Giljotina se najviše naradila u vrijeme Francuske revolucije, ali se prestala koristiti tek relativno nedavno. Uz Francuze koristili su je Nijemci, Rusi, Belgijanci, Šveđani, Vijetnamci i još poneki. Osnovna ideja giljotine je da velika i teška oštrica padne s visine na svoju žrtvu te tako u jednom potezu ugasi život.
Posljednje legalno izvršenje smrtne kazne giljotinom u Europi i “zapadnome svijetu” izvedeno je 10. rujna 1977. godine. Hamida Djandoubi je 1974. godine svoju bivšu djevojku, dvadesetdvogodišnju Elisabeth Bousquet, oteo, sadistički mučio i naposljetku ubio. Sud ga je 25. veljače 1977. osudio na smrt i presuda je izvršena giljotinom u zatvoru Baumettes u Marseilleu. Djandoubi je bio posljednji pogubljeni osuđenik nad kojim je izvršena kazna prije što je Francuska 1981. godine ukinula smrtnu kaznu.
Nedavno je u SAD-u bilo političara koji su predlagali uvođenje giljotine za izvršenje smrtne kazne umjesto električne stolice. Giljotina se posljednjih par godina javila i kao sredstvo izvršenja samoubojstva.
Pitanja za analizu
- Koje je razdoblje bilo najpoznatije po korištenju giljotine i zašto?
- Koje su zemlje, osim Francuske, koristile giljotinu?
- Kada je posljednji put giljotina korištena za izvršenje smrtne kazne u Europi?
- Koja osoba je posljednja pogubljena giljotinom i za koji zločin je osuđena?
- Zašto je giljotina smatrana učinkovitom metodom za izvršenje smrtne kazne?
- Kako se giljotina pojavila u suvremenom kontekstu samoubojstva?
- Koji su etički argumenti za i protiv upotrebe giljotine kao sredstva za izvršenje smrtne kazne?
- Što ovaj tekst govori o promjenama u društvenim i pravnim normama u zadnjih nekoliko desetljeća?
Profesor povijesti i sociologije, doktorand interdisciplinarnih obrazovnih znanosti. Autor i urednik udžbenika i drugih obrazovnih materijala. Zainteresiran za teme digitalne humanistike i povijesti, javnu povijest, suvremenu povijest, Holokaust, didaktiku povijesti i futurologiju.
