Hrvatska povijest

Kamenita vrata

12.5Kviews

Kamenita ulica dobila je ime po jedinim sačuvanim vratima Gradeca, Kamenitim vratima, na istočnoj strani negdašnje gradske fortifikacije. Sva su ostala gradska vrata srušena u XIX. stoljeću. Sama vrata su četverokutna zgrada oblikovana poput kule, s kolnim prolazom u prizemlju. Služila su kao glavni ulaz u grad, te su i za vrijeme kuge 1647. godine bila jedina otvorena [gradska vrata]. Po prvi se put spominju 1357.g., kao „velika kamena vrata“, dok njihov raniji izgled i oblik nije poznat, no znamo da su sagrađena 1266.g., kao i ostatak fortifikacije.

Četiri su puta stradavala u požarima od kojih je najpoznatiji onaj iz 1731.g., jer je uza nj vezana i unikatnost Kamenitih vrata – ona su ne samo ulaz [u grad], već i svetište.  U požaru koji je teško oštetio velik dio Kaptola i gotovo uništio Gradec, sasvim je izgorio i stan na katu iznad prolaza. U spaljenom su stanu pronašli sačuvanu sliku Bogorodice, koja, čudom, nije izgorjela, što se ne bi moglo reći i za okvir, zahvaljujući čijem je izgaranju slika malčice nagorjela po rubovima, ali je izuzev toga bila neoštećena. Slika je tada prebačena na njezino današnje mjesto, u kapelu Majke Božje od Kamenitih vrata.

„Prohodna“ kapelica u Kamenitim vratima ubrzo je postala kultno okupljalište građana koji Majci Božjoj upućuju molitve uz paljenje svijeća (u Zagrebu su i danas aktualne uzrečice poput: „Morat ću [za nešto] zapaliti svijeću na Kamenitim vratima.“).  Mnogi su smatrali da je Bogorodica uslišala njihove molitve, i njihovo su ispunjenje ovjekovječili stotinama metalnih pločica sa ugraviranim zahvalama i svjedočenjima vjere. Na 260. godišnjicu svetišta zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić proglasio je (31. svibnja 1991.) Majku Božju od Kamenitih vrata zaštitnicom Zagreba, a na isti se dan obilježava i Dan grada.

Željeznu rešetku slike izradio je 1758. godine Ivan Juraj Chorth, a 1931.g. Majka Božja dobiva i krunu od dragog kamenja. U 19.st. nekoliko je puta bilo planirano rušenje vrata (1842., 1875. i 1878. godine), kao i 1907.g., kad je to spriječila Družba „Braće Hrvatskog Zmaja“. Družba je uredila prostorije na katu kule i tamo utemeljila Gradsku knjižnicu, Gradski arhiv i Muzej grada Zagreba.

Kamenita vrata pojavljuju se i u romanu Augusta Šenoe „Zlatarevo zlato“, čija se radnja najvećim dijelom odigrava u Kamenitoj ulici 5.  Mjesto radnje romana bilo je 1929. godine obilježeno postavljanjem kipa junakinje, Dore Krupićeve, u nišu na zapadnom pročelju vrata. Kip je djelo modernog kipara Ive Kerdića.

Osim vrata, kapelice i „Zlatarevog zlata“, Kamenita ulica u samo nekoliko metara krije još povijesti, poput najstarije ljekarnice u Gradecu (Zagrebu – druga po starosti na prostoru današnje Hrvatske) koja neprekinuto radi od 1355. godine. Jedan od ljekarnika koji je u njoj radio bio je praunuk Dantea Alighierija, pa je, s tim u skladu, 1989. godine postavljena spomen-ploča sa tekstom: „Niccolo Alighieri, unuk pjesnikova prvorođenca Pietra, donio je izravan glas o slavnom pretku u Zagreb, gdje je živio oženjen i imao ljekarnicu 1399.g.“ Nasuprot ljekarnice nalaze se lanci sa HMS „Victory“, Nelsonova admiralskog broda u znamenitoj bici kod Trafalgara. Tu i završava kratka Kamenita ulica, čija su Kamenita vrata samozatajan, no iznenađenja pun, prvi doživljaj starog Zagreba.

Literatura & internet:

  1. Klaić, Nada, Zagreb u Srednjem vijeku (knjiga I.), Zagreb, 1982.
  2. Gregl, Z., Ružić I., et al., Zagrebačke ulice, Zagreb, 1994.
  3. Blašković, V., prof. dr & Flego Z., Zagreb, Grafički zavod Hrvatske; Mladost; Spektar, Zagreb
  4. Szabo, Gjuro, Stari Zagreb, Zagreb, 1941.
  5. http://www.zagreb-touristinfo.hr/?id=159&solo=463&l=h (pristupano 29. travnja 2013.)
  6. http://www.putovnica.net/odredista/hrvatska/zagreb/sto-posjetiti-znamenitosti-u-zagrebu/kamenita-vrata (pristupano 29. travnja 2013.)
  7. http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=21551 (pristupano 28. travnja 2013.)
  8. http://hr.wikipedia.org/wiki/Kamenita_vrata (pristupano 28. travnja 2013.)
  9. http://onecroatia.info/turisticke_atrakcije/kamenita-vrata-zagreb/#.UX93lUqG7g1 (pristupano 28. travnja 2013.)

 

Leave a Response

Dinko Odak
Diplomirao sam politologiju na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, smjerove: javne politike; međunarodni odnosi. Radio sam kao radio-voditelj i urednik, DJ, pomotor, državni službenik i u sektoru usluga zaštite okoliša. Povijest, pogotovo vojna, mi je hobi posljednjih 35 godina, a bavim se i analizom (i sintezom) stvarnih, a ne medijskih, međunarodnih odnosa i/ili događaja. Nepopravljivi sam antropopesimist i kolapsist.