. Tijekom crne smrti u 14. st. psi su često okrivljeni za širenje kuge te su kao posljedica toga ubijani u velikom broju. Ovo traženje žrtvenog jarca uglavnom je bilo posljedica nerazumijevanja prijenosa bolesti i straha od zaraze. Slično tome, tijekom lova na vještice u kasnom srednjem vijeku, psi su se često povezivali s vješticama, za koje se vjerovalo da su njihovi prijatelji ili da čak i sami imaju nadnaravne sposobnosti. Mnogi su psi pretrpjeli okrutno postupanje ili su ubijeni tijekom tog razdoblja zbog svoje povezanosti s navodnim čarobnjaštvom, odražavajući rašireni strah i praznovjerje koji su karakterizirali to doba.

Vještica koja odaje počast vragu iz "Buch der Tugend" (1419.)
Vještica odaje počast vragu iz “Buch der Tugend” (1419.)

Uvođenje pasa u obiteljski život u modernom razdoblju

S početkom industrijske revolucije, društvene promjene dovele su do transformacije uloge pasa. Kako su se ljudi selili u urbana područja, a životni prostori postajali sve skučeniji, psi su iz primarno vanjskih životinja postali sastavni dijelovi kućanstva. Tijekom tog razdoblja promijenila se percepcija pasa. Više nisu bile samo radne životinje, već i suputnici, pružajući udobnost, sigurnost i društvo u sve industrijaliziranijem i bezličnijem svijetu. U viktorijansko doba u Engleskoj došlo je do porasta popularnosti držanja kućnih ljubimaca među srednjom i višom klasom, pri čemu su se pasmine pasa selektivno uzgajale zbog specifičnih osobina poput izgleda, temperamenta i svrhe. Pasmine poput buldoga i terijera razvijene su i postale su simboli društvenog statusa i osobnog ukusa.

Vrijednost koja se daje psima u različitim kulturama

Vrijednost i značenje koje se pripisuje psima značajno se razlikuju u različitim kulturama. U nekim društvima psi se poštuju i smatraju svetima, dok se u drugima na njih gleda s prijezirom ili kao na obične radne životinje. U tibetanskom budizmu, na primjer, psi se smatraju simbolima odanosti i zaštite te se vjeruje da imaju duhovno značenje, često povezano sa čuvanjem svetih prostora i djelovanjem kao vodiči u zagrobnom životu. Nasuprot tome, u nekim islamskim kulturama, dok su psi cijenjeni zbog svoje uloge u zaštiti i lovu, određene sekte pse smatraju nečistim životinjama, a postoje i vjerska ograničenja za njihovo držanje u kući. Osim toga, konzumiranje psećeg mesa smatra se haramom (zabranjenim) u mnogim islamskim zajednicama, odražavajući kulturološka uvjerenja o čistoći i zakonima o prehrani.

U pretkolumbijskim mezoameričkim kulturama psi su često bili pokapani sa svojim vlasnicima kako bi ih vodili kroz zagrobni život, pokazujući duboku duhovnu vezu između ljudi i pasa.

Xoloitzcuintle (ili Xolo) jedna je od nekoliko pasmina bezdlakih pasa. Keramičke skulpture bezdlake pasmine pronađene su na grobnim mjestima u drevnom zapadnom Meksiku. Xoloi su često žrtvovani i zatim pokapani sa svojim vlasnicima kako bi služili kao vodiči duši na njenom putu u podzemni svijet. Pronađeni su na grobovima Maja i Tolteka. Aztecima su povremeno služili kao hrana.
Xoloitzcuintle (ili Xolo) jedna je od nekoliko pasmina bezdlakih pasa. Keramičke skulpture bezdlake pasmine pronađene su na grobnim mjestima u drevnom zapadnom Meksiku. Xoloi su često žrtvovani i zatim pokapani sa svojim vlasnicima kako bi služili kao vodiči duši na njenom putu u podzemni svijet. Pronađeni su na grobovima Maja i Tolteka. Aztecima su povremeno služili kao hrana.

Pitanja za analizu

  1. Kako su psi evoluirali iz vukova?
  2. Zašto su se neki vukovi približili ljudima tijekom prapovijesti?
  3. Kako arheološki nalazi, poput onih iz Oberkassela, pomažu u razumijevanju veze između ljudi i pasa?
  4. Koje su fizičke i bihevioralne promjene nastale kod pasa tijekom njihove evolucije od vukova?
  5. Objasnite proces selektivnog uzgoja pasa i njegove posljedice.
  6. Kako su psi bili korišteni u antičkom Egiptu, Grčkoj i Rimu?
  7. Zašto su psi tijekom srednjeg vijeka doživjeli promjenu uloge i percepcije u Europi?
  8. Kako se uloga pasa promijenila s industrijskom revolucijom?
  9. Zašto su u viktorijanskom dobu neki psi postali simboli društvenog statusa?
  10. Zašto su psi u nekim kulturama povezani s duhovnim značenjima, dok u drugima nisu?
Mačka i miševi

A što je bilo s mačkama? Mijjjaaaauuuuu! Istraži ovdje.