Treći hrvatski simpozij o nastavi povijesti – “Nacionalni pokret u Hrvatskoj u 19. stoljeću”
Treći hrvatski simpozij o nastavi povijesti s temom “Nacionalni pokret u Hrvatskoj u 19. stoljeću” održan je od 25. do 28. ožujka 2008. u Poreču. Oko 250 sudionika simpozija bilo je smješteno u hotelu Parentium, a simpozij i radionice su se održavali u susjednom hotelu Zorna. U tri radna dana sudionici su slušali predavanja stručnjaka za hrvatsku povijest druge polovine XIX. stoljeća, otkrivali lokacije od povijesnog značaja diljem Istre te odslušali nekoliko praktičnih primjera iz nastave povijesti.
Predavači i izlaganja
Simpozij je otvorila mr.sc. Marijana Marinović, viša savjetnica za nastavu povijesti u Agenciji za odgoj i obrazovanje, koja je i vodila organizaciju i pripremu cijelog skupa. U uvodnim riječima istaknula je nastavnici posvečuju veliku pozornost izgradnji hrvatskog nacionalnog identiteta. No problem je u tome što je europsko društvo multikulturalno te se u našem nastavnom programu mora više pažnje posvetiti nacionalnim manjinama. “Vijeće Europe zaključuje da ako ostajemo pri tvrdnji da nastava povijesti ima kao glavni cilj omogućivanja mladima razumijevanje svijeta koji ih okružuje, onda nastavne programe povijesti u pojedinim europskim zemljama treba mijenjati u smjeru interkulturalnog obrazovanja i razumijevanja.”
Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje je održao uvodni govor u kojem je istaknuo najbitnije (statističke) informacije o djelovanju Agencije. Iz govora izdvajam: “Agencija barem dijelom odgovara svojoj temeljnoj zadaći, a ona je skrb o stručnom usavršavanju učitelja i nastavnika u osnovnim i srednjim školama. Ovaj tjedan diljem Hrvatske organiziraju se stručni skupovi i to uglavnom na državnoj razini. Osobito mi se čini važnim i što daje prepoznatljivost svakom predmetnom području je nužnost održavanja ovakvog skupa na državnoj razini jednom godišnje. Kao geograf uvijek sam se veselio seminaru ne samo onome što će se u programskom dijelu tog seminara čuti, nego gledajući sociološki i kulturološki kao nekakvu potrebu da kao student određene generacije barem jednom godišnje sretnete kolege i kolegice, njih naravno još i više. Da razmijenite iskustva i mišljenja. Govorim o tome da ovi državni stručni skupovi imaju višestruku dimenziju i važnost. (…) Ove ćemo godine po prvi put imati stručni skup na državnoj razini o Domovinskom ratu. Moja je želja da to postane tradicija svakog lipnja, kao što već pet, šest godina imamo tradiciju održavanja stručnog skupa povodom obilježavanja Dana sjećanja na holokaust. (…) Da vam kvantitativno pokušam ilustrirati, a nadam se da u tom pogledu udovoljavamo i nekim kvalitativnim standardima. Prošle godine smo održali sličnih stručnih skupova bilo na državnoj, međužupanijskom ili županijskoj razini 523 na kojim je nazočilo oko 34.000 učitelja, nastavnika ili stručnih suradnika. Voditelj županijski stučnih aktiva su održali gotovo 4.000 stručnih skupova na razini svoje županije, na kojima je nazočilo skoro 95.000 nastavnika. Ovim brojkama želim pokazati da u pogledu strčnog usavršavanja nešto se čini, ali nedovoljno. Nedovoljno iz razloga što broj ljudi koji je time bavi u Agenciji naprosto u fizičkom pogledu ne mogu odovoljiti svim zahtjevima koji se pred njih postavljaju. Primjerice, svake godine imamo oko 2.500 pripravnika koji pristupe stručnim ispitima. Svake godine u intenziviranoj dinamici napredovanja u zvanja mentor i savjetnika imamo oko tisuću promaknuća. U posljednje tri godine promaknuli smo gotovo 2.500 mentora i savjetnika. Do kraja godine trebali bi realizirati sve zahtjeve za napredovanja za 2006. godinu. Tako da smo uhvatili dinamiku da ne zaostajemo nekoliko godina već dinamički pratimo ono što se od nas traži. (…) Pozivam Vas na kritički sud o svemu onome što mi kao Agencija radimo. Ne morate nas hvaliti, ali nam sugerirajte što bi mogli popraviti. Samo ćete nam na taj način pomoći. Uistinu, ja sam prvi spreman na taj način i funkcionirati, razmišljati, sve ono što dobro ne činim, evo pomoći ćete mi ako mi sugerirate da to popravim. Nadam se da ćemo u konačnici imati rezultat koji želimo, a to je da mi kao Agencija za odgoj i obrazovanje vama ponudimo određeni stručni skup kako bi vi mogli na zadovoljavajući način ispunjavati svoju zadaću. U konačnici je jedan, jedini cilj je da nam djeca ono što radimo prihvaćaju sa sviješću da im to treba, a ne da je to nužna obaveza od koje oni najrađe bježe.”
Uslijedila su predavanja u kojima su predavači pokazali iznimno poznavanje materije i stručnost, no mogu prenijeti razmišljanja brojnih kolega koji su se npr. požalili da su teme dosta lokalno orijentirane ili usko stručno profilirane, te kao takve teško primjenjive u nastavi. Redom su predavači bili sljedeći:
- Marijana Marinović – Povijesne osobe i poučavanje vrednota
- Nikša Stančić – Ljudevit Gaj – od svehrvatstva do ilirstva
- Tvrtko Božić – Dr. Dinko Vitezić – krčki prosvjetitelj i preporoditelj
- Željko Holjevac – Stajališta Josipa Pliverića o pravnoj prirodi hrvatsko-ugarske zajednice u doba dualizma
- Timur Križak – Umjetnice na slici Vlahe Bukovca Hrvatski narodni preporod
- Marko Trogrlić – Politička misao Mihovila Pavlinovića
- Josip Vrandečić – Život i djelo Antonia Bajamontija
- Jasna Turkalj – Ideologija Ante Starčevića u pravaškim humorističko-satiričkim listovima druge polovice 19. stoljeća
- Dunja Modrić Blivajs – Izidor Kršnjavi – promicatelj hrvatske kulture i školstva
Terenski rad
Svakako najzanimljiviji dio simpozija bio je odlazak na terenski rad. Nažalost izuzetno loše vrijeme uz kišu i hladnoću je donekle pokvarilo doživljaj, ali povjesničari nisu dopustili da im tih nekoliko (litara) kišnih kapi pokvari raspoloženje. Terenski rad održan je u četvrtak i sudionici su podijeljeni u pet skupina. Ja ću za sada malo opširnije opisati rad pete skupine u kojoj sam i sam sudjelovao. Nadam se da će mi kolege u sljedećih nekoliko dana poslati izvještaje i komentare sa ostalih terena.
Skupine za terenski rad su bile sljedeće:
- prva skupina: Baderna – Tinjan – Sv. Petar u šumi – Žminj – Kanfanar – Dvigrad – Poreč (izvještaj Marija Šestaka)
- druga skupina: Rakotule – Beram – Pazin – Motovun – Poreč
- treća skupina: Poreč – Motovun – Buzet – Roč – Hum
- četvrta skupina: Poreč – Sv. Lovreč – Limski kanal – Rovinj – Kanfanar – Dvigrad
- peta skupina: Poreč – Novigrad – Buje – Grožnjan – Motovun
Peta skupina – “Puna torbica unutrašnje Istre”
Živio nam drug Torbica! Nadam se da se profesor Torbica neće uvrijediti za ovakav uvodni usklik, ali na taj način želim izraziti svoju zahvalnos na izvrsnom terenskom radu što ga je pripremio. Budući da jesmo nastavnici i da ocijenjujemo dati ću mu čistu peticu. Organizacija je bila izvrsna, vodiči još i bolji. Komentari tridesetak kolega u ovoj skupini su bili prilično slični oko ocjene, jedino smo malo gunđali oko ručka koji je mogao biti još malo bolji. Idemo redom. Krenuli smo skoro na vrijeme i uz kišnu pratnju stili u Poreč. Tu nas je dočekala ravnateljica Zavičajnog muzeja Poreštine, gospođa Elena Uljančić-Vekić. Uz njeno stručno vodstvo prošetali smo ulicama Poreča i uočili kule, kuće, hramove i forum, koji su kroz povijest obilježili gradić. U dvorani Istarskog Sabora doznali smo ponešto o okolnostima hrvatskog narodnog preporoda u Istri i borbi za hrvatski jezik. U Eufrazijani nas je vodio vrsni specijalist i poznavatelj dr.sc. Ivan Matejčić, koji nas je skoro dva sata vodio kroz Eufrazijevu baziliku. Doznali smo puno toga o dogradnji bazilike kroz stoljeća, o kršćanskim mozaicima, stolovanju biskupa, razgledali bivši biskupov stan i mnoge eksponate. Izašli smo vrlo zadovoljni što smo doznali zašto je Eufrazijana na popisu svjetske kulturne baštine. U Novigradu nam je vodič bio domorodac Torbica koji nas je proveo gradom i pojasnio mogućnosti da je Novigrad tu od antičkih vremena ili ipak vjerojatnije o vremena franačke uprave tim područjem. U novigradskom muzeju “Lapidarium” nas je dočekala ravnateljica Jerica Ziherl i upoznala nas s novim, modernim konceptom muzeja koji se ljeti otvara prema posjetiocima sa svih strana. Glavni artefakti su smješteli u dvije mračne prostorije kvadratnog i oktogonalnog oblika, tako da bijeli mramor ili kamen spomenika daje dojmljivi kontrast. Ručali smo u novigradskoj osnovnoj školi i imali smo prilike vidjeti da je škola fino uređena po mjeri djece. U Bujama nas je don Mladen Milohanić proveo kroz obje župne crkve, detaljno nam pojašnjavajući događaje oko izgradnje crkve i o inventaru crkve. Grad umjetnika i glazbenika Grožnjan nas je vido samo nakratko, što zbog vremena, što zbog vremenskog nedostatka koji nas je pratio. U Motovunu smo prošetali zidinama dok nam je profesor Torbica ukratko naveo najpoznatije osobe koje su porijeklom iz tog gradića. U podnožju Motovuna popili smo oproštajno piće i zahvalili Torbici na gostoprimstvu.
Radionice
Posljednji dan simpozija je određen za radionice tj. za dobre primjere iz prakse. Nažalost posljednji je dan pretežno bio obilježen pakiranjem kofera, odjavom i plaćanjem hotela, te posljednjim dogovorima za put i razmjenu kontakt podataka. No, unatoč tome svoje su primjere dali Igor Dobrić, Smiljana Lazić Marinović, Jagoda Krešić, Karmen Perković i Melita Jesih Matić. Ovdje posebno vrijedi istaknuti rad profesora Dobrića koji je uz učeničku pomoć izradio internet stranicu o Juraju Dobrili , te rad profesorice Perković čiji su učenici izveli odličan igrokaz o Ilircima. Igrokaz je snimljen i na simpoziju prikazan uz pomoć projektora. Pohvalno je svakako što je izdavačka kuća Alfa izašla u susret i za sudionike simpozija osigurala ponešto kopija diska. Izvješća sa terenskog rada su nažalost izostala, a simpozij je zaključen oko 12.30 sati.
