Desanka Maksimović, srpska književnica rođena je na današnji dan 1898. godine. Od 1926. radila je kao srednjoškolska profesorica u Obrenovcu, Dubrovniku i Beogradu. Pjesme, prozu i eseje počela objavljivati u časopisima i novinama (Misao, Književnost, Stvaranje, Politika). Pisala je pjesme, pripovijetke i romane socijalne i političke tematike. Veliku je popularnost stekla knjigama pjesama i priča za djecu.

Čuvši za streljanje đaka u Kragujevcu 21. listopada 1941., napisala je jednu od svojih najpoznatijih pjesama koja svjedoči o teroru okupatora nad nedužnim narodom u Drugom svjetskom ratu. Pjesma je objavljena tek poslije rata. “Krvava bajka”

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom balkanu, umrla je mučeničkom smrću četa đaka u jednom danu. Iste su godine svi bili rođeni isti su im tekli školski dani, na iste svečanosti zajedno su vođeni, od istih bolesti svi bolovali, i svi umrli u istom danu. Bilo je to u nekoj zemlji seljaka na brdovitom balkanu,umrla je mučeničkom smrću četa đaka u jednom danu. A pedeset i pet minuta prije smrtnog trena sjedila je u đačkoj klupi četa malena i iste zadatke teške rješavala: koliko može putnik ako ide pješke… i tako redom. Misli su im bile pune istih brojki i po svescima u školskoj torbibesmisleno ležalo bezbroj petica i dvojki. Pregršt istih snova i istih tajni rodoljubnih i ljubavnih stiskalo se u dnu džepova. I činilo se svakom da će dugo, da će vrlo dugo trčati ispod svoda plavog dok sve zadatke na svijetu ne porješava. Bilo je to u nekoj zemlji seljakana brdovitom balkanu, umrla je mučeničkom smrću četa đaka u istom danu. Dječaka redovi cijeli uzeli su se za ruke i sa školskog zadnjeg sata na strijeljanje pošli mirno, kao da smrt nije ništa. Drugova redovi cijeli istog časa se uznijeli do vječnog boravišta.