Scriptor

O povijesti na internetu i HPP-u

134views

Današnji klinci generacija rođenih nakon 2000. godine često se nazivaju digitalnim urođenicima. Mi malo stariji, koji se još sjećamo da računala nisu imala grafička sučelja (poput Windowsa) ili da nam je u ranim danima interneta za preuzimanje jedne pjesme trebalo po tjedan dana, u tom smo nazivlju digitalni imigranti. Tko su onda povjesničari na internetu? Trebaju li dobiti još neki arhaičniji naziv ili nam treba dodati neki futuristički prefiks/sufiks? Jesmo li e-povjesničari? Koje je naše mjesto u društvu i digitalnom svijetu?

Promjene kojima svjedočimo početkom 21. stoljeća:

  • sve veća penetracija interneta u domove i institucije (škole, knjižnice),
  • kontiniurano povećanje brzina interneta što dovodi do promjene konzumacije sadržaja od teksta do visoko kvalitetnih video zapisa,
  • ubrzani razvoj tehnoloških mogućnosti računala i mobitela te veća dostupnost kvalitetnih modela za nižu cijenu,
  • razvoj programskih jezika i weba što omogućuje bolju interakciju online sučelja i korisnika (npr. Web 2.0).

Što iz toga laički zaključujemo? Gotovo svi raspolažemo nekim oblikom elektroničke opreme kojom se možemo povezati na internet i biti ne samo konzumenti već i kreatori online svijeta.

U posljednje vrijeme trošim dosta online i klasično tiskane literature o temi interneta i historiografije ili još preciznije o korištenju informacijsko-komunikacijske tehnologije u poučavanju povijesti. Kolegica Matea Jalžečić je prije nekoliko dana na svom LinkedIn profilu citirala (prevela) nekoliko misli Roberta Kellya (“Public History: Its Origins, Nature, and Prospects”. The Public Historian. Vol. 1, No.1 (Fall 1978)):

Što je to javna povijest (eng. public history)? Javna povijest ima drugačiju svrhu, metode i publiku od one akademske povijesti. Publika je glavna razlika između akademske i javne povijesti. Javni povjesničari imaju puno širi krug djelovanja, a vrlo često žele inspirirati svoju publiku na aktivnije promišljanje o prošlosti, sadašnjosti i društvu kao takvom.

Dakle, ako pogledamo Hrvatski povijesni portal u posljednjih 11 godina radi u domeni javne povijesti. Od početnog cilja nadopune poučavanja povijesti u školi misija portala se postepeno preoblikovala u elektronički časopis koji zaljubljenicima u muzu Klio nudi mjesto za objavu njihovih kraćih ili dužih radova. Više od tri četvrtine suradnika portala su nastavnici povijesti koji ovdje koriste priliku objaviti članke o temama koje ih posebno interesiraju i/ili ih vole. Hrvatski povijesni portal nažalost ima i tu ulogu biti vjerodostojno mjesto pisanja o određenim temama koje su na hrvatskoj Wikipediji i drugim stranicama pisane isključivo propagandno i ideološki. Pri tome dominira revizija povijesti u kojoj se na nacionalnu povijest gleda iz jedne perspektive bez kritičkog promišljanja kako bi se povijest Hrvata prikazala kao povijest patnje, borbe Davida i Golijata u kojoj hrvatski David ne može učiniti nešto krivo. Revizija koja ide u smjeru ublažavanja i negiranja ustaških zločina sa svaljivanjem sveg lošeg i negativnog u razdoblje od 1945. do 1990. godine kada su Hrvati sudjelovali u oblikovanju socijalističke Jugoslavije.

Kolega Branimir Janković je prije par dana na portalu Historiografija.hr objavio novi, odličan nastavak kolumne “Javna povijest”. Janković navodi da povjesničari u Hrvatskoj nisu celebrity, nisu slavne i popularne ličnosti, ali su ipak sveprisutni u javnosti.

Raspon njihova javnog djelovanja međutim zaista jest prilično širok. Povjesničari u Hrvatskoj daju kontinuirane izjave za medije i iznose javne komentare, pišu za novine i portale članke i kolumne koji nisu samo povijesni nego i politički, uređuju i vode televizijske i radijske povijesne emisije. Pritom u medijima nastupaju uglavnom iz pozicije svoje struke. Dio povjesničara tradicionalno se nalazi na određenim političkim i društvenim funkcijama, primjerice u diplomatskoj službi, dok su neki i izravno stranački aktivni. Tome treba pridodati mnoge političare koji su diplomirani povjesničari.

Izdvajam još dva citata iz kolumne:

Osim što je ključno mjesto političkih i društvenih prijepora, povijest je u Hrvatskoj čvrsto povezana s razumijevanjem i promicanjem nacionalnog identiteta. To je vidljivo prema državnim, znanstvenim, obrazovnim i kulturnim politikama povijesti oko kojih se neprekidno žustro polemizira. Na simboličkoj razini one se opredmećuju uvijek iznova postavljanim i osporavanim spomenicima i spomen-pločama, imenima ulica i trgova te neprekidno održavanim komemoracijama, javnim obilježavanjima i prosvjedima. […] Zbog isprepletenosti s nacionalnim identitetom te drugim značenjima i vrijednostima crpljenima iz povijesti, kao i time što određeno tumačenje povijesti neminovno sa sobom povlači društveno i političko pozicioniranje u sadašnjosti, očekivano je da svaka povijesna kontroverza izaziva stalnu i intenzivnu javnu pozornost u Hrvatskoj. To je razlog obuhvatne zastupljenosti povjesničara u javnosti, iako se mediji većinom oslanjaju samo na dio njih, a mnogi povjesničari nisu nažalost skloni ni javnim očitovanjima niti istraživačkom usmjeravanju na teme za koje vlada javni interes.

Hrvatski povijesni portal osobito na Facebook stranici doživljava česte verbalne napade u kojima nas etiketiraju raznim imenima. Primjeri:

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Dio komentatora koji su još agresivniji i vulgarniji završi među blokiranim čitateljima i korisnicima Facebooka, što se onda na drugim Facebook stranicama koristi kao “argument” o netoleranciji na Facebook stranici povijesnog portala. Najčešće su “analitičari” našeg rada oni koji nemaju nikakve veze s historiografijom ili oni koji se skrivaju iza lažnih profila i/ili FB stranica.

Povijest pisana na internetu može biti svojevrsni svjedok vremena ili povijesni izvor. Članak napisan prije 10 godina može se znatno razlikovati od članka koji bi na istu temu napisao isti autor u današnje vrijeme. Jedan od razloga mogu biti dodatna historiografska saznanja, novi izvori ili literatura ili pak se može raditi i o svojevrsnom stručnom sazrijevanju autora. Zato je vrlo važno kod internetskih stranica povijesne tematike istaknuti kronološku odrednicu kada je članak napisan isto kao što je kod klasičnih tiskanih zbornika i časopisa jasno vidljivo kada su izdani. Po istom uzoru bilo bi moguće napisati dorađene teme na povijesnom portalu. Neki od članaka su tako već bili izmijenjeni dok su neki koji su bili objavljeni naknadnom provjerom obrisani uredničkom intervencijom.

HPP je glede objavljivanja uvijek slijedio sezonu školske godine, pa smo tako i ovog ljeta pauzirali. Ovaj smo tjedan krenuli s novim objavama i nadamo se redovitim tjednim dopunama s novim sadržajima.

Miljenko Hajdarović
Diplomirao povijest i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2005. godine radi kao nastavnik Povijesti, Sociologije, Politike i Građanskog odgoja u osnovnim i srednjim školama. Od 2006. godine uređuje Hrvatski povijesni portal.