Pisati povijest suživota čovjeka i prirode može biti vrlo izazovno. Ono zahtijeva osjećaj divljenja prema prirodi u kojoj čovjek jest dio nje, a ne iznad nje. Nažalost, često zaboravljamo, a posebice u današnje vrijeme, u kojemu provodimo više vremena ispred računala i mobitela, koliko je priroda dio nas. Namjera ovoga članka predstaviti je Park prirode Lonjsko polje, njegovu prošlost kroz interakciju između čovjeka i prirode odnosno unutar ekohistorije te njegovu kulturnu i prirodnu baštinu.

Kao ustanova Park prirode počeo je s radom 1998. godine, a smješten je u središnjem dijelu kontinentalne Hrvatske. Njegov prostor zauzima preko 500 km² te je najveće zaštićeno močvarno područje u cijelom dunavskom porječju. Povijest Lonjskog polja ipak je mnogo dublja. Jedan od važnijih dijelova povijesti Lonjskog polja jest njegov položaj između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva. U to vrijeme osmanske opasnosti i konstantnih napada stanovništvo današnjeg područja Posavine moralo je između 15. i 17. stoljeća izbjeći iz svojih domova, a većinom je bježalo prema sjeveru. S vremenom se stvarao sustav obrane, stražarnice (kule), vojne utvrde, a mi to sve danas poznajemo pod imenom Vojna granica. Vojna granica bila je pod izravnim zapovjedništvom Beča što je i utjecalo na poseban pravni status. Što nam je danas ostalo od toga sustava u Parku prirode? Posjetitelji će moći pronaći rekonstrukciju čardaka-stražarnice koji su se u 16. stoljeću gradili od drveta, a u takvom sustavu čardaci-stražarnice bili su udaljeni oko 3 kilometra te su se u njima nalazile graničari u skupinama od četiri do dvanaest graničara. Služba je trajala jedan tjedan te je postojala mogućnost izmjene kako bi u tome vremenu odlazili kućama i mogli se brinuti za svoja imanja. Današnja rekonstrukcija stražarnice je to jedno od boljih mjesta za promatranje ptica.

Kako je vrijeme prolazilo prolazila je i osmanska opasnost, a kraj u kojemu je Lonjsko polje počinje se polako naseljavati tijekom 18. i 19. stoljeća, a od 18. stoljeća prostor obrane prvenstveno je bio u funkciji sanitarnog kordona. U ovome kontekstu važno je spomenuti selo Krapje koje je od 1995. godine zaštićeno pod imenom “Selo graditeljske baštine”. Naime, već ste gore mogli primijetiti kako su čardaci ili stražarnice prvo bile građeni od drva kojega je bilo mnogo pa se tako i danas u selu Krapju nalaze čardaci ili kuće na trem stare od 100 do 200 godina pa vidimo kako se gradnja zapravo dogodila u vrijeme 18. i 19. stoljeća kada se to područje Posavine ponovno počelo naseljavati. Ukoliko se uputite u Posavinu, u selu Krapju pronaći ćete i starog graničara kako i dalje vjerno čuva granicu Monarhije.

Kako su se postupno uredili društveni odnosi, poticala su se seoska gospodarstva pa su se i formirala specifična naselja odnosno parcele na kojima su se uz cestu nalazile kuće, iza kuća gospodarska zgrada te kasnije livada. Baš na primjeru kuća odnosno čardaka možemo vidjeti tu interakciju između čovjeka i prirode. Naime, svi čardaci građeni su od hrasta lužnjaka koji je jedna od vrsta u Lonjskom polju. Osim toga, ljudi su zbog čestih poplava živjeli na katu, dok je donji dio kuće služio za ostavu radnih materijala. Što se tiče pokućstva i dijelova namještaja, tkalačkog stana odnosno pokretne kulturne baštine možemo preporučiti posjet obitelji Sučić i njihovoj bogatoj etnografskoj zbirci. Kulturna baština ne može bez prirodne baštine pa su tako ljudi očuvali autohtone – izvorne pasmine životinja kao što je posavski konj, turopoljska svinja ili posavska guska. Osim toga, vjerojatno najpoznatiji stanovnik Lonjskog polja jest roda, a njezina najpoznatija adresa je selo Čigoč koje je 1994. godine proglašeno prvim Europskim selom roda. Na očuvanju sela i roda upravo je ono što je jedan od današnjih ciljeva Parka prirode.

Biološka raznolikost je ono što danas Lonjsko polje čini toliko vrijednim čuvanja da je na nama i našim budućim generacijama ostavljena velika i važna zadaća u očuvanju prirodne i kulturne baštine. Detaljniju prošlost Lonjskog polja unutar ekohistorije nam tek prethodi istražiti, a znanstveni članci na temu zelenog srca Hrvatske tek će nam doći.

Literatura

• Alexander Buczynski, Gradovi Vojne krajine 1-2, HIP, Zagreb 1997.
• Markus Ritter, Markgrafen, Grenzbistümer, Ritterorden Und Des Kaisers Grenzer – Kleine Geschichte Des Grenzschutzes Im Heiligen Römischen Reich Deutscher Nation, Wagner Verlag, Gelnhausen 2009.
• Mirko Valentić, Vojna krajina i pitanje njezina sjedinjenja s Hrvatskom 1849-1881, CHP, Zagreb 1981.
• Nataša Štefanec, Država ili ne. Ustroj Vojne krajine 1578. godine i hrvatsko-slavonski staleži u regionalnoj obrani i politici, Srednja Europa, Zagreb 2011.
• Bilten parka prirode Lonjsko polje Vol./No. 2., gl. urednik Goran Gugić, 2000.
• Bilten parka prirode Lonjsko polje Vol. 10/ No. 1., gl. urednik Goran Gugić, 2008.