Hrvatska povijest

Tražimo odvajanje!

Korčula
Korčula
919views

 MOLBA Žrnovo, Račišće, Lumbarda i Pupnat traže odvajanje od općine Korčula

“Presvijetla gospodo poslanici!

Iz izlaganja ovdje ispisane molbe podastrte uglednoj Općinskoj Upravi Korčula dana 12 svibnja t.g. (1870), preko uglednog Općinskog Savjeta (ali koju Uprava nije nikada dostavila Savjetu na pretresanje) i iz pismene predstavke upravljene toj Uzvišenoj Skupštini u rujnu 1869, razabire se dugi niz mnogih nepravdi i protuzakonitosti trajno nekažnjavanih, a koje su izvršile prošla kao i sadašnja Općinska Uprava Korčula na štetu  nesretnih sela Lumbarda, Žrnovo, Pupnat i Račišće. Razlog je u zgražanju i nemogućnosti da se postigne bilo kakav sporazum. Takvo stavnje iziskuje neodložnu potrebu, diktiranu pravdom i načelima čovječnosti da se raskine zbog njih sudbonosna veza s Korčulom, da bi se spriječile žalosne katastrofalne nesreće i dopustilo da se od spomenutih sela (u originalnom tekstu: odlomaka) formira jedna nezavisna općina sa sjedištem u dosta napučenom selu Žrnovo, koje broji 1300 stanovnika.

A radi tolike pretrpljene nepravde i protuzakonitosti (ili straha od moguće ponovljenih) prisiljava stanovnike 4 sela da traže željeno odvajanje, koliko i radi osnovane nade da će ovo biti izvor svakog moralnog i materijalnog blagostanja stanovništva, kako je to ocrtano i dokazano u citiranoj molbi.

Stoga stanovnici skromno listom mole, posredstvom dolje potpisanih glavara sela, svojih zakonitih predstavnika, u dodatku svoje ranije molbe, da bi se taj Časni Zbor udostojao uslišati njihov sasvim opravdani zahtjev, a Vi, poštovana gospodo poslanici, da ga poduprete.”

Dokument potpisan od Jakova Brčić, glavara Žrnova, Antuna Silić, glavara Račišća, Antuna Batistić, glavara Lumbarde i Jurja Farac, glavara Pupnata, ojačan sa 797 potpisa i krićeva upućen je izvršnoj narodnoj skupštini Općine Korčula dana 8 srpnja 1870 godine.

Slijedi dalje 8 stranica zanimljivih argumenata, za ono vrijeme sasvim opravdanih, od kojih izdvajam najzanimljivije:

“Četiri sela posjeduju svoja potrebna sredstva za ispunajavnje obaveza koje spadaju na njihove i delegatske nadležnosti (član 30 i 31 P.O.) Posjeduju skupa 4457 jugera (3.200 m²) obradivog zemljišta, pašnjaka, šuma i kamenoloma (pravi izvor blagostanja i bogatstva) s godišnjim prihodom, prema poreskoj procjeni od 1396 fiorina i 53 novčića… Imamo cijelokupnog pučanstva 2678 stanovnika…Imamo 500 vrsnih umjetnika klesara i 280 pomoraca duge, velike i male obalne plovidbe. Nekolicina njih imaju 40 dionica u Pelješkom Pomorskom Društvu… Imamo nova izvrsna pristaništa (luke)… Imamo teritorijalno područje od 16 milja dužine i 6 milja širine… Imamo nekoliko kapitalista…Imamo vrijedne i poduzetne meštre zanata koji prevoze velikim brodovima kamen uzduž dalmatinske obale, u tursku Albaniju, u Carigrad i Dunav… Stanovništvo je vrlo bistro, aktivno i poduzetno i zrelo za konstitucionalne slobode da može upravljati nezavisnom Općinom. Imamo 52 člana Općine koji znaju čitati i pisati.

Nikada Općinske vlasti nisu mislile na osnivanje škola u našim selima prelazeći uvijek žestokim zaprekama preko naših gorućih želja da ih dobijemo. Samo je jedna, nakon žestokih bordi bila osnovana u Žrnovu, gdje se je zlom namjerom i prijevarom htjelo uvesti nastavu na talijanskom jeziku i lišiti nas našeg materinskog jezika, ilirskog. Rasrdjeni što nisu uspjeli u svojim ciljevima, 19 mjeseci Općina ne plaća učitelja, a već dvije i po godine ne placa najam za školsku prostoriju…

Naše su ulice u žalosnom i bijednom stanju. Svi smo doprinosili i to kroz dugi niz
godina, obnovi unutrašnjih ulica u gradu…Nemamo nego vrlo malo i to vrlo loših općinskih čatrnja, radi čega trajno oskudijevamo s vodom u ljetno doba…”

Slijedi detaljan financijski plan prihoda i rashoda nove općine koji pokazuje da istu4 sela mogu financirati sama, te je predočen plan izgradnje cisterni, probijanja I uredjenja puteva i ulica, uvesti će se poljsko redarstvo, javni magazini, inspekcija utega i mjera…

Navedeni su primjeri omalovažavanja, vrijedjanja i proganjanja općinskih izbornika iz sela u gradu: Prijetilo im se potkupljenom i vinom nakićenom gomilom sa sramotnim nadimcima, nazivani puntarima , opančarima, itd…Općinska uprava nije došla u pomoć
vrijedjanim izbornicima niti je naredila vikačima da prestanu niti ih kaznila…A kada su 23 travnja naši zakoniti predstavnici došli osobno u općinski ured, bili su prijavljeni političkoj vlasti zbog navodnih uvreda časti i osudjeni na 14 dana zatvora…

Peticija, snabdjevena za 797 potpisa i križa, svi propisno ovjereni, bila je predana 12 svibnja 1870. godine općinskoj upravi, ali sve do danas, 8 lipnja, nije donijeta na raspravljanje Savjetu, iako joj je to naredila Provincijska Skupština, želeci na taj način izvršiti još jednu novu samovolju i protuzakonitost.

Važno je napomenuti da je molba pisana talijanskim jezikom, kojim je komunicirala tadašnja općinska vlast u Korčuli.

Ovaj dokumenat je preveo s talijanskog pokojni Marin V. Bučić s njegovim komentarom na kraju:

“Do odcepljenja nije došlo, ali su dogovoreni izbori na kojima je pobijedila Hrvatska strana (HNS i HSP) i tada je formirana Hrvatska općina, druga u Dalmaciji, poslije Dubrovačke a prije Splitske. Tada su autonomaši i Talijani izgubili vlast. A već slijedeće godine (1872.) uveden je Hrvatski jezik u urede i škole kao službeni jezik”.

Ante I. Curač
Zaljubljenik u zavičajnu prošlost Korčule.