Četvrtak je bio dan koji je zbog terenske nastave čekao najveći broj sudionika Simpozija. Organizatori su sami napravili grupe i mogućnost prelaska iz jedne u drugu nije bila velika. Prva grupa, nas 50-tak, imala je rutu: Baderna – Tinjan – Sveti Petar u Šumi – Veli Ježenj – Žminj – Dvigrad – Poreč. Prvi smo krenuli iz hotela u 8 sati i vratili se posljednji u 20 sati.

Badernu smo kratko razgledali i uputili smo se u Tinjan gdje nam je domaćin bio Načelnik Općine Tinjan gospodin Vlado Ivetić. U Tinjanu smo bili lijepo primljeni. Prikazali su nam tri kratka filma o Tinjanu od kojih je najzanimljiviji bio o prvom europskom vampiru (štrigi) koji je kako kaže pučka predaja i Valvazar bio iz Tinjana. Vampir se čak 16 godina vraćao svojoj udovici i maltretirao ju je sve dok mu nisu na kraju otvorili grob i odsjekli glavu. Razgledali smo staru školu, bistu biskupa Juraja Dobrile i stol za kojim se birao župan. Drveni stol je okruglog oblika oko kojeg su sjedili predstavnici svih naselja u župi. Svi predstavnici su imali dugačke brade, a novim županom je postao onaj kojem je u bradu skočila buha koja se nalazila u rupici na sredini stola.

Slijedeće odredište je bio Sveti Petar u Šumi gdje nas je primio pater Euzebije koji nam je ispričao o povijesti pavlina u Europi i Hrvatskoj. Razgledali smo crkvu i samostan koji je u lošem stanju i čekaju ga velika ulaganja. Pater Euzebije je pozvao sve muškarce u našoj grupi koji nisu oženjeni da se pridruže pavlinskom redu. Neki su o tome razmislili, ali većina ih  je pobjegla van.

Nakon Svetog Petra u Šumi uskim sporednim istarskim cestama smo stigli do Velog Ježenja gdje smo razgledali rodnu kuću biskupa Juraja Dobrile. U kući smo se upoznali sa životom velikog hrvatskog biskupa i preporoditelja.

U Žminju smo se najduže zadržali. Razgledali smo grad, nekoliko crkava i bili smo primljeni u Čakavskoj kući. Djeca u narodnim nošnjama su nam odsvirala i otpjevala pjesme, a nakon toga nam je Tajnik čakavskog sabora Ferdinand Tončinić ispričao/pročitao o čakavskom saboru. Slijedeće kratko predavanja profesorice Nade Galant bilo je vrlo zanimljivo i saznali smo puno važnih podataka o čakavštini i Čakavskom saboru. Dvije profesorice i pjesnikinje Vilma Zohil i Sandra Zohil su nam pročitale svoje pjesme na čakavštini. Na kraju su nas počastili fritulama i istarskom rakijom.

Kad smo bili već umorni, promrzli i pokisli došlo je vrijeme za objed koji smo „odradili“ u seoskom gospodarstvu Ferlin u Gržinima. Hrana je bila odlična, a pamtit ćemo i topli kamin oko kojeg se tražilo mjesto više.

Nakon ručka posjetili smo špilju „Feštinsko kraljevstvo“ kraj sela Feštini nedaleko od Žminja. Unutrašnjost špilje uređena je sigurnim stazama. Špilja je prekrasna, a najljepši i najzanimljiviji oblici su „čarobnjakov šešir“, „kula babilonska“ i „šišmiševa krila“ preko kojih se proteže ogranak korijena vinove loze koja crpi vodu sa špiljskog dna. Zanimljivo je da o ovoj špilji brinu dvije sestre koje su svojom poduzetnošću i inicijativom uspjele dobiti koncesiju od Ministarstva i uspjele očuvati špilju koju su mnogi neodgovorni pojedinci  uništavali.

Nakon kratke vožnje kroz Kanfanar stigli smo do Dvigrada gdje nam je domaćin bio Anton Meden, samouki povjesničar i Predsjednik udruge Dvegrajci, koji nas je upoznao sa ruševinama Dvigrada. Čuli smo mnoge zanimljive podatke o dva grada, od kojih je jedan djelomično očuvan, koja su u srednjem vijeku imali oko 2000 stanovnika dok su mnoga danas velika naselja bila samo na njih 300-tinjak. Mnogima od nas je Dvigrad bio lijepo iskustvo i sigurno ćemo se vratiti.

Zadnja postaja je trebala biti u Poreču i Eufrazijevoj bazilici, ali je nismo stigli posjetiti jer smo stigli prekasno i bilo je zaključano. Zbog toga smo mnogi otišli u Eufrazijanu slijedeći dan da vidimo što smo propustili.

Sve u svemu, bilo je lijepo i voljeli bi ponoviti ovaj terenski rad. Zahvaljujemo našoj voditeljici profesorici Mirandi Damjanić koja je bila strpljiva s nama i pružala nam sve potrebne informacije.

Nismo imali sreće s vremenom. Cijeli dan je kišilo i bilo je jako hladno. Tako da smo nakon svih ovih uzbuđenja s olakšanje dočekali povratak u topli hotel Parentium.

Izvještaj o simpoziju nalazi se na ovom linku.