Povijest religija

Povijest obrezivanja

985views

Obrezivanje (od lat. circumcisio) je najčešće medicinski postupak ostranjivanja dijela prepucija sa penisa. Operacija se danas vrši ambulantno. Traje tridesetak minuta i vrši se uz lokalnu anesteziju. Komplikacije nisu česte, ali je onemogućen seksualni čin za vrijeme zacijeljivanja rane (u prosjeku oko 6 tjedana). Razlozi za takvu operaciju su u manjini slučajeva medicinski, a u većini su estetski ili vjerski (Cilj takvog sakaćenja najčešće je nastojanje da se suzbijanjem užitaka prilikom seksualnog čina pojedinac duševno pročisti). U brojnih plemena je obrezivanje dio obreda inicijacije u odraslo društvo. Kod žena se ne može govoriti o obrezivanju jer se u biti vrši daleko opsežniji zahvat sakaćenja ženskih spolnih organa.

Obrezivanje je prisutno diljem svijeta i u većini slučajeva se vrši iz religijskih razloga (Muslimani, Židovi), dok američki liječnici inzistiraju na obrezivanju iz medicinskih razloga (premda usporednim istraživanjem kod Amerikanaca i Europljana nije dokazana neka medicinska razlika).

Obrezivanje – zašto i kada

Prema postojećim teorijama obrezivanje i općenito sakaćenje seksualnih organa je započelo još u prvim ljudskim kulturama. Prvobitno se obrezivanje izvodilo tijekom inicijacije dječaka u muškarca.

Egipatski reljef s mogućim prikazom obrezivanja
Egipatski reljef s mogućim prikazom obrezivanja

Prva obrezivanja dječaka navodno sežu u kulture Aboridžina (oko 10.000 g.pr.Kr.) i vezana su uz pubertet. Oko 6.000 g.pr.Kr. započelo je obrezivanje dječaka i djevojčica diljem Afrike, a otuda se proširilo prema Egipćanima i Židovima. Egipćani su mogli preuzeti obrezivanje oko 3.100 g.pr.Kr. kada su ih napala plemena s Juga. Egipćani povezuju obrezivanje s obožavanjem zmijskog božanstva. Zmije mogu odbacivati kožu i na taj način postižu čistoću ili ponovno rođenje (potencijalna besmrtnost). Egipćani su odbacivanje kože kod zmije primijenili na ljude i započeli obrezivanje kako bi dostigli besmrtnost. Pronađeno je nekoliko egipatskih reljefa (iz vremena oko 2.300 g.pr.Kr.), ali nije sigurno da li je prikazano obrezivanje ili brijanje genitalne zone. Što se mumija tiče nije pronađa niti jedna koja bi potvrdila obrezivanje. Na nekim mumijama su primjećeni neke potencijalne rane na penisu, ali se ne radi o obrezivanju. Prvi povjesničar Herodot je oko 450. g.pr.Kr. zapisao da su se Egipćani i druga plemena na današnjem Bliskom Istoku obrezivali radi održavanja čistoće tijela. Herodot također tvrdi da su Židovi taj običaj prezueli od Egipćana.

Kod Židova se smatra da je Jahve sa Abrahamom i njegovim narodom sklopio savez. Abraham je taj savez trebao potvrditi obrezivanjem svih muških pripadnika svog plemena (vidi Brit milah). Poznavatelji Tore smještaju Abrahama u razdoblje od 2000. do 1700.  godina prije Krista. Tijekom boravka u egipatskom ropstvu obrezivanje je bilo zabranjeno, ali je ono ponovno nastavljeno nakon naseljenja u Kanaanu. Kasnije tijekom brojnih progona Židovi su izmislili metodu da uz pomoć utega ponovno prevuku kožicu preko glavića penisa. Reformistički dio Židova su od 1843. godine uveli pravilo da obrezivanje nije obavezno.

Židovski obred obrezivanja dječaka
Židovski obred obrezivanja dječaka

Isus Krist je rođen i obrezan kao Židov. Kršćanstvo su nakon njegove smrti širili apostoli i 43. godine je Pavao u Jeruzalemu ustvrdio da obrezivanje nije nužno za kršćanske obraćenike. Židovski filozozi su i nadalje isticali da samo obrezivanje može spriječiti uživanje u seksu.

Rimski carevi su tijekom I. stoljeća zabranili kastraciju robova i građana, a ta je zabrana od vremena cara Hadrijana uključivala i obrezivanje. U provinciji Judeji ta zabrana nije uključivala Židova. Židovi tada uvode metodu obrezivanja Periah koja u potpunosti uklanja prepucij umjesto dotadašnje metode koja je samo odstranila suvišne dijelove prepucija. To su činili kako bi spriječili Židove da prelaze na druge religije ili se uključe u atletska natjecanja kod Grka.

Muslimanski prorok Muhamed je u svoju vjeru uključio obrezivanje i njegovi su sljedbenici ratovima širili islam. Pokoreni narodi su prisiljeni na obrezivanje, koje je sada stiglo do Indije i Indonezije. Kršćani su djelomično izuzeti od ovog pravila jer su kao i muslimani “narod knjige”. Muslimani su poticali obrezivanje kao test vjere i za sprečavanje pretjerane seksualnosti.

Kako se tijekom stoljeća medicina razvijala znanstvenici su dobili bolji uvid u ljudsku anatomiju. Prepucij je prepoznat kao jedan od najosjetljivih dijelova penisa ili ekvivalent klitorisa kod žena. Posebno od 17. stoljeća do danas javljaju se razni puritanci koji pokušavaju objasniti da masturbiranje dovodi do teških psihičkih i tjelesnih ozljeda. Sve prisutnija je bolest sifilisa koja se često manifestira ranama na prepuciju, pa je dio liječnika počeo zagovarati obrezivanje kao metodu sprečavanja oboljenja. Tijekom 19. stoljeća počinje se preporučivati obrezivanje bez kloroforma (anestezije) kako bi se dječacima “izbilo” masturbiranje iz glave.

Obrezivanje u SAD-u

John Harvey Kellogg je poznatiji po svojim žitnim pahuljicama, ali u američkoj povijesti ima zapaženu ulogu u borbi protiv masturbacije. On je 1888. godine objavio knjigu u kojoj se okomio na mušku i žensku masturbaciju. Kao izuzetno učinkovito sredstvo za suzbijanje masturbacije kod dječaka preporučio je obrezivanje. Operacijski zahvat, prema njegovom tumačenju, treba izvršiti bez anestezije ili analgetika kako bi se šok i bol duboko urezala u dječakovo pamćenje.

Žensko obrezivanje

Svakodnevno se spolno osakati oko 6.000 djevojčica!
Svakodnevno se spolno osakati oko 6.000 djevojčica!

FHM (Female Genital Mutilation) ili žensko obrezivanje je rašireno u brojnim afričkim državama i predstavlja izuzetno nasilan i bolan postupak. Postupak je prisutan i u arapskim državama te u dijelovima Azije. Prema današnjim procjenama u svijetu živi do 150 milijuna žena koje su obrezane i taj se broj godišnje povećava za oko 2 milijuna. Žensko obrezivanje se nikako ne može uspoređivati s muškim jer se ovdje radi o teškom sakaćenju spolnih organa. Postoji više vrsta ženskog obrezivanja. Najlakša (recimo to tako) vrsta je “blaga sunna” što znači ubadanje, rezanje ili potpuno uklanjanje kožice klitorisa. Daljnje vrste idu od kompletnog uklanjanja dijela ili cijelog klitorisa, malih stidnih usana i okolnih područja pa sve do najtežeg oblika nazvanog faraonsko obrezivanje. Kod faraonskog obrezivanja se radi o ukljanjanju klitorisa, unutarnjih stidnih usana, te unutrašnjeg dijela vanjskih stidnih usana. Preostali dio vanjskih stidnih usana je pričvršćen da se omogući srastanje. Taj ostatak kože zajedno zaraste, a u ranu se stavi cijevčica koja kasnije omogućava otjecanje urina i menstrualnog krvarenja.

Obrezuju se najčešće djevojčice između 4 i 8 godina starosti. Samo obrezivanje vrše babice ili starije žene služeći se najčešće priručnim alatima (žileta, staklo, nož). Takvi postupci izuzetno često dovode do većih komplikacija poput obilnog krvarenja, trovanja krvi, inficiranje raznim virusima (hepatitis, HIV), upala jajnika i maternice, problematični porođaji, bolovi kod menstruacije ili spolnog čina i dr. Stotine takvih sakaćenja godišnje završi smrću djevojčica. Neizbježne su teške psihičke traume, a u plemenima koja provode taj običaj je najčešće zabranjeno govoriti o bolovima. Razlozi sakaćenja su različiti, ali se najčešće radi o suzbijanju ženske seksualnosti. Od banalnih razloga možemo navesti potrebu za održavanjem tradicije; osakaćivanje čini djevojčice u potpunosti ženama, jer se “muški dio” otklanja sa žene ili osakaćivanje povećava plodnost i šanse za udaju. U mnogim zemljama je žensko obrezivanje zabranjeno, ali plemenska tradicija predstavlja snažniju obavezu.

Miljenko Hajdarović
Diplomirao povijest i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2005. godine radi kao nastavnik Povijesti, Sociologije, Politike i Građanskog odgoja u osnovnim i srednjim školama. Od 2006. godine uređuje Hrvatski povijesni portal.