Razgovori

Intervju s povodom: Sokrat History Café – usavršavanje engleskog jezika za povjesničare i ljubitelje povijesti

Gabi Abramac
13views

Gotovo svi povjesničari susreli su se s potrebom poznavanja stranih jezika u svojem radu – bilo zbog pristupa arhivskoj građi, zbog sekundarnih izvora koji nisu prevedeni na hrvatski jezik ili zbog sudjelovanja na međunarodnim skupovima. Ove školske godine pojavio se jedan zanimljiv i jedinstven tečaj stranih jezika: konverzacijski tečaj engleskog jezika za povjesničare i ljubitelje povijesti zvan Sokrat History Café. Tečaj se nudi u školi stranih jezika Sokrat čija je osnivačica i voditeljica dr.sc. Gabi Abramac, aktivna suradnica Hrvatskog povijesnog portala.

Što Vas je ponukao na organizaciju ovog tečaja?

Svi tečajevi u školi Sokrat imaju nekoliko zajedničkih odrednica: osnovni cilj učenja jezika je da se polaznik osposobi za točno i tečno korištenje jezika u govoru i pismu. Kao što je poznato svima koji su učili strani jezik ili ga podučavali, nije dovoljno voditi nastavu prema nekom udžbeniku. Udžbenik je nekakav okvir ili kostur, referenca za polaznika, no ne postoji udžbenik koji pokriva sve potrebe jednog tečaja, niti je to realno za očekivati. Važne su ostale aktivnosti koje će učeniku pomoći kod usvajanja vokabulara i gramatičkih konstrukcija te kod zadobivanja spontanosti i samopouzdanja u korištenju stranog jezika. Moj pristup je uvijek bio uvođenje aktualnih i životnih tema u nastavu, razgovori o svjetskim i globalnim zbivanjima, no ono što je polaznike uvijek intrigiralo bile su također povijesne teme, osobito neka uvjetno nazvano “zaboravljena prošlost.” Pod tim terminom mislim na neke događaje, povijesne osobe ili civilizacije koje su smatraju intrigantnima, a o kojima se rijetko govori. Povijest je tako sastavni dio svih naših tečajeva na malo višim stupnjevima i polaznici često rade samostalna istraživanja određenih tema koja kasnije debatiramo u razredu. A svi ti razgovori o prošlosti su odlična metoda za vježbanje svih onih kompleksnih vremena u prošlosti, hipotetskih kondicionala i ostalih konstrukcija.

Znači na neki način ovaj tečaj za povjesničare se izdvaja kao poseban dio iz ponude?

Da, ovo je prvi put da imamo poseban tečaj na kojem ćemo se baviti samo povijesnim temama. Do sada smo imali jedan jako uspješan tečaj koji se zvao Global Affairs i na kojem smo imali jednom tjedno konverzacijske susrete na temu aktualnih geopolitičkih, ekonomskih i povijesnih zbivanja.

Možete li nam pobliže objasniti koncept ovog tečaja za povjesničare?

Tečaj je namijenjen podjednako profesionalnim povjesničarima i ljubiteljima povijesti.  Dok povjesničare amatere više zanima diskusija o temama od njihova interesa i razvijanje konverzacijskih kompetencija, naš cilj je kolegama povjesničarima ponuditi tečaj na kojem mogu raditi i na poboljšanju prezentacijskih, odnosno izlagačkih vještina, proširiti vokabular, korigirati izgovor, te raditi i na vještinama pisanja na primjer, prikaza i recenzija, prijava za skupove, prijava za grantove i slično.

Postoje li preduvjeti za sudjelovanje?

Tečaj je namijenjen polaznicima koji već engleskim jezikom vladaju solidno – na B2 razini.  Grupa se sastaje jednom tjedno po devedeset minuta. Ukupno u jednom semestru imamo 13 susreta. Za svaku nastavnu sesiju kandidati unaprijed dobivaju pripremni materijal. Materijali mogu biti u vidu tekstova, kratkih dokumentaraca, slušni zapisi, samostalni istraživački zadatak ili priprema kratke prezentacije.

Vaš profil je prilično eklektičan: lingvistica ste poznata po svojim istraživanjima u ortodoksnim židovskim zajednicama, ali i autorica ste brojnih tekstova Hrvatskog povijesnog portala i jedno vrijeme ste bili aktivni u uredništvu. Sudjelovali ste i na Kliofestu, radili ste kvalitativna istraživanja sa sudionicima zbjega u El Shatt… Kako okupljate tako različite interese?

Gabi AbramacMoja istraživanja nalaze se na razmeđi sociolingvistike, antropologije, sociologije religije i povijesti. Meni se čini da su podjele između humanističkih i društvenih znanosti umjetne i da svi mi koji istražujemo ulogu čovjeka u društvu nužno moramo imati interdisciplinarni pristup. Moja istraživanja u hasidskim zajednicama u Americi ni u kom slučaju ne bi mogla biti potpuna bez šire povijesne slike, bez razumijevanja vjerskih i političkih pokreta koji su usmjeravali određena zbivanja. Osobno me jako raduje kada znanstvenici rade na popularizaciji znanosti i kada osim objavljivanja svojih radova u specijaliziranim časopisima i na znanstvenim konferencijama usmjere dio svojih napora ka edukciji šireg društva.

Ove ste se godine kao dio prosudbenog povjerenstva uključili u pripremu nagrade Dignitas. Treba li i zašto nagrađivati nastavnike koji se bave temom ljudskih prava?

Udruga za edukaciju i promicanje ljudskih prava me kontaktirala prije dvije s molbom da im pomognem oko odabira naziva za ovo nagradu. Budući da sam kumovala odabranom imenu – Dignitas, cijeli me je koncept zainteresirao. Nagrađivanje i vrednovanje zalaganja se nekako izgubilo u našem društvu. Nekada mi se čini da biti marljiv čak ni nije društveno prepoznata kvaliteta. Često se uspjeh mjeri apsolutistički – s time što je netko postigao, na kojoj je poziciji, s kakvim kapitalom raspolaže – nekada čak i nebitno kako je do cilja došao. Zaboravljamo nagrađivati trud i zalaganje. I u razredu se uspjeh vrednuje apsolutistički – peticama i prosjecima. Smatram da je važnije koliki je netko osobni napredak ostvario – koliko se uz pomoć vlastitoga truda pomaknuo s ishodišne točke. Iznimno mi je drago što će se nagradom Dignitas odati priznanje nastavnicima koji se trude u području promicanja ljudskih prava. Još bi mi draže bilo da ovakvih nagrada ima u više edukativnih kategorija i nadam se da će nagrada Dignitas dati podstreka i drugima za organizaciju sličnih nagrada kojima se odaje priznanje nastavnicima koji ulažu poseban trud i energiju u rad sa đacima.

Upravo ste se vratili sa jednogodišnje postdoktorske stipendije sa Sveučilišta New York gdje ste boravili kao Fulbright stipendistica. Koliko su važna usavršavanja izvan hrvatskih okvira?

Rekla bih da je uvijek važno maknuti se iz okvira u kojem jeste jer vam svaki prostorno-vremenski odmak daje drugu perspektivu. Naravno da kroz rad na jednim od najboljih sveučilišta na svijetu dobivate dodatne ideje i učite iz dobrih praksi. Međunarodne konferencije su također odlične za umrežavanje, otvaraju vam neke nove terene i mogućnosti suradnje s kolegama koje upoznajete. Sudjelovanja na međunarodnim skupovima su skupa, no ohrabrila bih kolege da se prijavljuju na stipendije i grantove. Uvijek postoji izvor financiranja za dobre projekte, metodološki dobro razrađene, s mjerljivim ciljevima i definiranim znanstvenim doprinosima. Pisanje projekata je vrlo zahtjevan posao, no istodobno vam pruža mogućnost da nađete izvore financiranja za rad. Ukoliko ne producirate radove na engleskom jeziku i ne prezentirate svoj rad izvan hrvatskih okvira, taj rad gotovo garantirano ostaje nezamijećen izvan lokalnih okvira u kojima nema puno prostora za razvoj.

Imate li neko usvršavanje uskoru u planu?

U prosincu ove godine odlazim ponovno u New York jer sam dobila istraživačku stipendiju u području židovskih studija od Sveučilišta Fordham i New York Public Library. Osobito mi je značajan pristup svim arhivima koji se čuvaju u New York Public Library i koji su ključni za moju novu knjigu.

Za kraj: mogu li kolege povjesničari sugerirati teme koje bi željeli uvrstiti u Sokrat History Café tečaj?

Apsolutno! Sva pitanja i prijedloge mogu nam uputiti putem e-mail adrese info@sokrat.hr.

Miljenko Hajdarović
Diplomirao povijest i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2005. godine radi kao nastavnik Povijesti, Sociologije, Politike i Građanskog odgoja u osnovnim i srednjim školama. Od 2006. godine uređuje Hrvatski povijesni portal.