„… Kad je Ballard 18. srpnja (1986.) krenuo prema dnu, plašio se mogućnosti da bi mogao naići na ljudske ostatke. Već ranije razni reporteri pitali su ga je li vidio leševe, jer bilo je moguće da su ih hladnoća, mrak i mali postotak kisika donekle očuvali od raspada … odjednom je užasnuto ugledao oči, nos i usta nekog lica – u prvi tren pomislio je da je stvarno pronašao leš – a onda je shvatio: pred njim je ležala porculanska glava jedne lutke. Vjerojatno je lutka pripadala nekoj djevojčici iz 1. razreda, možda čak maloj Loraine Allison…“ ( Novković, S. Titanic: između povijesti i mitologije, Zagreb, Meandar 1997.)

Još je uvijek teško odrediti koliko je točno bilo djece na Titanicu. Zbog različitog gledanja na dob, postoji više podataka. Računa se da je najmanje 53 djece koja su stradala u najpoznatijoj pomorskoj havariji u povijesti. U hladnom Atlantiku nestala je i dvogodišnja Loraine Allison, jedino dijete koje je putovalo 1. ili 2. razredom. Svih 24 djece drugog razreda je spašeno, zajedno sa preostalo šestero djece prvog. No iz trećeg razreda preživjelo je tek svako treće dijete, od 79 ukrcanih, stradalo je čak 52 djece. Priča o trećem razredu na Titanicu je poznata – putnici tog razreda su dugo držani u svojem dijelu broda prepušteni samima sebi, dok se na čamce ukrcavala svita iz prvog i drugog razreda. O tom se događaju, kao i svim okolnostima tragedije, već dan nakon dolaska Carpathie u New York povela istraga američkog Senata. Na pitanja o brzini plovidbe, izbjegavanju ledenih bregova (engl. iceberg), broju spasilačkih čamaca, odlukama kapetana Edwarda J. Smitha i ponašanju posade i putnika pri ukrcavanju u spasilačke čamce odgovarali su Bruce Ismay, predsjednik brodara White Star Linea; Lightoller, Pitman, Lowe i Boxhall, preživjeli časnici s R.M.S. Titanica, i drugi članovi posade te putnici. Istraga se nije previše bavila pitanjima vezanim za 3. razred. Nitko tada nije mario za njih, ni istraga, ni novinari, ni ostali putnici. Uz načelo „women and children first“ koje je na kraju ipak nije vrijedilo za sve jednako, postavlja se pitanje kako to da je postotak preživjelih muškaraca iz prvog razreda veći od djece trećeg razreda? A vezano za sve to i pitanje što je onda bilo s malo Loraine Allison i kako to da se nije spasila?

Helen Loraine Allison bila je starije dijete Hudsona i Bessie Allison, a imala je i dvije godine mlađeg brata Trevora. Rodila se 5. lipnja 1909. godine, u vrlo imućnoj protestantskoj obitelji kanadskog poduzetnika i financijaša Hudsona Allisona. Posljednja adresa ove obitelji je bila u Westmountu, Quebec. Posjedovali su i veliku farmu konja i krava nedaleko od Ottawe. U ožujku 1912. cijela je obitelj otputovala u London gdje je Hudson prisustvovao sastancima British Canadian Lumber Corporationa. Iskoristili su priliku da malo putuju Otokom te su tako malog Trevora krstili u Epworthu, u crkvi u kojoj je propovijedao otac metodista John Wesley. U Britaniji su unajmili i osoblje koje ih je trebalo pratiti na putu kući: vozača Georgea Swanea, kuharicu Mildrid Brown, Trevorovu dadilju Alice Cleaver i Loraineinu dadilju Sarah Daniels. Svi su se oni u srijedu, 10. travnja 1912. ukrcali na R.M.S. Titanic u Southamptonu. Imali su kartu broj 113781 koja je stajala nešto više od 151 funte. Mala Loraine i njena dadilja Sarah bile su u kabini C 24.

Bojnik Arthur Godfrey Peuchen koji je objedovao s Hudsonom i Bessie Allison prisjetio se kobne nedjeljne večeri 14. travnja i da im se tada pridružila mala Loraine kako bi uživala u pogledu na lijepo uređen restoran za putnike 1. razreda. Poslije te večere, u 23.40 Titanic udara u ledeni brijeg svojim desnim bokom. Hudson je otišao pogledati što se dogodilo, a za to vrijeme dadilja Alice Cleaver uzima malog Trevora i napuštaju svoju kabinu C 26. Nakon pregleda broda i razgovora s konstruktorom Thomasom Andrewsom, kapetan Smith naređuje evakuaciju broda. No na brodu je bilo čamaca za spašavanje za manje od polovinu putnika. Poslani su i signalni pozivi za spašavanje: standardni CQD i novoprihvaćeni SOS. Kada se vratio do svojih kabina, Hudson je našao praznu sobu svog sina. Svoju suprugu Bessie i malu Loraine brzo je odveo na palubu i smjestio u čamac br. 6 u kojem je sjedila i Margaret Brown, kasnije poznata kao Nepotopljiva Molly Brown. Zatim se uputio u potragu za sinom. Pomagao mu je vozač George Swane.

Sat vremena nakon udara, u 0,45 je spušten prvi čamac br. 7 uz bljesak signalne rakete. U tom je čamcu sjedilo samo 28 osoba, iako je bilo mjesta za još 40 osoba. Bessie i Loraine su se smjestile u čamcu i čekale na spuštanje. Bile bi spašene, no bojnik Peuchen iz istog čamca posvjedočio je da je netko rekao Bessie da se njen suprug nalazi u čamcu na drugoj strani palube. Ona je odjednom ustala, uzela malu Loraine i napustila čamac br. 6 želeći se pridružiti mužu. Sigurno ju je kopkalo da li je pronašao malog Trevora. Navodno je otišla na drugu stranu, no Hudsona tamo nije bilo. Za to vrijeme se čamac 6 već spustio i otisnuo od tonućeg Titanica. Beesie i Hudson su tražili Trevora i nisu htjeli napustiti Titanic bez svog sina. Vozač Swane je u čamcu 11 ugledao kuharicu Mildred, dadilju Alice i malog Trevora, taj čamac je napustio Titanic pola sata poslije čamca 6. To je bio jedini čamac u koji se natiskalo više ljudi od dozvoljenog broja – 70 osoba u čamcu sa 65 mjesta.

Do danas nije utvrđeno što se ustvari dogodilo u tim trenucima: ili se dadilja Alice uspaničila i sa sobom uzela Trevora bez da se javila Bessie ili se obitelj razdvojila u velikoj gužvi na palubi. Ne zna se da li su zabrinuti roditelji saznali da se mali Trevor ukrcao na neki od čamaca. Alisonovi s malom Loraine su ostali na Titanicu i nisu se spasili. Zadnji put su viđeni na palubi kako se drže skupa. U 2,05 spušten je u more posljednji čamac, sklopivi D. Titanic je potonuo u 2,20. Loraine je bila jedino dijete 1. i 2. razreda koje nije preživjelo, dok su samo 4 putnica tog razreda izgubile život te noći. Najpoznatija među njima je bila Ida Strauss, supruga Isidora Straussa koji se nije htio ukrcati prije bilo kojeg muškarca. A ona nije htjela ostaviti svog muža.

18. travnja dadilju Alice s malim Trevorom u New Yorku je dočekao George Allison, Hudsonov brat. On je sa suprugom Lilian usvojio Trevora. Dadilju Alice Cleaver mediji su slavili kao junakinju. White Star Line je odmah poslala jedan od svojih brodova da istraži mjesto potonuća i pokupi leševe. 135. tijelo koje je pronađeno u moru pripadalo je Hudsonu Allisonu. Nosio je plavo odijelo i kožni kaput. U džepovima je još imao na brzinu spremljene putne čekove i novce u raznim valutama. Pronađeno je i tijelo vozača Georgea Swanea. Među ostalih 328 izvađenih tijela nijedno nije bilo od Bessie ili Loraine. Hudson Allison je sahranjen u obiteljskoj grobnici Maple Ridge kod Chestervilla u Kanadi.

Veliko Hudsonovo bogatstvo naslijedila su braća George i Percy. 17 godina kasnije, 1929. kraj svog oca je sahranjen osamnaestogodišnji Trevor Allison koji je umro od trovanja hranom. Dadilja Alice Cleaver je umrla 1984. u dobi od 95 godina. 1940. godine pojavila se stanovita Loraine Kramer koja je tvrdila da je ona Loraine Allison. Tvrdila je da su je roditelji u posljednjem trenutku dali nekom putniku i da je u onih 3 dana na spasilačkom brodu Carpathia sobu dijelila s ocem Titanica, Andrewsom. Navodno se s njim godinama skrivala na Srednjem istoku. No kad je došlo do sudskog ročišta, Kramerova je nestala. Time je nestala i misterija o preživljavanju Loraine Allison.