Pleme Fore su skupina koja živi u udaljenom dijelu Papue Nove Gvineje. Dugi niz godina prakticirali su endokanibalizam – čin jedenja mesa preminulih članova vlastite zajednice. Za Fore je to bio način da se oda počast preminulima. Vjerovali su da jedući dijelove tijela, posebice mozak, mogu pomoći duhu pokojnika da krene dalje i spriječiti ga da proganja žive.
U ovom ritualu različiti ljudi jeli su različite dijelove tijela. Mozak su često jele žene i djeca. Ta je praksa bila duboko ukorijenjena u njihovu kulturu i vjerovanja o smrti i zagrobnom životu.
Što je kuru?
Kuru je bolest koja se u plemenu Fore pojavila kao posljedica jedenja tkiva ljudskog mozga. To je vrsta neurološke bolesti, što znači da utječe na mozak i živčani sustav. Kuru uzrokuju prioni, proteini koji se abnormalno savijaju i uzrokuju oštećenje mozga.
Ime kuru dolazi od riječi na jeziku Fore koja znači “drhtanje”, što je bio jedan od prvih simptoma koje su ljudi pokazivali kada bi se razboljeli. Bolest ima tri stadija. U ranoj fazi ljudi počinju imati probleme s hodanjem i održavanjem ravnoteže, često drhte i gube kontrolu nad svojim mišićima. Kako bolest napreduje više ne mogu hodati bez pomoći, počinju osjećati jako drhtanje, grčeve mišića i poteškoće s gutanjem. U kasnoj fazi ljudi su prikovani za krevet, ne mogu sjediti, govoriti ili kontrolirati svoje tjelesne funkcije. Mnogi također pokazuju nekontrolirani smijeh, zbog čega se kuru ponekad naziva “bolešću smijeha”. Na kraju postaje kuru postaje smrtonosan.
Kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih, nakon što su stranci, uključujući znanstvenike i misionare, stigli u regiju, Fore su bili obaviješteni o opasnostima jedenja ljudskog mozga. Praksa endokanibalizma je uglavnom prekinuta. Međutim, slučajevi Kurua nastavili su se pojavljivati godinama jer bolest ima dugo razdoblje inkubacije, što znači da može proći dugo vremena – ponekad i do nekoliko desetljeća – prije nego što se pojave simptomi. Ovo dugo razdoblje inkubacije značilo je da čak i nakon što su prestali jesti ljudsko meso, neki ljudi koji su bili izloženi ranije u životu ipak su razvili bolest mnogo kasnije.
Običaj jedenja pokojnika
Endokanibalizam, praksa konzumiranja mesa preminulih članova vlastite zajednice, primijećen je u nekoliko kultura diljem svijeta, svaka sa svojim jedinstvenim vjerovanjima i običajima.
Među brazilskim narodom Wari’ endokanibalizam se izvodio kao čin ljubavi i tuge, pri čemu se vjerovalo da konzumacija pokojnika pomaže ožalošćenima da se nose s gubitkom ugrađujući duh voljene osobe u vlastito tijelo.
Slično tome, u nekim domorodačkim plemenima Amazone (Amahuaca, Mayoruna i Yanomamo), ta je praksa bila dio pogrebnih obreda namijenjenih odavanju počasti mrtvima i pomoći na njihovom duhovnom putovanju.
Konzumacija Kristova tijela i krvi u kršćanskoj tradiciji, osobito u ritualu euharistije ili pričesti, ima neke površinske sličnosti s endokanibalizmom, ali su te dvije prakse bitno različite u svom značenju i svrsi. U kršćanskoj euharistiji vjernici sudjeluju u dijeljenju kruha i vina koji simboliziraju, a u nekim denominacijama vjeruju da i postaju, tijelo i krv Isusa Krista. Ovim obredom slavi se spomen na Posljednju večeru. Ritual je simboličan i usmjeren je na duhovnu hranu i jedinstvo s Kristom, a ne na doslovno konzumiranje krvi i mesa.
Pitanja za analizu
- Zašto su pripadnici plemena Fore prakticirali endokanibalizam? Koja je bila svrha ovog rituala u njihovoj kulturi?
- Što je kuru i kako se bolest prenosi?
- Koji su bili simptomi bolesti kuru, a kako je bolest napredovala?
- Kako su se pripadnici plemena Fore osjećali kada su saznali da je praksa endokanibalizma, dio njihove kulture i tradicije, uzrok smrtonosne bolesti?
- U kojim se situacijama može dogoditi da nešto što smatramo kulturno važnim ili svetim postane opasno za naše zdravlje ili za nekog drugog? Možeš li navesti druge primjere iz povijesti ili suvremenog svijeta?
- Kako bismo trebali pristupiti običajima i praksama drugih kultura koji se mogu činiti opasnima ili nerazumljivima?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
