U veljači 1941., nakon dolaska njemačke vojske u Afriku, karakter rata u pustinji se izmijenio, kao i situacija na Sredozemnom moru koje je, unatoč posjedu Gibraltara, Malte i Sueza, sve manje bivalo pod britanskom kontrolom, pogotovo po dolasku X. zračnog korpusa Luftwaffe na Siciliju. Suočeni sa njemačkom ofenzivom u zraku i u pustinji, Britanci narednih mjeseci razvijaju alternativne pravce snabdijevanja svoje egipatske armije.
Jedna od afričkih opskrbnih ruta počinjala je u luci Douala, vodila preko Fort Lamyja, pa dalje prema delti Nila. Fort Lamy, u oblasti jezera Čad pod kontrolom Slobodnih Francuza, je bio važna raskrsnica i ogromno skladište iz kojeg su nagomilane zalihe raznovrsnog bojnog materijala putovale dalje na istok. Nijemci o tome nisu imali pojma sve dok avanturist i pripadnik Luftwaffe, Theo Blaich, nije predložio zauzimanje tog važnog čvorišta. Kako se između F. Lamyja i talijansko-njemačkih snaga u Libiji nalazilo više od 2.000 kilometara pustinje, ideja je odbačena. Unatoč tome, Rommel je smatrao da bi se nešto trebalo poduzeti protiv tog opskrbnog pravca, te je odobrio Blaichu sastavljanje ad hoc postrojbe za zračni napad.
Ta specijalna zrakoplovna jedinica zvala se „Sonderkommando Blaich“, a sastojala od tri aviona: talijanske „Savoie“ i njemačkih Messerschmitt Bf 108 „Taifun“ (Blaichov privatni avion) i Heinkela He 111. Samo bombardiranje trebao je izvršiti Heinkel, čiju su posadu uz Blaicha činila još četiri Nijemca i talijanski stručnjak za pustinju, bojnik Roberto Conte Vimercati-San Severino. Tri su aviona napustila oazu Hun 20. siječnja 1941. i prebacila se na „aerodrom“ (zapravo, područje ravne, kamene pustinje koje je Vimercati-San Severino otkrio još prije rata i precizno označio na karti) Campo Uno u južnoj Libiji. Napad se imao izvršiti sutradan, kako bi koincidirao sa početkom nove Rommelove kampanje.
Misija je počela u 08:00h, 21. siječnja 1942., polijetanjem Heinkela iz Campo Uno. Oko 14:30h napadači su stigli iznad Fort Lamyja i neuznemiravani protuzračnom paljbom izvršili precizno bombardiranje u kojem je stradalo oko 300.000 litara visoko-oktanskog avionskog goriva; cjelokupna zaliha nafte i; desetak aviona. Na povratku, Blaich i ekipa ostali su zbog navigacijske pogreške „kratki“ sa gorivom i morali su prisilno sletjeti u pustinju, na oko 200km južno od Campo Uno. Situacija nije bila ružičasta, jer nisu mogli stupiti u vezu sa svojima, a zaliha su imali za svega šest dana. Nakon dva dana uspjeli su stupiti u kontakt sa zapovjedništvom, no trebalo je još tri dana da ih talijanski izviđački avion otkrije! Spašeni su 27. siječnja, nekoliko sati nakon što su podijelili posljednje kapi vode!
IZVORI:
- Carell, Paul, The foxes of the desert, Redhill, 1965.
- Sonderkommando Blaich. URL: http://www.desertwar.net/sonderkommando-blaich.html
- Laird Acred, Matthew. Asisbiz history section Luftwaffe Unit Sonderkommando Somme. URL: http://www.asisbiz.com/Luftwaffe/Sonderkommando-Blaich.html
- NSGr 7. URL: http://www.wiki.luftwaffedata.co.uk/wiki/index.php?title=NSGr_7
