Raditi u školi je uvijek izazov. Nastavnici su uvijek rastrgani između obaveze ispunjavanja ciljeva postavljenih nastavnim planom i programom, rada s učenicima, komunikacije s roditeljima, uvođenja inovacija i eskperimenata iz osobne ili državne želje. U međusobnim susretima često propitujemo u čemu su sličnosti i razlike našeg posla raznim dijelovima Hrvatske i svijeta. Hrvatski povijesni portal planira povremeno razgovarati s nastavnicima koji svoje iskustvo žele podijeliti s drugima. Serijal smo započeli s našim istočnim susjedom Aleksandrom Todosijevićem, pa smo kontaktirali kolegu Hana Uzeirbegovića iz Zagreba i sada nastavljamo put prema zapadu. Razgovarali smo s učiteljem zgodovine Matejem Matkovičem.

Za početak ću Vam postaviti pitanje koje vjerojatno i nije tako jednostavno odgovoriti. Kako je biti učitelj povijesti u Sloveniji? Koje su dobre, a koje loše strane tog posla?

Status učitelja u slovenskom društvu nije loš, a naravno da bi mogao biti i bolji. Dosta zavisi o tome kako nas mediji prikazuju. Prije svega mijenja se odnos roditelja prema učiteljima. Današnji su roditelji bolje upoznati s pravima učenika i dužnostima učitelja, pa paze na svaku pogrešku učitelja. Često svoju volju nameću i uz pomoć pravnika. Učitelji zato dosta vremena posvećuju pravilnicima i zakonima umjesto da se posvećuju poučavanju. To je trenutno najveći problem slovenskog školstva jer se time ubija inovativnost i kreativnost poučavanja. Položaj učitelja povijesti se ne razlikuje od učitelja drugih predmeta. Možda samo zbog međunarodnih organizacija imamo više mogućnosti usavršavanja u inozemstvu.

Koliko je povijest zastupljena u osnovnom i srednjem obrazovanju?

U osnovnoj školi učenje povijesti počinje u 6. razredu u opsegu 35 sati na godinu. U 7., 8. i 9. razredu ta se satnica povećava na 70 sati godišnje. U srednjoj školi sve zavisi od programa. Strukovna gimnazija ima 270 sati, opća 280 sati, a klasična 350 sati povijesti.

Kakvo je stanje sa slovenskim kurikulomom? Kada je napisan ovaj koji je trenutno u vašim učionicama? Jeste li zadovoljni s kurikulomom i što bi eventualno trebalo mijenjati?

Trenutni kurikulum za povijest je izrađen 2011. godine. Nastao je u suradnji Zavoda za šolstvo, Filozofskog fakulteta, učitelja i društva učitelja povijesti. Promjena je bila u tome da je približno 25% tema postalo izborno i učitelj ih bira prema interesu učenika. U 6. i 9. razredu prevladava tematski pristup, a u 7. i 8. razredu kronološki pristup.

Mišljenja sam da je trenutni kurikulum korak prema modernijem poučavanju povijesti. Sviđa mi se koncept izborih tema i moralo bi ih biti i više (do 50%). Problem kod nekih učitelja je da se previše posvećuju onome što je u udžbeniku umjesto da slijede nastavni plan. Tako postanu samo interpretatori pisanih materijala. Kad im ponestane sati za izborne teme oni ih jednostavno ne odrade. Ja se trudim što manje koristiti udžbenik i većinu materijala sam tražim na internetu. Nastavni plan mi omogućuje korištenje inovativnih metoda učenja, veću upotrebu IKT-a i dovoljno slobode da prilagodim proces poučavanja. Nedostaje rasprave između učitelja i zavoda za školstvo o usporedbi poučavanja povijesti s drugim državama, o modernim smjernicama i primjerima dobre prakse.

Kakva su slovenska iskustva s e-udžbenicima i korištenjem IKT-a u poučavanju povijesti?

U Sloveniji su trenutno tri nakladnika koji izrađuju udžbenike i radne bilježnice za povijest u osnovnoj školi. Svi su izradili i e-udžbenike u različitom opsegu interaktivnosti. Nakladnici ulažu i u usavršavanje učitelja za korištenje njihovih materijala. Zavod za školstvo je također kreirao e-udžbenike za većinu predmeta, ali povijest nije među njima.

IKT je u većini slovenskih škola dobro razvijen. U našoj školi, uz informatičku učionicu u kojoj svaki učenik ima svoje računalo, trenutno imamo i dva kompleta tableta za cijele razrede. Većina učionica ima interaktivnu ploču. Učenici imaju pristup školskom bežićnom internetu. Tijekom nastave potičemo učenike da koriste svoje pametne telefone. Moja je škola uključena i u državni projekt “Inovativna pedagogika 1:1” u sklopu kojeg razvijamo IKT materijale za potrebe nastave. Osobno koristim IKT svaki sat jer nam je i sva pedagoška dokumentacija u elektronskom obliku. S učenicima komuniciram preko mrežne učionice (izrađene u Moodleu), elektronske pošte i Facebooka.

Kakvo je obrazovanje za učitelja povijesti? Slijedi li moderne trendove i posvećuje li se tijekom studija dovoljno pozornosti na didaktičku i metodičku edukaciju budućih učitelja?

Budući učitelji povijesti obrazuju se na Filozofskom fakultetu u Ljubljani i u Mariboru, te na Fakultetu za humanističke studije u Kopru. Već nekoliko godina surađujem s Filozofskim fakultetom u Ljubljani gdje studentima predstavljam iskustvo iz učionice. Ono što mi kod studenata nedostaje je inovativnost. Studenti koji dolaze i k meni na praksu u školu nemaju previše hrabrosti za eksperimentiranje. Smeta me što uvijek razmišljaju o tome kako ih je učio njihov učitelj u osnovnoj školi. To je pedagogija starija od 20 godina koja se sporo mijenja. Zato se zalažem za što veću suradnju fakulteta i Društva učitelja povijesti kako bi što bolje povezali teoriju i praksu.

Kako se u Sloveniji provodi usavršavanje nastavnika? Kakva su tvoja iskustva edukacije u Centropi?

Kvalitetno usavršavanje je povezano s novce. Neke seminare organizira zavod za školstvo, neke nakladnici udžbenika i svake godine Društvo učitelja priredi svoj seminar. Novost koju smo lani pokrenuli u Geografiji su webinari – online seminari. Nadam se da će se takav oblik proširiti i na ostale predmete. Učitelji povijesti imaju dosta prilika za međunarodno usavršavanje. Svake godine sudjelujem na najmanje dva ili tri takva seminara. Najviše surađujem s Centropom i EUROCLIO-om. Uz nove pristupe poučavanju glavna prednost takvih seminara je direktna komunikacija s kolegama iz drugih država, upoznavanje s njihovom praksom i realizacija nekih oblika zajedničke suradnje. Učitelji kod nas imaju na raspolaganju do 5 dana za usavršavanje godišnje što je vrlo malo. Većinu svog usavršavanja odradim u svoje slobodno vrijeme. To godišnje može biti čak i po 20 do 25 dana.

Ima li i koje su osjetljive i teške teme poučavanja povijesti u Sloveniji? Što je s pitanjima odnosa prema kolaboraciji tijekom Drugog svjetskog rata i odnosa prema našem zajedničkom komunističkom razdoblju?

Osobno nemam osjećaj da su neke povijesne teme osjetljivije od drugih i kao učitelj imam obavezu zadržati nepristranost te da učenicima predstavim obje strane priče. Učenike, uz to, sve manje interesira politička povijest koja je i u nastavnom planu dosta reducirana. Sadrži i vrlo malo prošlosti naroda iz nekadašnje zajedničke države. Kolaboraciji u Drugom svjetskom ratu i komunističkom razdoblju se posvećuje malo sati i uz to se učenike potiče na kritičko promišljanje.

Imate li i kako rade udruženja nastavnika povijesti? Kakva su tvoja iskustva rada s EUROCLIO-om?

U Sloveniji djeluje Društvo učitelja povijesti, ali bi moralo biti znatno aktivnije. Učitelji bi također morali posvetiti više pažnje sudjelovanju u radu našeg društva i povezivanju s ostalim učiteljima. Nažalost je i tu sve povezano s nedostatkom financija i shodno tome uvelike zavisi o aktivnosti pojedinaca.

S EUROCLIO-om surađujem od 2015. godine kada sam sudjelovao na kongresu u Danskoj. To me motiviralo da se aktivnije pozabavim mnogim školskim aktivnostima. Poznanstva s učiteljima iz ostalih europskih država, njihovi primjeri dobre prakse i moderni načini poučavanja koje su predstavili, omogućili su mi da postanem još bolji učitelj. Posebno sam oduševljen ljetnom školom EUROCLIO-a na kojoj sam sudjelovao dvaput. Nadam se da ću u budućnosti imati prilike sudjelovati u nekom međunarodnom projektu.

Tijekom razgovora s učiteljima iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije sam saznao da imamo slične probleme te da ih pokušavamo riješiti na slične načine. Nažalost premalo znamo o tome što se sve poduzima u pojedinim državama. Zato je naša međusobna suradnja potencijalno iznimno korisna.

Hvala na razgovoru i sretno u budućim aktivnostima!