Sjeća li se tko Apalačkoga gorja iz nastave zemljopisa u osnovnoj školi? Apalačko je gorje na istoku Sjeverne Amerike. Proteže se duž 2.400 km i prolazi kroz nekoliko saveznih američkih država, a dio je i u Kanadi. Gorje je bogato šumama. U šumama žive vjeverice, zečevi, medvjedi, lisice, divlji purani, žabe. Fotografije iz toga područja daju naslutiti prirodne ljepote u ozračju mističnosti tako svojstvene prirodi. Priroda je u umjetnosti vrlo prisutna, no i umjetnost u prirodi, ako znamo i želimo tako promatrati prirodu.
Premda je u glazbi Aarona Coplanda moguće čuti tragove američke glazbe različitih žanrova i povijesnih pripadnosti, ali i ljepote prirodne jednostavnosti, ne možemo direktno tvrditi da je proljeće kao takvo ili Apalačko gorje kao takvo nadahnulo Coplanda da napiše glazbu za balet Appalachian Spring, štoviše sam skladatelj to je opovrgnuo, a bio bi to i pogrešan prijevod naslova (nije Apalačko proljeće). Naslov je pridodan kada je većina glazbe bila napisana, a Appalachian Spring je u kontekstu pjesme iz koje je preuzet isječak je zapravo Apalački izvor, i misli se na izvor vode. Naziv baleta pri kraju kreativnog procesa, sugerirala je Martha Graham, na čiji poticaj je došlo do stvaranja baleta, do tada je Copland balet radno nazivao ‚Balet za Martu’. Međutim, glazba je toliko poletna, živa, žuboreća, motivirajuća, da joj možemo pripisati atribute proljeća.
U baletu priča se odvija oko novopečenoga bračnoga para američkih pionira i njihovog života i gradnje kuće na farmi. Od likova upoznajemo i susjeda propovjednika i njegove sljedbenike. Svaki novi početak, pa tako i početak života ovoga para u baletu na novom mjestu, ili bilo kojeg američkog pionira, zapravo je bilo ono što smatramo simbolikom proljeća – novi život, nova snaga.
Martha Graham (1894.-1991.) ključna je figura u suvremenom plesu, strastvena plesna umjetnica i koreografkinja, vrelo inspiracije i stvarateljica mnogih suvremenih baleta. Graham je višestruko odlikovana i nagrađivana umjetnica. Stvorila je novi način plesanja i pokrenula svoju plesnu školu, koja djeluje i danas. Danas je još uvijek aktivna i Plesna skupina Marthe Graham koja vrlo uspješno nastupa diljem svijeta, slijedeći metode i ideje Marthe Graham.
Balet Appalachian Spring premijerno je izveden 1944. godine, a skladatelj Copland za glazbu je dobio 1945. godine dobio Pulitzerovu nagradu. U toj godini je skladatelj preradio baletnu glazbu u orkestralnu suitu, koja je postala vrlo popularna, i još uvijek je vrlo popularna.
Aaron Copland (1900.-1990.) je najutjecajniji američki suvremeni skladatelj. Njegovi znanci svjedoče da je bio vrlo skroman i umjeren u svemu. Osim skladanja, bavio se i pedagoškim radom, dirigiranjem, glazbenom kritikom i pisanjem. Studirao je u Parizu s poznatom skladateljicom Nadiom Boulanger. Puno je skladao i pisao čak i filmsku glazbu. Copland je napisao brojna vokalna djela, zborske skladbe, operu, simfonije i druga orkestralna djela, balete, glazbu za klavir solo, razna komorna djela. Njegov doprinos glazbi odlikovan je nekolicinom nagrada, od kojih je Pulitzerova već spomenuta ovdje. Copland je volio pisati glazbu za široku publiku i bio je pobornik ‚korisne glazbe’ odnosno glazbe koja se koristi – izvodi se, sluša, a ne stoji pod naslagama prašine u nekom zaboravljenom kutku. I danas aktivno djeluje Glazbeno učilište Aaron Copland (Aaron Copland School of Music), unutar Queens College-a u New Yorku, koja omogućuje gradnju i nadogradnju glazbene izobrazbe.
