Vrbetić, Marija, profesorica (Karlovac, 11. VIII. 1914. – Karlovac, 27. I. 2004. ), autorica udžbenika, povjesničarka, publicistica, esejistica i prevoditeljica. Osnovnu školu (1921. – 1925.) i gimnaziju (1925. – 1933. ) polazila je u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je 1938. g. germanistiku i psihologiju.
U Karlovcu je polazila i srednju glazbenu školu (odjel za glasovir). Kao honorarni nastavnik zaposlila se 1938. u Državnoj realnoj (muškoj) gimnaziji u Karlovcu. Suplent postaje 10. I. 1939. g. , a 1943., nakon povratka iz zatvora na Savskoj cesti u Zagrebu, imenovana je profesorom u istoj školi. Školskih je godina 1945./46. i 1946./47. bila privremena ravnateljica II. gimnazije (ženske) u Karlovcu. Kratko vrijeme radi u Učiteljskoj školi u Karlovcu, a zatim se vraća u rakovačku gimnaziju, gdje ostaje redovni profesor do mirovine 1974. g. Do 1977. g. predaje kao honorarni nastavnik. Usprkos završenom studiju germanistike i psihologije najveći dio svog profesorskog rada provela je predajući povijest. Povijesti, posebno metodici nastave, posvetila je iznimnu pažnju. Plod dugogodišnjeg iskustva bili su udžbenici Povijest za I. razred gimnazije i Povijesna čitanka za I. razred gimnazije (suautor Mirko Žeželj). Tiskani su 1961. g. , a do 1974. g. objavljeni u 11 hrvatskih izdanja i nekoliko izdanja u prijevodima na makedonski i talijanski jezik.
Njena zaokupljenost didaktikom i metodikom nastave povijesti urodila je nizom članaka u stručnim časopisima, brojnim predavanjima na stručnim seminarima, simpozijima i znastvenim skupovima te dvjema knjigama: Nastava povijesti u teoriji i praksi (Školska knjiga, 1968. ) i Kako poučavati – kako učiti istoriju (Zavod za udžbenike, Beograd, 1984.). Bila je dugogodišnja suradnica Zavoda za unapređivanje odgoja i obrazovanja Republike Hrvatske (1960. – 1976.) i Zavoda za unapređenje stručnog obrazovanja Republike Hrvatske (1960. -1976.), a kratkotrajno i profesor metodike povijesti na Pedgoškoj akademiji u Karlovcu. Godine 1956. stipendistica je UNESCO-a te studira problematiku organizacije školstva u Francuskoj (Pariz), Njemačkoj (Wiesbaden) i Švicarskoj (Zurich, Geneve, Bern i Lausana).
U mirovini se posvetila istraživanju povijesti rodnog grada, esejistici, kritikama i osvrtima na djela eminentnih hrvatskih pisaca te prevodilaštvu. Povodom 400. obljetnice grada Karlovca postavila je 1978. g. u Gradskom muzeju Karlovac izložbu pod nazivom „400 godina karlovačkog školstva“, a iduće je godine pod istim naslovom objavila i knjigu. U zborniku „Karlovac 1579. – 1979.“ objavila je radove o karlovačkom školstvu, novinstvu, tiskarama i knjižarama. U Karlovačkom tjedniku i Večernjem listu objavila je pedesetak članaka s tematikom prošlosti grada. Objavljujući priloge iz pedagoške prakse, političkog, društvenog, zabavnog, glazbenog i kazališnog života Karlovca, eseje i osvrte na djela hrvatskih književnika, surađivala je s Trećim programom Hrvatskog radija Zagreb, Institutom za književnost i teatrologiju HAZU te brojnim časopisima (Nastava povijesti, Zagreb, Andragogija, Zagreb, Školske novine, Zagreb, Pedagoški zbornik, Zagreb, Kaj, Zagreb, Zbornik Gradskog muzeja Karlovac, Zbornik Historijskog arhiva Karlovac, Osvit, Karlovac, Misao, Novi Sad, Prosvetno delo, Skopje, Zvuk, Sarajevo).
Dio svog stvaralaštva, bilješke i ekscerpte istraživanja arhivske građe, koncepte objavljenih i neobjavljenih radova poklonila je Školskom muzeju u Zagrebu i Zavičajnom odjelu Gradske knjižnice Ivana Gorana Kovačića u Karlovcu. U rukopisima je ostalo neobjavljeno dvadesetak radova s područja pedagoške prakse, filozofije, politike, povijesti mode kao i brojni izvještaji o pedagoškom pregledu škola Hrvatske, preko dvadeset recenzija udžbenika i priručnika izdanih u zagrebačkoj Školskoj knjizi, referati sa simpozija, znanstvenih skupova i seminara nastavnika, predavanja o organizaciji srednjoškolske nastave u školskom sustavu Njemačke, Francuske, Švicarske te recenziran i za tisak pripremljen skup priča o Karlovcu i Karlovčanima.
Objavila je i knjigu aforizama Radosti dokolice.
Iz Radosti dokolice:
„ Misli pribilježene u ovoj knjižici pomalo su vrcale od šezdesetih godina naovamo, što u dokolici, što točno kao snohvatice u ponoćne sate. Na brzinu sam ih pribilježila i sad ih evo… Sa svojim Radostima dokolice želim svim dokoličarima dobru zabavu. „
Djela: Povijest za I. razred gimnazije, udžbenik, Školska knjiga, Zagreb (prvo izdanje 1961.), Povijesna čitanka za I. razred gimnazije (suautor Mirko Žeželj), Školska knjiga, Zagreb (prvo izdanje 1961.), Nastava povijesti u teoriji i praksi, Školska knjiga, Zagreb, 1968., Kako poučavati – kako učiti istoriju (Zavod za udžbenike, Beograd, 1984.), Karlovac na razmeđu stoljeća (suautorica Agneza Szabo), Školska knjiga, Zagreb, 1989., Radosti dokolice, Gradska knjižnica Ivana Gorana Kovačića, Karlovac, 2000., Karlovačko školstvo 1860. – 1941., Novinstvo Karlovca 1841. – 1941., Karlovačke tiskare 1810. – 1978., Karlovačke knjižare 19. i 20. st. (izdano u zborniku Karlovac 1579. – 1979., Historijski arhiv Karlovac, 1979., 400 godina karlovačkog školstva, 1979., Tipografska porodica Prettner u Karlovcu, Spomenica „Ognjen Prica“, Karlovac, 1988., Karlovac u prošlosti (suautorica Dragica Gršić), Kaj, 1979.
