Ovo je isječak iz presude žalbenog vijeća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju donesena 19. travnja 2004. godine u slučaju Tužilac protiv Radislava Krstića. U isječku se pojašnjavaju razlozi zaključka da je u Srebrenici proveden genocid.
36. Kao jedan od najtežih zločina koje ovaj Međunarodni sud ima nadležnost da kažnjava, zločin genocida se izdvaja po tome što je posebno sramotan i zaslužuje posebnu osudu. Taj zločin je strašan već zbog svojih ogromnih razmjera; njegovi počinioci izdvajaju čitave grupe ljudi za uništenje. Oni koji planiraju i provode genocid žele da liše čovječanstvo velikog i raznorodnog bogatstva koje čine njegovi narodi, rase, etničke grupe i religije. To je zločin protiv cijelog čovječanstva i njegove posljedice osjeća ne samo grupa koja je izdvojena za uništenje, nego čitavo čovječanstvo.
37. Težina genocida ogleda se u strogim zahtjevima koji se moraju zadovoljiti prije no što se donese osuđujuća presuda za to krivično djelo. Ti zahtjevi – uslov postojanja dokaza posebne namjere i pokazatelja da je cijela grupa, ili njen znatan dio, bila određena za uništenje – čuvaju od opasnosti da se osuda za to krivično djelo izrekne olako. Kada se, međutim, zadovolje ovi uslovi, pravda se ne smije skanjivati da počinjeni zločin nazove njegovim pravim imenom. Nastojeći eliminirati dio bosanskih Muslimana, snage bosanskih Srba su počinile genocid. Oni su odredili za uništenje četrdeset hiljada Muslimana stanovnika Srebrenice, koji su kao grupa predstavljali bosanske Muslimane uopšte. Oni su svim zarobljenim muškarcima Muslimanima, i vojnicima i civilima, starim i mladim, oduzeli njihove lične stvari i dokumente te ih smišljeno i metodično ubijali isključivo na osnovu njihove pripadnosti. Snage bosanskih Srba su bile svjesne, kada su se upustile u svoj genocidni poduhvat, da će bosanskim Muslimanima zlo koje su im nanijele donijeti trajne nevolje. Žalbeno vijeće s potpunim uvjerenjem izjavljuje da pravda osuđuje, odgovarajućim formulacijama, ogromnu i trajnu štetu koja je nanesena i pokolj u Srebrenici naziva njegovim pravim imenom: genocid. Odgovorni će nositi ovu stigmu, i ona će služiti kao upozorenje za budućnost svima onima koji pomisle da počine takvo gnusno djelo.
Pitanja za analizu
- Što je genocid prema isječku presude i zašto je taj zločin opisan kao posebno težak i sramotan?
- Koje su specifične namjere i postupci opisani u isječku koji su doveli do zaključka da je u Srebrenici počinjen genocid?
- Zašto je važno da se genocid nazove “pravim imenom”?
- Na koji način presuda ističe utjecaj genocida na cijelo čovječanstvo, a ne samo na direktne žrtve?
- Koje je značenje izjave da će „odgovorni nositi ovu stigmu“ i zašto je ovo upozorenje značajno za budućnost?
- Kako presuda opisuje odnos između individualne odgovornosti i kolektivne krivnje? Što to govori o pravdi u kontekstu međunarodnih zločina?
- Razmislite o ulozi međunarodnih sudova u procesuiranju zločina poput genocida. Koje su prednosti i izazovi ovih institucija?
Istraži što se dogodilo u Srebrenici.
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
