Zapisnik od 29.VI.1945. god., broj 2006, pred Zemaljskom komisijom za utvrđivanje ratnih zločina NR Hrvatske.
“…U Jasenovcu sam bio kao ustaški časnik i upravitelj logora od konca lipnja 1942. rodine do kraja listopada 1942. Priznajem da sam lično kod javnih strijeljanja ubio oko stotinu zatočenika logora Jasenovac i Stara Gradiška. Isto tako priznajem da su se za vrijeme moga upraviteljstva u logoru Jasenovac vršila masovna ubijanja u Gradini, ali ja u tome nisam sudjelovao, iako sam za ta masovna ubijanja znao. Ispravljam se, da sam kod tih masovnih ubijanja prisustvovao, ali ih nisam izvršavao. Ta masovna ubijanja dopuštao sam kao upravitelj, jer sam imao usmene naloge od Ljube Miloša, a još više od Matković Ivice, a katkada i od Maksa Luburića. U Gradini ubijalo se maljem, i to tako da bi žrtva morala sići u iskopanu jamu, našto je slijedio udarac maljem po glavi odostraga. Osim toga se ubijalo i strijeljanjem i klanjem. Kad su se vršile likvidacije žena i djevojaka u Gradini, znam da su se nad mlađima izvršila i silovanja. O tome je određivao Matković Ivica, a silovanja su, koliko ja znam, vršili Cigani, i to Cigani grobari. Ja nisam vršio silovanja.
…Za moje vrijeme, po mom računu, likvidirano je u logoru Jasenovac 20—30 hiljada zatočenika. Posebno ističem da je u početku ljeta izvršena u Jasenovcu likvidacija logora Đakovo. Tom je likvidacijom rukovodio Matijević Joso. ustaški poručnik. Kod te likvidacije logora Đakovo računam da je bilo pobijeno oko 2—3 hiljade Židovki i njihove djece.
Iz Jasenovca sam došao u logor Stara Gradiška koncem listopada 1942. god. do 27. III. 1943. Za gornje vrijeme događale su se u logoru Stara Gradska masovne likvidacije, koje su se obično vršile izvan logora, tako na pr. u Mlaci, Jablancu, a otpremani su i u Jasenovac. Ovakovi veliki transporti za likvidaciju vršili su se i po nalogu Matković Ivice. Na ovaj način otpremljeno je oko 2—3 hiljade ljudi….
…16. IV. 1945. godine vratio sam se u Jasenovac, gdje sam ostao do konca. Znadem da su u to vrijeme bile vađene lešine zatočenika iz Gradine i spaljivane. kako bi se zametnuo trag bivšim zločinstvima. Ja nisam sudjelovao u likvidaciji zadnjih zatočenika, nego samo u ekshumaciji.”
Izvor: HDA, fond MUP SRH, 013.2.86
Biografija Miroslava Filipović-Majstorovića
MIROSLAV FILIPOVIĆ MAJSTOROVIĆ (Jajce, 1915. – Zagreb, 1945.), svećenik, ustaški bojnik. Zatočenici su ga nazivali fra Sotona. Nakon završetka franjevačke gimnazije u Visokom i studija teologije u Sarajevu, zaređen je za svećenika 1939. Službovao je u franjevačkom samostanu na Petričevcu (tada prigradsko naselje Banja Luke), a potom kao župnik u susjednom selu Šargovcu. Tu se povezao s pripadnicima ustaškog pokreta u koji se učlanio 1940.
U veljači 1942. sudjeluje u pokoljima nad Srbima u selima Šargovac, Motike i Drakulić pokraj Banja Luke. Zbog toga je potkraj istog mjeseca dospio u istražni zatvor u Zagrebu. Na prijedlog Vjekoslava Luburića promijenio je dotadašnje ime u Miroslav Filipović Majstorović te prešao raditi u Ustašku obranu koja je nadzirala rad svih ustaških logora na teritoriju NDH.
Od 10. svibnja 1942. zapovjednik je logora III Ciglana Jasenovac. Zbog sudjelovanja u pokoljima u veljači 1942. crkvene vlasti su ga isključile iz franjevačkog reda, što je potvrdila i Sveta stolica u srpnju 1942. Time je izgubio pravo na redovničko ime Tomislav. Od 27. listopada 1942. do 20. ožujka 1943. zapovjednik je logora Stara Gradiška. U tom su razdoblju počinjene masovne i pojedinačne likvidacije zatočenika u kojima je, prema vlastitom priznanju, sudjelovao i sam Majstorović. Tijekom 1943. i 1944. djeluje kao obavještajac u Hercegovini i srednjoj Bosni te kao pomoćnik zapovjednika IV. ustaškog zdruga u Lici.
Početkom svibnja 1945. pobjegao je u Austriju, gdje su ga uhvatili Britanci i izručili jugoslavenskim vlastima. Na suđenju u Zagrebu 29. lipnja 1945. osuđen je na smrt.
Izvor: JUSP Jasenovac (link)
Sjećanje Adolfa Fridriha, preživjelog zatočenika, na logor Stara Gradiška
