We didn't start the fire

We didn’t start the fire (2/2)

Svakodnevica

{1961}

*Ernest Hemingway, američki romanopisac. Hemingwayjeva djela i život imali su značajan utjecaj na američke pisce njegovog vremena. Velik dio njegovih djela klasici su američke literature, a neka su i ekranizirana. Hemingway je svoja djela pisao prema vlastitim iskustvima koja je imao kao ribar, lovac i zaljubljenik u borbe bikova. Njegove pustolovine koje je doživljavao dovodile su ga nekoliko puta u bliske susrete sa smrću: u Španjolskom građanskom ratu kada je u njegovoj sobi eksplodirala bomba; u 2. svjetskom ratu ratu kada ga je udario taksi i 1954. (već spomenuto) kada se dva puta avionom srušio u Africi. Ubio se 2. srpnja 1961. godine.

*Adolf Eichmann je bio visoki oficir i ratni zločinac (njemački: Obersturmbannführer – odgovaralo bi činu pukovnika) nacističke njemačke organizacije SS. Bio je vođa Organizacije za protjerivanje i deportaciju Židova za vrijeme vladavine NSDAP u Njemačkoj. Smatra se suodgovornim za smrt oko 6 miliona Židova. Nakon završetka drugog svjetskog rata Eichmann bježi u Argentinu. 11. svibnja 1960. godine Eichmann je otet i prebačen avionom u Izrael. Osuđen je na smrt u procesu na Okružnom sudu u Jeruzalemu i obješen u zatvoru Ramla u Izraelu.

*Stranger in a strange Land – kultni roman Roberta Heinleina “Stranac u stranoj zemlji”. Radi se o jednoj od najpoznatijih i najutjecajnijih knjiga iz područja znastvene fantastike, prvobitno objavljenje 1961. godine. Nakladnik je tada iz razloga štednje skratio knjigu za gotovo 60.000 riječi!

*Bob Dylan američki je pjevač, skladatelj i pjesnik. Jedan je od najvećih kantautora 20. stoljeća i kultna ličnost generacije 1960-ih godina. Samouki izvođač na gitari, glasoviru i harmonici, Dylan je jedan od rodonačelnika ponovnoga oživljavanja američke folk glazbe u 1960-ima i sudionik stvaranja tzv. folk-rock idioma.

*Berlinski zid  izgrađen je 1961. Bio je čvrsta granica izmedju Istočnog i Zapadnog Berlina. Zid su sagradili sovjeti u namjeri da smanje odliv radne snage i stanovnika u Zapadni Berlin.

*Invazija na Zaljev svinja: Neuspjeh Sjedinjenih Država da svrgne s vlasti Fidela Castra 1961. invazijom u Zaljev svinja o kubanskom je revolucionaru stvorilo sliku ljevičarskog Davida koji se bori protiv imperijalističkog Golijata. Šest bombardera B-26 ukrašenih kubanskim bojama u subotu 15. travnja 2016., u jeku Hladnog rata, kreće iz Nikaragve u napad na kubanske zračne baze. CIA vjeruje da su uništili Castrove zračne snage. Dan poslije, na pokopu sedmero žrtava bombardiranja, Fidel Castro objavljuje: “Imperijalisti nam ne mogu oprostiti trijumf socijalističke revolucije pred nosom SAD-a”. Bio je to prvi put da Castro svoju revoluciju proziva “socijalističkom”, što će s vremenom postati očiglednija činjenica. Oko 1400 kubanskih protivnika Castra iz “Brigade 2506”, treniranih u tajnim kampovima CIA-e, iskrcavaju se 17. travnja u Zaljevu svinja, 200 kilometara južno od Havane. Osam brodova kreće u utvrđivanje položaja na kopnu, no devet zrakoplova koji su preostali od Castrovih zračnih snaga napadaju jedan brod te potapaju drugi, pa se ostala plovila vraćaju na otvoreno more. Castrovi zrakoplovi T-33 ruše i dva B-26 bombardera, ubivši pritom četiri američka pilota, te izgubivši četiri zrakoplova. Element iznenađenja na kopnu ubrzo nestaje. Invazija je bila “javna tajna”, rekao je tada ministar unutrašnjih poslova Ramiro Valdes dok se 200 tisuća pripadnika paravojnih postrojbi pripremalo za bitku.Castro stiže na mjesto događaja kako bio vodio operaciju tijekom žestokih borbi koje su trajale dva dana.Castrovi protivnici koji su ostali bez vojne podrške predaju se 19. travnja. Zarobljeno je njih 1189, od kojih je 107 ubijeno tijekom borbe. Castrove snage izgubile su 161 čovjeka. U državnoj policijskoj čistki koja je uslijedila uhićeno je oko 100 tisuća Kubanaca, od kojih je 30 tisuća u Havani. Pritvorene borce pokazuje se na televiziji. Petero njih bit će smaknuto, devetero osuđeno na 30 godina zatvora, a ostali su oslobođeni u studenom 1962. u zamjenu za 53 milijuna dolara vrijedne lijekove i hranu. Castro slavi svoju pobjedu u Havani, a Washington to smatra katastrofom.

{1962}

*Lawrence od Arabije (eng. Lawrence of Arabia) je slavni pustolovno-povijesni epski film iz 1962. kojeg je režirao David Lean. To je ujedno i nadimak za T. E. Lawrencea kojemu su dali Arapi. Radnja se vrti oko stvarnog događaja, dolaska britanskog časnika Lawrencea (glumi ga Peter O’Toole) na Arapski poluotok te njegovo vođenje Arapa protiv Turaka. “Lawrence od Arabije” je s vremenom stekao status klasika. “Lawrence od Arabije” jedinstven je jer je jedini koji je dobio kipić za najbolji film, a da nijedna žena u njemu nije progovorila. U stvari je jedino žensko u cijelom filmu deva Gladys.

*Beatlemanija (od riječi Beatle i mania) je termin koji je skovan tijekom 60-ih, a opisuje intezivnu maniju obožavatelja prema Beatlesima u njihovim ranijim godinama koje su obilježile njihovu ogromnu popularnost. Beatlemanija se pojavila u Velikoj Britaniji, a potom proširila po cijeloj Europi, zatim u SAD-u i konačno u cijelom svijetu. Manifestirala se u masama obožavateljica grupe, koje su vrištale kad bi se Beatlesi pojavili. Vremenom je rasla i, između ostalog, zbog nemogućnosti da se koncentriraju na svoja koncertna izvođenja, Beatlesi su se povukli sa turneja. Obožavatelji su nastavili da ih progone i poslije toga, sve do konačnog raspada grupe.

*Ole Miss –  University of Mississippi. James Howard Meredith je 1961. podnio prijavu za upis na Sveučilište Mississippi. Odbijen je iako je u potpunosti ispunjavao uvjete. Pokrenuo je sudski spor i u konačnici je Vrhovni sud Sjedinjenih Država presudio da je Sveučilište Mississippi dužno prihvatiti upis. Meredith se zahvaljujući sudskoj presudi upisao na sveučilište, ali kada je u ranu jesen 1962. pokušao ući u kampus, suočio se s ruljom rasista koji su mu onemogućili ulazak. Naime, koliko god je to nebitno samo po sebi, priču je nemoguće ispričati ako se ne spomene da je građanin Meredith Afroamerikanac i da se uzrok spora zapravo krio u značaju koje je Sveučilište Mississippi pridavalo boji ljudske kože.Uvidjevši da je ugrožena provedba odluke savezne sudbene vlasti, ministar pravosuđa Robert Kennedy poslao je u Oxford (gradić je imenom samodopadno pokušavao nalikovati svom britanskom uzoru) pet stotina pripadnika službe US Marshals i naložio im da zaštite Mereditha, omoguće njegov ulazak u kampus i presudu Vrhovnog suda provedu u život. Rasiste je, pak, spopao gnjev i prikupili su nekoliko tisuća dragovoljaca. Uživali su podršku lokalnih vlasti i lokalnog stanovništva, a mnogi su bili i naoružani. Izbili su neredi u kojima je bilo mrtvih i ranjenih. Gomila, koja je sebe vjerojatno doživljavala kao neku vrst “demokratske” većine, suprotstavila se individualnom građanskom pravu, nečem zbog čega sama demokracija i postoji da bi ga branila, čuvala i inaugurirala kao najveću i neupitnu vrednotu. Ako treba i većini usprkos. Zato je predsjednik Kennedy – u epohalnom državničkom nadahnuću kojim je pokazao svoju demokratsku i pravnu kulturu – naredio saveznoj vojsci i Nacionalnoj gardi da zauzmu kampus, pruže maršalima psihološku i logističku potporu, uspostave red i – ako treba – silom oružja zaštite ljudska i građanska prava Jamesa Howarda Mereditha. JFK je tako otvorio novo poglavlje u povijesti demokracije i vladavine prava: Sjedinjene Američke Države provele su odluku svojeg Vrhovnog suda, ostale vjerne duhu i slovu svog slavnog Ustava, zaštitile ljudska prava svoga građanina i – što je jednako važno – rasistima poslale jasnu poruku da su bijednici i nitkovi, da ne mogu računati na podršku ili suučesništvo države i da se u borbi protiv rasne, etničke i vjerske mržnje država neće ustručavati ni od upotrebe krajnjih sredstava. Tako se to radi. To je državnost. To je suverenost. To je obrana od agresije i uspostava ustavnog poretka. To je država. Zato država postoji. Da bi pojedinca zaštitila od rulje. Da bi manjinu zaštitila od većine. Da bi provodila sudske odluke utemeljene na ustavu i zakonu i da bi štitila civilizacijske vrednote. Da bi kolektivnom kretenizmu nedvosmisleno stavila do znanja da se pred individualnim pravima ima ponizno i postiđeno povući. Milom ili silom. Tijekom studija Meredith se kroz kampus kretao u pratnji dvojice pripadnika maršalske službe. Nitko s njim nije htio jesti u studentskoj menzi. Primao je anonimna prijeteća pisma. Ometali su ga u učenju. Ipak, nitko se nije usudio da ga dotakne i nitko se nije usudio da ga izravno i javno uvrijedi. Ološ je drhtao od nemoćnog bijesa, ali je izgubio bitku i shvatio da je država, s pravom, izjednačila rasizam s ordinarnim kriminalom. James Meredith odolio je pritiscima jer je znao da ga osim Ustava, zakona i sudske presude štite i ustanove nadležne za njihovu neposrednu provedbu. Na njegovoj strani bio je autoritet demokratske republike. Bio je slobodan od straha. Dugoročne posljedice bile su blagotvorne, nadasve odgojne. Započela je oseka segregacije i rasizma u Sjedinjenim Državama. Danas je nakon slučaja Meredith nezamislivo da bi neka američka škola odbila studenta zbog etničke, rasne ili vjerske pripadnosti. Te pripadnosti pojedincu intimno mogu biti važne ali nipošto ne smiju imati bilo kakve društvene, političke, pravne i moralne posljedice. Isticanje činjenice da je  prošli predsjednik Afroamerikanac, danas se u Sjedinjenim Državama smatra nepristojnim, jer se tako daje značaj nečemu što značaja nema i ne smije imati.

*John Glenn je bio treći Amerikanac u svemiru i prvi koji je ostvario orbitalni let, sa svemirskim brodom Friendship 7 iz programa Mercury.

*Liston pobjeđuje Pattersona(boksački meč).Sonny Liston, došao je do titule nakon što je nokautirao Floyda Pattersona 1962. godine, nakon samo dvije minute i 16 sekundi prve runde.

{1963}

*Blaženi Pavao VI. lat. Paulus PP. VI. rođen kao Giovanni Battista Montini, 262. nasljednik apostola Petra, papa od 21. lipnja 1963.

*Malcolm Little ili Malcolm X bio je borac za prava crnaca.

*Britanski politički seks skandali: Afera Profumo –  Prema ocjeni medija, najveći seks-skandal u britanskoj povijesti. Glavni su akteri John Profumo i Christine Keller, koji su ljubovali tijekom Hladnoga rata. Profumo je u to vrijeme bio državni tajnik za rat, a Christine striptizeta.Sve bi možda prošlo bez prevelike buke da se nisu pojavile sumnje kako striptizeta ima vezu i sa sovjetskim špijunom. Posljedice skandala nije osjetio samo Profumo, kojemu je nakon toga karijera krenula nizbrdo, nego i britanska vlada čiji je ugled znatno pao u javnosti. Britanski ministar obrane John Profumo podnio ostavku zbog seks skandala priznavši kako je lagao Parlamentu o svom odnosu sa with 21-godišnjom striptizetom Christine Keeler.

*JFK blown away – Dana 22. studenog 1963. godine u 12 sati i 30 minuta po lokalnom vremenu ubijen je američki predsjednik John Fitzgerald Kennedy u gradu Dallasu u Texasu. Prvi metak pogodio ga je odostraga u vrat, lagano mu oštetio vratnu kralježnicu i izašao van na sredini grla, ispod grkljana. Sljedeći je metak pogodio Kennedyja u stražnju stranu glave i izbio van na desnoj strani lubanje, raznijevši po automobilu komade mozga, kosti i krvi. Poprskan je stražnji poklopac auta, prednje staklo, sjenila, susjedno vozilo Tajne službe i policajci motociklisti koji su se vozili sa strane. Jacqueline Kennedy je povikala “Ubili su mi supruga!” i “Njegov mozak mi je na rukama”. U istom otvorenom automobilu s Kennedyjevima su se vozili i teksaški guverner John Connally te njegova supruga. Guvernera je također ranio jedan metak i teško je ozlijeđen, no preživio je. Službena istraga je smatrala da je počinitelj ubojstva bio Lee Harvey Oswald i da je on djelovao sam, no prema anketama više od 80 % Amerikanaca vjeruje da je u pozadini postojala neka urota i zataškavanje. Oswalda je svega dva dana nakon atentata na Kennedyja ubio Jack Ruby pred TV kamerama.

{1964 – 1989}

*Kontrola rađanja – Konvencionalna mudrost nam govori da je rađanje pilule za kontrolu rađanja, koja svoju masovnu upotrebu doživjela tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka i tako dozvolila ženama da imaju seks bez brige o neplaniranoj trudnoći, bila razlog za znatno opušteniji i otvoreniji odnos prema seksu. Počevši od kraja 60-ih godina 20. stoljeća pod pritiskom Švedske, Indije, Pakistana i zagovornika Malthusove teorije, UN je preko UNICEF-a počeo financirati kontrolu rađanja preko financiranja i promoviranja kontracepcije, pobačaja i sterilizacije širom svijeta. UNICEF i Svjetska zdravstvena organizacija su 1972. godine postigle dogovor o suradnji u promicanju kontrole rađanja i planiranja obitelji. Od 1987. godine UNICEF podržava pobačaj kao metodu planiranja obitelji. Na Filipinama, UNICEF je preveo cijepljenje 3.4 milijuna žena, što je kod većine žena dovelo do potpune ili privremene neplodnosti. Slični slučajevi zabilježeni su i u Meksiku, Nikaragvi i drugdje.UNICEF je donio kontroverznu odluku 1997. godine, kojom je Kinu proglasio najprijateljskijom zemljom na svijetu po pitanju djece, usprkos kineskoj politici, da parovi mogu imati samo jedno dijete. Uz to zabilježeni su brojni slučajevi rada na crno kineske djece u nehumanim uvjetima, veliki broj pobačaja i čedomorstva pogotovo djevojčica, jer kineske obitelji smiju imati samo jedno dijete. U pojedinim pokrajinama Kine, vlasti su organizirale prisilne sterilizacije i pobačaje. UNICEF i UNFPA finaciraju Kinu s 5 milijuna dolara godišnje u potpori kineske politike jednog djeteta.Institut za istraživanje populacije (PRI) 1999. godine objavio je priopćenje, kako u Afriku stižu brodovi puni kontracepcijskih i abortivnih sredstava umjesto hrane i lijekova, koje traže afričke države.

*Ho Ši Min bio je vijetnamski revolucionar i državnik. Kao vođa pokreta otpora u narodu dobiva mitske odlike, pa tako prvotno postaje narodni heroj, a nešto kasnije i skoro pa svetac. Komunistička propaganda slavi ga kao najvećeg vijetnamskog stratega, teoretičara, mislioca, državnika, diplomatu, pjesnika i filozofa. Na jugu Vijetnama seljaci su čak gradili hramove koje su posvećivali Ho Ši Minu, dok su na sjeveru zemlje žene molile ispred oltara s njegovom slikom. Stvaranju kulta ličnosti pridonosi vrlo konkrento i sam 1948. godine kada piše knjižicu pod pseudonimom Tran Dan Tien u kojoj opisuje Ho Ši Mina kao osobu koja želi biti ništa drugo doli otac i junak vijetnamske nacije. Početkom 1960.-ih Ho Ši Min je sve bolesniji zbog problema sa srcem. Bolest se okončava 2. rujna 1969. godine kada umire od srčanog udara. Pokopan je u parku u kojem je 1964. godine pred pola milijuna ljudi čitao Deklaraciju o nezavisnosti Vijetnama. Prema službenim procjenama na sahranu je došlo 10.000 ljudi i svi su, u znak žalosti, nosili crne vrpce. Zbog Ho Ši Minove smrti zaraćene su strane dogovorile primirje u trajanju od 72 sata. Nakon oslobođenja cijelog Vijetnama u čast Ho Ši Minu bivši glavni grad Južnog Vijetnama Sajgon nosi njegovo ime.

*Richard Nixon ponovno postaje predsjednik SAD-a.

*Prvi ljudi na Mjesecu – Apollo 11 prema mjesecu je krenuo 16. srpnja 1969. godine iz Svemirskog centra Kennedy u američkoj Floridi. Tri člana posade; Neil A. Armstrong, Edwin Buzz Aldrin te Michael Collins hrabro su krenuli u nepoznato. Nakon dva i pol sata vožnje svemirska letjelica dobila je dodatno ubrzanje i savladala gravitaciju Zemlje. Na mjesečevu površinu sletjeli su prije točno 40 godina, 20. srpnja, u 16.18 sati po istočnoameričkom vremenu. Dan kasnije šetali su površinom mjeseca naziva More tišine. Okruženi mnoštvom malih kratera tamo su proveli skoro 22 sata. Istražili su oko 250 metara površine, uzeli 21,7 kilograma uzoraka, ostavili memorijalnu ploču te se uputili na Zemlju. Na Pacifik su sletjeli 24. srpnja. Da bi proslavili dan kada je čovjek prvi put sletio pa zakoračio na Mjesec NASA je pripremila niz manifestacija u Cape Canaveralu i Houstonu.

*Woodstock je naziv za koncert koji se dogodio 1969. godine i trajao 3 dana, a okupio je mnogobrojne hippyje. Kolektivni izlet na farmu Maxa Yasgura (50-ak kilometara udaljena od predviđenog Woodstocka; alternativna pozornica budući da se prvobitna lokacija pokazala premalim mjestom za brojne sudionike). Neočekivani događaj cijele jedne generacije: od očekivanih 200-tinjak tisuća posjetitelja brojka je narasla na nevjerojatnih 450-500 tisuća, dok je još dvaput toliko ostalo na zakrčenim prilaznim putovima (50 kilometara u krugu je promet bio paraliziran). Organizator, 25-godišnji Michael Lang, možda je i mislio nešto zaraditi, no vidjevši koliko ljudi pristiže i kakve se sve poteškoće mogu proizvesti proglašava festival besplatnim iako je ulaznica na početku bila 8 dolara na dan.

*Watergate je naziv za jedan od najtežih političkih skandala u američkoj povijesti. Afera je dovela do ostavke američkog predsjednika, republikanca Richarda Nixona, nakon što je otkrivena njegova umiješanost u pokušaj prikrivanja skandala.U užem smislu, “afera Watergate” se odnosi na prisluškivanje i provalu u sjedište nacionalnog odbora Demokratske stranke u hotelsko-stambenom kompleksu “Watergate” u Washingtonu. U širem smislu, Watergate je opći pojam za složenu mrežu političkih skandala u SAD-u između 1972. i 1974. godine.Oni su uključivali politički motivirane provale, mito, iznude, prisluškivanje telefona, urotu, opstrukciju pravde, uništavanje dokaza, porezne prijevare, nezakonitu upotrebu vladinih agencija kao što su FBI i CIA, ilegalne doprinose za kampanje i upotrebu novca poreznih obveznika u privatne svrhe. Najviše od svega, Watergate je sinonim za zloupotrebu moći.

*Punk Rock – Pojavila se punk rock scena. Glazbeni sastavi poput Sex Pistolsa.

*Begin – Menahem Begin, izraelski ministar od 1977. do 1983., je bio židovski terorist iz grupe Irgun koji je prezirao Arape i muslimane.

*Ronald Reagan – Prije ulaska u politiku Reagan je radio kao sportski komentator, filmski glumac i predsjednik američkog Ceha filmskih glumaca (Screen Actors Guild). Nakon filmske karijere ušao je u aktivnu politiku. Početkom šezdesetih Reagan je prešao iz Demokratske u Republikansku stranku te 1966. godine pobijedio na izborima za guvernera Kalifornije. Na predsjedničkim izborima 1980, uvjerljivo je pobijedio demokratskog predsjednika Jimmyja Cartera koji se borio za svoj drugi mandat, postavši time najstarijim izabranim američkim predsjednikom. 1984. godine uvjerljivo je osvojio i svoj drugi predsjednički mandat. Iako je njegovih osam godina na čelu SAD-a bilo puno kontroverzi, Reagana Amerikanci drže za jednog od svojih najpopularnijih predsjednika u povijesti.

*Palestine – Palestinci protestiraju zbog lošeg položaja u Izraelu.

*Terror on the airlines – Brojne otmice aviona pojavljuju se u vijestima.

*Ayatollah’s in Iran – Ajatolah Ruholah Homeini bio je revolucionar koji se borio na život i smrt s iranskim diktatorom Pahlavijem. Muhamed Reza Pahlavi bio je posljednji iranski šah. U ustavnoj krizi 1953. došao je u sukob s predsjednikom vlade i vođom Nacionalne stranke Irana M. Mosadekom, koji se protivio velikim ovlastima šaha i sudjelovanju stranoga kapitala u iranskoj naftnoj industriji. Reza Pahlavi sklonio se u Italiju, ali se poslije intervencije vojske koja mu je pružila podršku vratio u zemlju i oborio Mosadeka s vlasti. Reformama iz 1963. pokušao je modernizirati državu. Povezanost s američkim kapitalom, pretjerano bogaćenje i odvlačenje bogatstva iz zemlje, nedemokratski režim vlasti s osloncem na vojsku i nasilno gušenje opozicije, izazvali su otpor naroda, na koji su počeli najviše utjecati vjerski vođe muslimana šijita. Nezadovoljne mase, predvođene ajatolahom R. Homeinijem, provele su revoluciju protiv šaha i dinastije Pahlavi, te je Mohammed Reza pod sveopćim pritiskom 1979. napustio zemlju. Kada je u ožujku 1979. referendumom izglasovana Islamska Republika Iran, vlast dinastije Pahlavi formalno je prestala. Ajatolah Homeini se nadalje u govorima gorljivo suprostavljao prozapadnjačkim idejama M. Reze Pahlavija, a sukob konzervativnih i režimskih struja osobito je došao do izražaja 1963. godine kada Homeini postaje glavnim ajatolahom dok Pahlavi istovremeno pokreće društveno-političke reforme poznate kao Bijela revolucija. Početkom lipnja navedene godine Homeini je uhićen i stavljen u dvomjesečni kućni pritvor, što ubrzo rezultira općim prosvjedima diljem zemlje i smrću 400 ljudi. Sljedeće godine Homeini u javnom govoru oštro napada Pahlavijev kontroverzni prijedlog o usvajanju novog zakona prema kojem se Amerikanci stacionirani u Iranu izuzimaju iz nadležnosti iranskih sudova. U studenom 1964. godine određena mu je višemjesečna zatvorska kazna, a ubrzo ga osobno posjećuje premijer Hasan-Ali Mansur i traži javnu ispriku. Nakon Homeinijevog kategoričnog odbijanja, Mansur ga fizički napada što ponovo rezultira otvorenim sukobima iranskih političkih frakcija. Nekoliko dana kasnije Homeini je prognan u Tursku, a Mansur početkom sljedeće godine biva ubijen u atentatu.Homeini u egzilu provodi 14 godina; prvo 11 mjeseci u turskoj Bursi, potom 13 godina u iračkom Nadžafu, te konačno četiri mjeseca u Parizu. Godine 1970. napisao je Velajat-e Fakih, svoje najpoznatije djelo o šijitskoj doktrini vlasti u kojoj se isprepliću teokratski i republikanski elementi. Masovni iranski prosvjedi i štrajkovi od siječnja 1978. godine nagnali su Pahlavija na bijeg iz zemlje u siječnju sljedeće godine, a nekoliko dana kasnije Homeini se iz progonstva vratio u Teheran gdje su ga dočekali milijuni ljudi. Pahlavijska monarhija je službeno okončana 11. veljače 1979. kada je iranska vojska (ranije vjerna Pahlaviju) proglasila neutralnost, a sama iranska revolucija završila je 1. travnja kada je nakon referenduma pobjedom od 98,2% proglašena Islamska Republika Iran. Novi ustav utemeljen uglavnom na Velajat-e Fakihu usvojen je u prosincu iste godine kada Homeini postaje rahbarom (vrhovnim vođom). Njegova vlast obilježena je oštrim političkim sukobima sa Sjedinjenim Američkim Državama odnosno iračkim napadom na Iran. Konačna faza uspostave islamskog teokratskog sustava u Iranu počela je od 22. rujna 1980. Tada je Irak napao Iran duž 1175 km duge granice. Irački vođa Sadam Hussain se želio domoći Khuzestana, naftom bogate pokrajine na jugoistoku Irana. Na napad su ga poticali i časnici shahove vojske koji su izbjegli iz zemlje nakon revolucije i koji su ga uvjerili da je khomeinijev režim slab i da bi ga uspješna vojna akcija brzo slomila. No učinak iračkog napada bio je zapravo posve suprotan. U međuvremenu postignut je dogovor oko oslobađanja zatočenih djelatnika veleposlanstva, s obzirom da je šah, čije je izručenje bilo jedan od uvjeta oslobađanja taoca, umro u Egiptu 1980.Osim toga talačka kriza poslužila je hierokraciji da konsolidira svoju vlast nad Iranom, te joj je sada kada je uspostava islamističkog režima već uglavnom bila gotova kriza s taocima postala nepotreban teret. Uz to novi je američki predsjednik Ronald Reagan odmrznuo iranske devizne zalihe u američkim bankama u vrijednosti od oko 9.5 milijardi dolara. Tako su nakon 444 dana zatočeništva oslobođeni svi preostali američki taoci u Iranu.

*Russians in Afghanistan – Sovjetska invazija Afganistana, je naziv za sovjetsko učešće u građanskom ratu koji se vodio u Afganistanu od 1978. do 1989. (građanski rat je trajao i nakon sovjetskog povlačenja) između komunističke vlade i islamističkih pobunjenika. Nakon Saur revolucije, vlast u Afganistanu su preuzele dvije suparničke komunističke partije — Khalq i Parcham — ali su bile izrazito nepopularne jer se tradicionalno stanovništvo opiralo ideologiji ateizma i društvenih reformi. U strahu da ta komunistička vlast ne propadne, SSSR je intervenirao 1979. na strani partije Parcham po naredbi Leonida Brežnjeva, koja se zalagala za jače veze sa Sovjetima. Moskva je planirala ostati najviše dvije do tri godine u zemlji, ali se zadržala gotovo cijelo desetljeće. Udružene vojne snage sovjetskih i afganistansko-komunističkih snaga su potom vodile teške borbe sa antikomunističkom oporbom u zemlji, a sustavno bombardiranje sela i razni masakri doveli su do katastrofalnih ljudskih žrtava. Usprkos četiri rezolucije Opće skupštine UN-a u kojoj se poziva na povlačenje stranih vojnika, Crvena armija je ostala u Afganistanu. Sovjetsku intervenciju razne su države gledale sa neodobravanjem, jer nisu htjele da SSSR nastavi dalje do Pakistana i izađe na Arapsko more, a i smatrali su da je intervencija izravno kršenje načela detente. Antisovjetske snage u Afganistanu, okupljene uglavnom u mudžahedine, naoružavale su i podupirale SAD, Saudijska Arabija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Pakistan, Iran pa i NR Kina. SAD je htio vojno i ekonomski iscrpiti SSSR, te od Afganistana stvoriti “sovjetski Vijetnam”. Afgansko-sovjetski rat predstavljao je prvi vojni neuspjeh Sovjetskog Saveza od drugog svjetskog rata, Moskvin najduži strani rat stoljeća, posljednji rat u kojem je sudjelovao SSSR, potpuni krah i suicidalnost Brežnjevljeve doktrine, dok neki smatraju da je i značajno doprinjeo raspadu SSSR-a dvije godine kasnije, a samim time i padu komunizma u istočnoj Europi, što ga čini historijskom prekretnicom. Predstavljao je posljednu veću oružanu eskalaciju hladnog rata, ali je jedno desetljeće nakon svog završetka bitno je doprinio izbijanju Rata protiv terorizma, što je donekle umanjilo njegove zasluge.Amerikanci su snabdijevali Afganistance oružjem, kasnije su se Afganistanci tim istim oružjem branili od Amerikanaca.

*The wheel of fortune (Kolo Sreće) postaje popularan kviz.

*Sally Ride je 1983. obilježila znanstveni svijet kao prva Amerikanka u svemiru.

*Heavy metal, suicide – Pokušalo se povezati heavy metal glazbu sa  samoubojstvima tinejđera. Fanovi heavy metal glazbe spadaju među one neshvaćene. Ljudi ih često doživljavaju kao agresivne, koji ne znaju ništa drugo nego mahati glavom na gitarske rifove, no stvar je potpuno drukčija. Iako nam se čini da su osamdesete bile slobodne, lude i šarene, prava priča i nije tako bajna. Naime, bilo je to doba vladavine ekstremnih konzervativaca. Konzervativaca pod vodstvom republikanskih i demokratskih senatora okupljenih pod kraticom PMRC (Parents Music Resource Center) ili kako bi to vođa rock benda Twisted Sister Dee Snider rekao – skupina stepfordskih supruga. Njihov je zadatak bio “očistiti glazbu”. Unatoč legendarnim svjedočenjima Dee Snidera, koji je ušutkao sve političare pokazujući se kao veoma inteligentan sugovornik i parničar, Frank Zappe i John Denvera, sud je odlučio u korist konzervativne vlasti i neprimjereni sadržaji su se počeli označavati dobro nam poznatom naljepnicom ‘Warning: Parental Advisory”. Nije to ni toliko loše ako se na istoj vagi nađe prvotna ideja stepfordskih supruga: V za nasilje (violence), S za seksualni sadržaj, D za droge, itd… No, nije tu kraj priče. Situacija se, naime, još više zakomplicirala. Dee Snider je mislio kako će glazbene trgovine jednostavno izbaciti iz prodaje sve albume koji imaju ovu naljepnicu na sebi, ali one su od izdavačkih kuća počele naručivati druge verzije tih albuma s cenzuriranim sadržajem. Albumi su tako sad postojali u dvije verzije, onoj normalnoj i onoj cenzuriranoj, s izbačenim neprimjerenim sadržajima ili jednostavno nasnimljenim drugim riječima. A da bi Snidera još više zaboljela glava, slavna se naljepnica odjednom počela pojavljivati ukomponirana u sam cover albuma. “Trideset godina nakon toga, sve se promijenilo, a opet, ništa se nije promijenilo”, kaže Snider. Konzervativna struja i dalje drži sve pod kontrolom, a CD-i i vinili se zaboravljaju u korist skidanja glazbe s interneta. Ali ujedno i poručuje: “Ako se vladina cenzura opet digne iz prašine, ja sam spreman vratiti se u borbu!”

Dakle, prema nekim shvaćanjima, heavy metal glazba svakako je jedan od poznatijih suvremenih proizvoda Sotone. Ne samo da pakleno dobro zvuči, nego ima i duboku poruku. Toliko duboku da se pjesme mora slušati unatrag da bi se otkrila poruka. Ta je teorija, točnije plod bujne mašte, čak završila na sudu kad su članovi metal-benda Judas Priest optuženi da su subliminalne poruke u njihovim pjesmama bile povod za samoubojstvo dvojice mladića. Naravno, optužba je s vremenom odbačena, a nikakvi dokazi o subliminalnim porukama nisu pronađeni. Iako se neki i dan-danas kunu da mogu prepoznati sotonske poruke kad slušaju određene rock-pjesme unatrag, posve je jasno da je to rezultat sugestije i da slušatelj jednostavno čuje ono što želi čuti. Bilo je još sličnih slučajeva. Ozzy Osbourne je završio na sudu, jer su ga roditelji optužili za samoubojstvo njihovog sina…

*Foreign debts – strani dugovi su uzrokovali porast inflacije, ali I teret za američke porezne obveznike.

*Homeless Vets – Mnogi vijetnamski veteran postaju beskućnici, često ovisni o alkoholu i ilegalnim drogama.

*AIDS se počinje se  širiti svijetom.

*Crack je oblik droge kokaina, a u organizam se unosi pušenjem. Nastaje kuhanjem kokaina i dodavanjem različitih supstanci. Jeftiniji je od kokaina, i dostupniji. Izaziva tešku fizičku i psihičku ovisnost sa teškim posljedicama, budući da pušenjem u mozak dolazi mnogo više kokaina nego ušmrkavanjem. Posebice je opasan ako ga koriste trudnice, jer njihovo dijete kasnije može imati teških zdravstvenih problema. Prvotno je bio namijenjen isključivo crnačkoj populaciji SAD-a. Crack je u novije vrijeme dostupan i na europskom tržištu. Najčešći njegov dodatak je soda bikarbona. Izmišljen je početkom 1980-ih godina.

*Bernhard Goetz je američki poslovni čovjek, aktivist i političar koji je postao poznat širom svijeta zbog toga što je krajem 1984. u njujorškog podzemnoj željeznici revolverom ustrijelio četvoricu mladih crnaca u slučaju koji je duboko podijelio američku javnost i izazvao brojne rasprave na temu uličnog kriminala, rasizma, vigilantizma i prava na samoobranu i nošenje oružja. Bernhard Goetz se rodio u njujorškoj četvrti Kew Gardens kao sin njemačkog imigranta i Jevrejke. Odrastao je na ruralnom sjeveru države New York; otac, koji mu je vodio uzgajalište krava i knjigovezački posao, bio je dovoljno imućan da njega i sestru pošalje u internat u Švicarsku. Goetz se potom vratio u SAD i na njujorškom univerzitetu diplomirao elektrotehniku. Za vrijeme vijetnamskog rata je simulirao duševnu bolest kako bi izbjegao regrutaciju. Nakon toga je otišao na Floridu i pomagao ocu voditi trgovinu električnom opremom. Tamo se i oženio, ali i brzo razveo; tada se vratio u New York, gdje je počeo voditi posao elektroničara iz svog stana u Greenwich Villageu. Goetzov povratak u New Yorku je koincidirao sa naglim porastom kriminala na njujorškim ulicama, uključujući nasilne napade na građane uslijed bijela dana, kao i sveopćim mišljenjem da im prezaposlena policija i nesposobno sudstvo ne mogu stati na kraj. Godine 1981. je sam Goetz postao žrtva kada su ga usred podzemne željeznice teško ozlijedila trojica kriminalaca prilikom pokušaja razbojništva; jedan od počinitelja je uhvaćen ali je, na Goetzovo ogorčenje, napad tretiran kao prekršaj umjesto krivičnog djela. Goetz je nakon toga od njujorških gradskih vlasti pokušao ishoditi dozvolu za nošenje oružja, ali ona mu je odbijena. Umjesto toga je prilikom posjeta Floridi kupio revolver Smith & Wesson .38 (9.65mm) te ga počeo nositi.Dvadesetidrugi prosinca 1984, su se četiri crna mladića iz Bronxa – Barry Allen (19), Troy Canty (19), Darrell Cabby (19) i James Ramseur (18) – ukrcala na vlak br. 2 njujorške podzemne željeznice u namjeri da opljačkaju salon video-igara na Manhattanu. U isti vagon se Goetz nešto kasnije ukrcao na stanici 14th Street. Tada je Canty prišao Goetzu koji je sjedio i rekao mu “Daj mi pet dolara”. Goetz je u tom trenutku ustao i ispalio pet metaka; jedan je promašio, ali su četiri pogodila svoje mete; sva četiri mladića su ranjena, s time da je Cabey, koji je sjedio nasuprot Goetzu, pogođen u kičmenu moždinu, zbog čega je ostao paraliziran. Goetz je nakon toga kondukteru i prestravljenim putnicima objasnio da je kratko objasnio da je pucao u samoobrani, te napustio vagon. Potom je otišao do svog stana, pokupio stvari i sljedećih nekoliko dana automobilom putovao po Novoj Engleskoj spavajući u motelima i plaćajući gotovinom. Goetz je 31. prosinca doznao dag a traže, te se predao u policijskoj stanici u gradu Concord u New Hampshireu. Slučaj Bernharda Goetza je duboko podijelio njujoršku javnost. Dio je vjerovao kako je djelovao u samoobrani, odnosno da se branio od mladih razbojnika koji su ga pokušali opljačkati. Drugi dio je, pak, vjerovao u tvrdnje ranjenih mladića kako su prosili novac kojim su mislili igrati video-igre, odnosno da je Goetz bio motiviran rasističkom mržnjom. Goetz je, nakon što je dao izjave i proveo neko vrijeme u istražnom zatvoru, uz kauciju pušten da se brani sa slobode. Suđenje je započelo sredinom 1987. i u njemu su odbačene sve optužbe protiv Goetza, osim one za neovlašteno posjedovanje oružja; Goetz je u zatvoru proveo osam mjeseci od godinu dana izrečene kazne.Godine 1996. je obogaljeni Cabey preko poznatog advokata Williama Kunstlera tužio Goetza u građanskoj parnici i ishodio 43 miliona dolara odštete.

*Hypodermics on the shore – Tijekom kasnih osamdesetih, na obali New Jerseyja, more je donijelo ogromnu količinu medicinskog otpada. Morale se se zatvoriti sve plaže i to je bio veliki udarac za turizam i ekonomiju.

*China’s Under Martial Law – Prosvjedi na Tiananmenskom trgu dogodili su se u kineskom glavnom gradu Pekingu na Tiananmenskom trgu. 15. travnja i 4. lipnja 1989. Na studentskim prosvjedima se pojavilo čak milijun ljudi. To je bio snažan udarac kineskim komunističkim vlastima, a jezgru tadašnjeg vodstva činili su stariji političari (Deng Xiaoping, Li Xiannian, Chen Yun..). Ovaj događaj nedvojbeno je podijelio kineske vođe jer su neki tražili vojnu intervenciju a oni umjereniji vođe tražili su pregovore sa prosvjednicima. Kineske komunističke vlasti ipak su brutalno reagirale i dogodio se pokolj prosvjednika.Prosvjednici su zahtijevali demokratizaciju, po uzoru na demokratske promjene u ono vrijeme u istočnoj Europi. Prema kineskoj vladi, ubijeno je između 200 i 300 civila, a 7-10 tisuća ozljeđeno. Prema studentskim organizacijama i kineskom Crvenom križu ubijeno je 2000 do 3000 ljudi.

*Rock and Roller Cola Wars – Rivalstvo između Coca-Cole i Pepsija je legendarno. Pepsi se spojio s Frito Lay kompanijom sredinom 60-ih da bi kreirao PepsiCo i tako pripremio pozornicu za današnji rat. Pojavljuju se i dijetna pića, stvarajući potpuno nov segment u industriji bezalkololnih pića. “Sve je bolje uz Colu” reklamna kampanja počinje. 1964. Lansiran je i dijetni Pepsi, a jingle za reklamu, “Girlwatchers”, postao je tako popularan da je dospio na Top 40 ljestvicu. Pepsi kupuje Mountain Dew i uvodi slogan “Yah-Hoo, Mountain Dew!” 1965. Coca-Cola sponzorira prvi animirani televizijski specijal, “Božić Charlieja Browna”. Predstavljena je Fresca. Pepsi počinje totalnu komercijalnu distribuciju pića u limenci i udružuje se sa kompanijom koja proizvodi slane grickalice, Frito-Lay, oformljujući PepsiCo. 1966. Pepsi počinje s prvim operacijama u Istočnoj Europi i Japanu i uvodi Doritos na tržište SAD-a. 1969. Coca-Cola uvodi novi crveno-bijeli izgled i lansira novi slogan; “To je prava stvar.” Pepsi također mijenja vizualni izgled i uvodi novi slogan kako za Pepsi, tako i za Mountain Dew. Rast vrijednosti dionica kroz godine govori mnogo toga. Pepsi je uspješno ušao na tržište grickalica i to mu je mnogo pomoglo, pogotovo u zadnjem desetljeću. Coca-Cola je ostala striktno u napicima. Trenutno im dionice imaju podjednaku vrijednost.Coca-Cola ima mnogo uspješnih brandova, a 15 ih je ostvarilo dobit od preko milijardu dolara. Neki od Colinih brandova su i TaB, Nestea, Minute Maid, CapriSUn, Bimbo, Rockstar, Powerade, Fresca itd.Iako Pepsi pića nisu toliko jak brand, industrija grickalica je ogromna. Tako Pepsi posjeduje brandove Tropicana, Sun Chips, Ruffles, Mountain Dew, Lay’s, Doritos, 7 Up, Cap’n Crunch itd.Coca-Cola ima veći udio u tržištu samog pića, ali Pepsi ipak ima veću zaradu zbog više poslovnih područja interesa. Tako Coca-Cola zauzima 42% na tržištu pića, a Pepsi 31%. S druge strane, Coca-Cola zarađuje 35.2 milijarde dolara godišnje, a Pepsi 57.8 milijardi, unatoč činjenici da Coca-Cola troši 2 milijarde dolara za reklamiranje, a Pepsi tek 1.1 milijardu. Oba branda imaju celebritije na svojoj strani. Tako su Coca-Colu reklamirali između ostalih: Penelope Cruz, Courtney Cox Arquette, Mya, Marc Anthony i mnogi drugi. Pepsi su reklamirali: Eva Mendes, Michael Jackson, Jennifer Lopez, Beyonce itd. Logo obje tvrtke se mijenjao tokom godina. Današnji logo obje firme poprilično se razlikuje od onog prvog pred više od sto godina. Obje  tvrtke prihvatile su digitalno doba i mogućnosti oglašavanja koje ono nudi, no Coca-Coli ide  bolje. Pepsi ima više zaposlenika, 294.000 naspram Colinih 139.600, ali Cola ima više fanova na Twitteru i Facebooku; 391.248 i 34.8 milijuna naspram Pepsinih 142.766 i 6 milijuna. Za kraj treba napomenuti da je Coca-cola tokom tridesetih nekoliko puta pokušala kupiti Pepsi. Nije im uspjelo. Legenda kaže da je Coca-cola odbila u startu kupiti Pepsi jer su smatrali da neće dugo i da nisu nikakva prijetnja. Prevarili su se.

Tagged
Marijo Lupret
Na dodiplomskom sam studiju sestrinstva u Zdravstvenom veleučilištu Zagreb. Zaljubljenik u povijest i rock glazbu.