Govor Martina Luthera Kinga Jr. “I Have a Dream” jedan je od najpoznatijih govora u američkoj povijesti. Održan 28. kolovoza 1963., tijekom Marša na Washington za poslove i slobodu, govor je bio snažan poziv na jednakost i pravdu. Marš na Washington bio je miran prosvjed na kojem je sudjelovalo preko 250 000 ljudi, koji su se okupili kako bi zahtijevali građanska prava, kraj rasne segregacije i diskriminacije Crnaca.
U svom govoru King je podijelio svoju viziju budućnosti u kojoj će se ljude suditi po njihovom karakteru, a ne po boji kože. Govorio je o svom snu da će se jednog dana djeca svih rasa uhvatiti za ruke i živjeti zajedno u skladu. Njegove su riječi istaknule surovu stvarnost rasne nejednakosti, ali su također potaknule nadu u bolju budućnost.
Sretan sam što vam se danas mogu pridružiti u nečemu što će ući u povijest kao najveća demonstracija za slobodu u povijesti naše nacije.
Prije pet desetak godina veliki Amerikanac, u čijoj simboličnoj sjeni danas stojimo, potpisao je Proklamaciju o emancipaciji. Ovaj važan dekret došao je kao veliki svjetionik nade milijunima robova, koji su spaljeni u plamenu tinjajuće nepravde. Došlo je kao radosno svitanje da završi dugu noć njihova zatočeništva. Ali stotinu godina kasnije, obojena Amerika još uvijek nije slobodna. Stotinu godina kasnije, život obojenog Amerikanca još uvijek je nažalost osakaćen okovom segregacije i lancima diskriminacije.
Stotinu godina kasnije, obojeni Amerikanac živi na usamljenom otoku siromaštva usred golemog oceana materijalnog blagostanja. Stotinu godina kasnije, obojeni Amerikanac još uvijek čami u kutovima američkog društva i nalazi se kao izgnanik u vlastitoj zemlji. Stoga smo danas došli ovdje dramatizirati sramotno stanje.
Na neki način, došli smo u glavni grad naše nacije unovčiti ček. Kad su arhitekti naše velike republike ispisali veličanstvene riječi Ustava i Deklaracije neovisnosti, potpisivali su zadužnicu koju je svaki Amerikanac trebao nasljediti.
Ova je poruka bila obećanje da će svim ljudima, da, crncima kao i bijelcima, biti zajamčena neotuđiva prava na životnu slobodu i potragu za srećom.
Danas je očito da Amerika nije platila ovu zadužnicu što se tiče njezinih obojenih građana. Umjesto da poštuje ovu svetu obvezu, Amerika je svojim obojenim ljudima dala loš ček, ček koji se vratio s oznakom “nedovoljno sredstava”.
Ali odbijamo vjerovati da je banka pravde bankrotirala. Odbijamo vjerovati da u velikim trezorima mogućnosti ove nacije nema dovoljno sredstava. Dakle, došli smo unovčiti ovaj ček, ček koji će nam na zahtjev dati bogatstvo slobode i sigurnosti pravde.
Također smo došli na njegovo sveto mjesto kako bismo podsjetili Ameriku na žestoku hitnost Sadašnjeg trenutka. Ovo nije vrijeme za luksuz opuštanja ili uzimanje lijeka za smirenje postupnosti.
Sada je vrijeme da se obećanje demokracije ostvari.
Sada je vrijeme da se iz mračne i puste doline segregacije uzdignete na osunčanu stazu rasne pravde.
Sada je vrijeme da podignemo našu naciju iz živog pijeska rasne nepravde na čvrstu stijenu bratstva.
Sada je vrijeme da pravda postane stvarnost za svu Božju djecu.
Bio bih fatalan za naciju ako bih previdio hitnost trenutka i podcijenio odlučnost svojih obojenih građana. Ovo sparno ljeto legitimnog nezadovoljstva obojenih neće proći sve dok ne nastupi okrepljujuća jesen slobode i jednakosti. Tisuću devetsto šezdeset treća nije kraj nego početak. Oni koji se nadaju da su se obojeni Amerikanci trebali ispuhati i da će sada biti zadovoljni doživjet će grubo buđenje ako se nacija vrati uobičajenom poslu.
U Americi neće biti ni odmora ni spokoja sve dok obojeni građanin ne dobije svoja državljanska prava. Vihori pobune će i dalje potresati temelje naše nacije sve dok ne nastupi svijetli dan pravde.
Nikada ne možemo biti zadovoljni sve dok naša tijela, teška od umora putovanja, ne mogu dobiti smještaj u motelima na autocestama i hotelima u gradovima.
Ne možemo biti zadovoljni sve dok je osnovna mobilnost obojene osobe iz manjeg geta u veći.
Nikada ne možemo biti zadovoljni sve dok se našoj djeci oduzima osobnost i dostojanstvo znakovima na kojima piše “samo za bijelu”.
Ne možemo biti zadovoljni sve dok obojena osoba u Mississippiju ne može glasati, a obojena osoba u New Yorku vjeruje da nema za što glasati.
Ne, ne, nismo zadovoljni i nećemo biti zadovoljni sve dok se pravda ne kotrlja poput vode, a pravednost poput snažnog potoka.
Ne zanemarujem da su neki od vas došli ovamo nakon svojih kušnji i nevolja. Neki od vas dolaze iz područja gdje vas je vaša potraga za slobodom ostavila mučena olujama progona i teturana vjetrovima policijske brutalnosti.
Bili ste veterani kreativne patnje. Nastavite raditi s vjerom da je nezaslužena patnja iskupiteljska.
Vratite se u Mississippi, vratite se u Alabamu, vratite se u Južnu Karolinu, vratite se u Georgiju, vratite se u Louisianu, vratite se u sirotinjske četvrti i geta naših modernih gradova, znajući da se ova situacija nekako može i hoće promijeniti.
Ne valjamo se u dolini očaja. Kažem vam, prijatelji moji, imamo poteškoće danas i sutra.
Još uvijek imam san. To je san duboko ukorijenjen u američkom snu.
Imam san da će se jednog dana ova nacija ustati i živjeti pravo značenje svoje vjere. Držimo ove istine očiglednima da su svi ljudi stvoreni jednaki.
Imam san da će jednog dana vani u crvenim brdima Georgije sinovi bivših robova i sinovi bivših robovlasnika moći zajedno sjesti za stol bratstva.
Imam san da će jednoga dana čak i država Mississippi, država koja kipi od vreline ugnjetavanja, biti pretvorena u oazu slobode i pravde.
Imam san da će moje četvero male djece jednog dana živjeti u naciji u kojoj ih se neće suditi po boji kože, već po karakteru.
Danas imam san.
Imam san da će jednog dana dolje u Alabami, s njezinim opakim rasistima, s njezinim guvernerom s usana curiti riječi umetanja i poništavanja; da će se jednog dana baš dolje u Alabami mali crni dječaci i crne djevojčice moći uhvatiti za ruke s malim bijelim dječacima i bijelim djevojčicama kao sestre i braća.
Danas imam san.
Imam san da će jednog dana svaka dolina biti progutana, svako brdo uzvišeno i svaka planina spuštena, neravnine će postati ravnice, a krivudava mjesta ispravljena i slava Gospodnja će se otkriti i svako će tijelo to zajedno vidjeti.
Ovo je naša nada. Ovo je vjera s kojom ću se vratiti na Jug. S ovom vjerom moći ćemo iz planine očaja isklesati kamen nade.
S ovom vjerom moći ćemo preobraziti zveckave nesuglasice naše nacije u prekrasnu simfoniju bratstva.
S ovom vjerom moći ćemo zajedno raditi, zajedno moliti, zajedno se boriti, zajedno ići u zatvor, zajedno se penjati za slobodu, znajući da ćemo jednog dana biti slobodni.
Ovo će biti dan kada će sva Božja djeca moći pjevati s novim značenjem: “Moja zemlja je tvoja, slatka zemljo slobode, o tebi pjevam. Zemljo u kojoj je moj otac umro, Zemlju ponosa hodočasnika, sa svake planine neka sloboda zvoni!”
A ako Amerika želi biti velika nacija, to mora postati istina. Neka sloboda zvoni s vrhova New Hampshirea. Neka sloboda zvoni s moćnih planina New Yorka.
Neka sloboda zvoni iz rastućih Alleghenies Pennsylvanije.
Neka sloboda zvoni sa snijegom prekrivenih Stjenjaka Colorada.
Neka sloboda zvoni s vijugavih padina Kalifornije.
Ali ne samo to, neka sloboda zazvoni sa Stone Mountaina Georgije.
Neka sloboda zvoni sa svakog brda i krtičnjaka Mississippija i svake planine.
Kada pustimo slobodu da zvoni, kada pustimo da zvoni iz svakog stambenog objekta i svakog sela, iz svake države i svakog grada, moći ćemo ubrzati taj dan kada će sva Božja djeca, crnci i bijelci, Židovi i pogani, Protestanti i katolici, moći će se uhvatiti za ruke i zapjevati riječima starog duhovnog, “Napokon slobodni, napokon slobodni. Hvala Svemogućem Bogu, konačno smo slobodni.
Martin Luther King, 28. kolovoza 1963.
Govor “I Have a Dream” imao je veliki odjek u SAD-u i svijetu. Pomogao je privući više pozornosti na Pokret za građanska prava, čiji je cilj bio prekinuti segregaciju i osigurati jednaka prava za sve, bez obzira na rasu. Mnogi su ljudi bili dirnuti Kingovom snažnom porukom i pridružili su se borbi za građanska prava. Njegov govor zapamćen je kao prekretnica u američkoj povijesti, simbolizirajući stalnu borbu za slobodu i pravdu. Danas nastavlja nadahnjivati ljude da rade prema svijetu u kojem se svi tretiraju jednako. Na Kinga je izvršen atentat 1968. godine.
Pitanja za analizu
- Koja je bila glavna poruka govora “I Have a Dream”?
- Zašto je Martin Luther King Jr. koristio frazu “Imam san” u svom govoru? Što taj san simbolizira?
- Koji su bili povijesni događaji i problemi koje je King spomenuo u svom govoru?
- Kako je Martin Luther King Jr. upotrijebio metafore i usporedbe u svom govoru? Možete li dati neki primjer i objasniti njegovo značenje?
- Što mislite, zašto je govor “I Have a Dream” postao tako važan i utjecajan u američkoj povijesti?
- Kako se Martin Luther King Jr. osjećao prema trenutnoj situaciji u SAD-u u vrijeme kada je držao ovaj govor? Podržite svoj odgovor primjerima iz teksta.
- Koje je promjene King želio postići kroz ovaj govor i Pokret za građanska prava?
- Kako bi izgledao svijet koji je King opisao u svom “snu”? Mislite li da smo danas bliže tom snu? Objasnite svoje mišljenje.
- Zašto je važno da se ljudi različitih rasa i etničkih skupina bore zajedno za jednakost? Možete li navesti neke suvremene primjere gdje se to događa?
- Kako biste se osjećali da ste bili tamo 28. kolovoza 1963. godine i čuli ovaj govor uživo? Što mislite da biste tada mislili o njegovim riječima?
- Ako biste vi mogli napisati ili izgovoriti govor o jednakosti i pravdi danas, koje biste teme obuhvatili i zašto?
- Što mislite, kakvu je ulogu Martin Luther King Jr. imao u promjeni stavova ljudi prema rasizmu i diskriminaciji?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.