Na današnji dan 1993. godine, na sarajevskom Vrbanja mostu, ubijeni su Boško Brkić i Admira Ismić. Tragična ljubav Bošnjakinje i Srbina okončana je metkom kada su, vjerujući da je na snazi prekid vatre, naočigled vojnika zaraćenih strana pokušali napustiti Sarajevo.
Prozvani su sarajevskim Romeom i Julijom i postali simbolom ljubavi i okrutnosti rata. Oboje rođeni 1968. godine, Srbin Boško i Bošnjakinja Admira zaljubili su se sa 16 godina. Razlike u vjeri i nacionalnosti nisu bile prepreka ni za njih, ni za njihove obitelji. Boškovi su napustili Sarajevo kada je počeo rat, no on nije otići s njima i napustiti Admiru. Tada već 24-godišnjacima život u Sarajevu postao je pretežak pa su odlučili napustiti grad i pobjeći negdje gdje će moći slobodno živjeti. Admirini roditelji se nisu slagali s njihovim odlaskom, no oni su ipak odlučili pokušati. Vojska RS i Armija RBiH dogovorile su da će ih pustiti na drugu stranu, preko mosta na Grbavicu koju su držali agresori. Odlučili su na drugu stranu prijeći 18. svibnja 1993. Oko 17 sati krenuli su iz grada, no na mostu je Boška pogodio snajper i ubio ga na mjestu. Drugi je metak pogodio Admiru, koja je dopuzala do Boška, zagrlila ga i umrla s njim.
Njima u čast Zabranjeno pušenje je spjevalo pjesmu “Boško i Admira”:
