Gettysburg 1. srpnja: dan neočekivanih okršaja

Jutro

Iako posljedica južnjačke ofenzive, bitka kod Gettysburga započela je slučajno. Saznavši položaje sjevernjačkih korpusa Lee koncentrira svoju vojsku kako bi neprijatelja dočekao u punoj snazi, no događaji su ga prestigli. Jedna od brigada iz divizije generala Henry Hetha je 30. lipnja pred Gettysburgom nabasala na sjevernjačku konjicu i povukla se bez borbe. Saznavši novosti general Hill, čijem III. korpusu je postrojba pripadala, naređuje Hethu da idućeg dana povede svoju diviziju u Gettysburg, izvidi situaciju i zaplijeni veliki transport cipela koji je, navodno, upravo stigao u gradić. Bilo je to protivno Leejevoj naredbi koja je zabranjivala započinjanje okršaja dok se čitava vojska ne okupi, ali obojica, Hill i Heth, su bili uvjereni kako se pred njima nalazi samo manja konjička postrojba koju će otjerati nakon kratke borbe. Ta je postrojba bila 1. konjička divizija generala Johna Buforda, prethodnica čitave sjevernjačke vojske koja je pristizala četirima putovima razasutim na potezu jug-jugoistok od Gettysburga, a zaposjela je grad po naređenju generala Meadea. Iako imenovan 27. lipnja, Meade je efektivno preuzeo zapovjedništvo tek 28. lipnja poslije podne.  Bilo je malo toga što je mogao učiniti, osim nastaviti pokret prema sjeveru, prema Gettysburgu, iz kojeg je Buford slao alarmantne poruke o koncentraciji neprijateljskih snaga. Kako su se putovi kojima su njegove kolone nastupale sastajali u Gettysburgu Meade, poput svog protivnika Leeja, određuje gradić kao mjesto okupljanja po kojem će odlučiti što dalje.

George Meade rođen je 1815. godine u Cadizu (Španjolska), gdje mu je otac bio američki trgovački ataše. Obitelj se, po očevoj smrti, 1828. vraća u Sjedinjene Države, a mladi Meade 1831. god. upisuje West Point koji završava kao 19. u klasi od 56 polaznika. Nakon jednogodišnje službe daje otkaz i počinje raditi kao inženjer, ali neuspješno, te se 1842. godine vraća u vojsku kao potporučnik u inženjerskoj postrojbi. Kao i većina starijih časnika obiju strana i Meade se borio u Američko-meksičkom ratu, a Građanski ga je zatekao na topografskom snimanju Velikih jezera. Istaknuo se predvodeći brigadu kod Antietama, a kod Fredericksburga jedino je Meadeova divizija probila neprijateljske linije zbog čega je unaprijeđen u general-bojnika i postavljen za zapovjednika V. korpusa, te primivši 28. lipnja Predsjednikovo imenovanje datirano 27. lipnja i za glavnog zapovjednika Vojske Potomac.

Među prvim naredbama novog zapovjednika bila je i ona poslana, po brzini poznatom, generalu Reynoldsu da svoj I. korpus dovede u Gettysburg. Iza I. korpusa, ali ispred ostatka sjevernjačke vojske žurio je general Howard sa svojim XI. korpusom dok su na suprotnoj strani najbliži gradu bili III. korpus zapadno i II. korpus sjeverno od gradića. Obje su vojske, kao magnetom privučene, hitale prema Gettysburgu i tijekom jutra 1. srpnja nervozna je užurbanost prestigla spore komunikacije sa stožerima prouzročivši gubitak kontrole glavnih zapovjednika nad svojim vojskama. Time je sva odgovornost stavljena na korpusne zapovjednike, pa i niže pozicionirane časnike.

Buford je, pregledavši okolicu, ispravno zaključio da povišeno šumovito zemljište južno od gradića pruža izvrsne obrambene mogućnosti. Uspije li Južnjake zadržati do dolaska Reynoldsovog korpusa pješaštvo bi moglo zauzeti to zemljište i postaviti solidnu obranu. Odlučio je neprijatelja, koji je napredovao iz smjera Chambersburga (zapad-sjeverozapad), zadržati na trima grebenima zapadno od grada: najzapadnijem Herr Ridge, potom McPherson Ridge i najistočnijem Seminary Ridge. Bitka je otpočela 1. srpnja 1863. oko 07:30 sati i oko 5 km zapadno od Gettysburga, kad su sjevernjačke predstraže pripucale na Južnjake. Heth je u napad poslao dvije od svoje četiri brigade, onu generala Davisa, odnosno generala Archera razvijene sjeverno, odnosno južno od makadamskog puta. Južnjaci su brzo otjerali neprijateljske isturene postave i nastavili nastupati prema glavnoj Bufordovoj liniji na McPherson Ridgeu, gdje je Gambleova brigada pokrivala područje južno od puta Chambersburg-Gettysburg: sljeme grebena McPherson (McPherson Hill) i manji dio šume poznate kao Herbst Woods (u nekim izvorima pogrešno nazvane McPherson Woods); a Devinova se brigada razvila sjeverno od puta na znatno nižem sjevernom produžetku grebena. Potok Wiloughby Run čije se korito pruža u smjeru sjever-jug, uz zapadnu padinu grebena, bio je prirodni obrambeni položaj koji je Buford bio odlučan zadržati dok ne stigne pješaštvo. Uskoro su obale potoka bile zakrčene tijelima mrtvih i ranjenih vojnika. Južnjaci su više puta napadali i bivali odbačeni, ali svaki su se put zaustavili na višoj točki! Bio je to pravi trenutak za ubacivanje ostatka divizije u napad, no Heth je bio neodlučan zbog Leejevog naređenja koje je zabranjivalo započinjanje okršaja većeg obujma dok se čitava vojska ne okupi.

Oko 10:20 sati Južnjaci su krenuli u novi, odlučujući juriš: Davis sjeverno od puta Chambersburg-Gettysburg, pokušavajući se uspeti uz zapadne i sjeverozapadne padine McPherson Hilla; Archer južno od puta, kroz šumu, pokušavajući pronaći i saviti neprijateljev južni bok. Upravo kad su Južnjaci osjetili da Bufordove snage popuštaju počeo je pristizati I. korpus s Wadsworthovom divizijom na čelu. Došao je i general Reynolds kako bi pregledao bojište na kojem će razviti svoj korpus te primio Bufordov prijavak.

General Heth, koji je mislio da pred sobom ima samo iscrpljenu konjicu, bio je u potpunosti iznenađen. Usprkos tome Davisova brigada, koja se našla pred tri pukovnije iz Cutlerove brigade, izvela je brzi napad i potisnula neprijatelja na Seminary Ridge. Cutlerove su pukovnije prevladale pretrpljeni šok i obnovljenim elanom uspješno zaštitile prilaz položaju sa sjevera i sjeveroistoka, iako su u samo 30 minuta borbe izgubile oko 500 ljudi. Unatoč teškim sjevernjačkim gubicima Davisov je plan bio poremećen – njegove dvije pukovnije pratile su sjevernjački retrogradni pokret, a samo je jedna nastavila navalu na brdo, ali ju je pod samim sljemenom zaustavila četvrta pukovnija Cutlerove brigade i potisnula niz padinu već posutu mrtvim i ranjenim borcima. Tada je Doubleday ubacio pričuvnu pukovniju u pomoć elementima Cutlerove brigade koji su branili McPherson Hill. Došavši u domet pukovnija je ispalila plotun i krenula u juriš. Mnogi su se Južnjaci sakrili u prosjek za željezničku prugu (u daljnjem tekstu prosjek), a ostatak se povukao u neredu. Unionisti su dosegnuvši prosjek započeli s pucnjavom koja je dvjestotinjak preživjelih natjerala na predaju. Time je Davisova navala bila efektivno okončana.

Istovremeno, brigadu generala Archera u Herbst Woods natkrilila je sjevernjačka Iron Brigade (Željezna brigada) pod generalom Meredithom čiji vojnici su se uspjeli neprimjetno prikrasti južnjačkom desnom krilu dolazeći iz smjera jugoistoka. Taj je napad Archera uhvatio toliko nespremnog da je pao u zarobljeništvo zajedno s dvjestotinjak svojih vojnika, dok se ostatak brigade povukao u rasulu kako bi na izvjesnoj udaljenosti obnovio bojnu liniju. Dok su Archera pod stražom vodili u pozadinu susreo je svojeg sjevernjačkog kolegu i dugogodišnjeg poznanika generala Doubledaya koji mu je srdačno pristupio rekavši: «Dobro jutro Archer! Kako si? Drago mi je vidjeti te.», no neraspoloženi je Južnjak odbrusio: «E pa meni je prokleto mrsko vidjeti tebe!»

Tijekom bitke Reynolds je ostao u prvim redovima sokoleći svoje vojnike, no zamijetio ga je i ubio južnjački snajperist, a zapovjedništvo nad I. korpusom i čitavom bitkom preuzeo je Doubleday, kao najstariji prisutni časnik. Heth je napokon povukao svoje okrvavljene brigade van dometa oružja Unije. Bilo je oko 11:30.

Popodne

Zatišje koje je uslijedilo po jutarnjem krvoproliću obje su strane iskoristile za povećanje efektiva na bojnom polju. Preostale dvije Hethove brigade razvile su se u bojni poredak između 12:00 i 12:30 sati, a odmah iza njih marširala je divizija generala Pendera (također iz III. korpusa). Ewellov II. korpus prijetio je unionističkom desnom krilu i zaleđu: sa sjevera je dolazila divizija generala Rodesa hitajući putem Carlisle-Gettysburg, a sa sjeveroistoka je putem Harrisburg-Gettysburg nastupao general Early sa svojom divizijom. Rodes je napustio put Carlisle-Gettysburg našavši se pred pošumljenim brdašcem Oak Hill (Hrastovo brdo), pogodnim položajem za topništvo, i nastavio kretanje uzduž McPherson R. i Seminary R., putanjom koja će ga dovesti u dodir s lijevim krilom Hillovog III. korpusa, dok je Earlyju do bojišta trebalo još oko sat vremena.

Pridruživši se Leeju koji je bio na putu prema bojištu Heth se našao u nezgodnoj situaciji, jer je glavnom zapovjedniku morao objasniti zašto se nije držao dobivenih zapovijedi o izbjegavanju borbe i zašto je bio neuspješan u napadu, kad ga je već započeo. Jedina svjetla točka bila je ta što je Heth ispipao snagu neprijatelja i otkrio koje su sjevernjačke postrojbe prisutne na polju, a uspio je saznati i snagu nadolazećih neprijateljskih kolona u blizini Gettysburga. Iako je ukorio revnog Hetha Lee je znao da glavna krivica leži na generalu Stuartu koji je povevši južnjačku konjicu na pohod oko istočnog boka neprijateljske vojske svojoj uskratio kvalitetno izviđanje i pravovremene obavijesti. Ipak, situacija mu se činila pogodnom: dvije divizije III. korpusa držale su neprijatelja u šahu, dok se II. korpus  našao na položaju s kojeg je mogao napasti protivnički desni bok i zaleđe.

Sjevernjacima je, također, pristiglo značajno pojačanje: ostatak I. korpusa i prednji dijelovi XI. korpusa stigli su malo prije podneva, a zapovjednik posljednjeg, general Howard, preuzeo je zapovjedništvo nad bojnim poljem, dok je neposredno zapovjedništvo nad XI. korpusom prenio na jednog od svojih divizijskih zapovjednika, generala Schurza čiju je diviziju preuzeo general Schimmelfennig. Upravo je ta divizija XI. korpusa bila prva na bojnom polju, te je upućena prema Oak Hillu koji je trebala zauzeti i braniti, ali Schimmelfennig je oko 14:15 sati uvidio da su ga Južnjaci prestigli, pa je morao svoje ljude razviti na pretežno otvorenom zemljištu neprilagođenom obrani. Lijevo (zapadno) od njegovih linija nalazila se Cutlerova brigada raspoređena na pošumljenoj glavici između prosjeka na jugu i puta Mummasburg-Gettysburg na sjeveru, donekle popunivši prazan prostor između I. i XI. korpusa. Desno od Schimmelfenniga razvio je svoju diviziju general Barlow, dok je treća Howardova divizija pod Prusom Adolfom von Steinwehrom ostala južno od Gettysburga, na uzvisini Cemetery Hill (Grobno brdo), pripremajući obrambene položaje s prsobranima.

Howard je bio uvjeren da su snage XI. korpusa dostatne za odbijanje južnjačkog napada sa sjevera tako da je Doubledayu naredio da čvrsto drži McPherson R. i da ne brine oko svojeg desnog krila, koje je pokrio XI. korpus. Howard je, kako će događaji pokazati, bio previše optimističan. Izgubivši utrku za Oak Hill počinio je grešku isturivši postrojbe predaleko na sjever čime ih je previše razvukao, umjesto da se povukao bliže gradu i oslonio lijevo krilo XI. korpusa na desno krilo I. korpusa koristeći prosjek kao obrambeni položaj, a desno krilo na potok Rock Creek sjeveroistočno od Gettysburga. Kako bilo, vremena za rokade je ponestalo jer se južnjački napad sa sjevera već kotrljao prema unionističkoj liniji. Doubleday je uočio prazan prostor, zaposjednut samo Cutlerovom brigadom, koji je zjapio između dvaju korpusa i shvatio da će neprijatelj, savlada li Cutlera, biti u stanju saviti i lijevo krilo XI. i desno krilo I. korpusa, natjerati ih u bijeg, zauzeti nedovoljno zaposjednute uzvisine južno od Gettysburga i time osigurati pobjedu. Kako bi doskočio uočenoj opasnosti poslao je svoju rezervnu diviziju pod generalom Robinsonom u pomoć Cutleru.

Vidjevši Unioniste kako razvijaju linije Ewell je pretpostavio da kreću u napad i da to automatski opoziva naredbu o izbjegavanju borbe. Oko 14:00 sati poslao je svoj korpus, tj. Rodesovu diviziju u napad. Njegovo je topništvo na Oak Hillu započelo s ubitačnom paljbom uzduž Doubledayevih linija zahvativši ih bočnom vatrom, kao i po lijevom boku XI. korpusa, a Rodesovih je pet briga nadiralo u dva reda.

Iversonova i O’Nealova brigada navalile su ravno na jug, na brigadu generala Baxtera iz Robinsonove divizije. Baxter je pojačao Cutlera na spomenutoj šumovitoj glavici formiravši položaj u obliku izvrnutog «V». O’Neal je napao istočno krilo, ali morao je odstupiti nakon što su njegove pukovnije uletjele u sjevernjačku kanonadu, dok Iverson, neobjašnjivo neoprezan, nije obavio nikakvo izviđanje. Njegove su pukovnije nastupale prema Unionistima sakrivenim iza kamenog zida na rubu šume. Sjevernjaci su ih pustili na osamdesetak metara, a tada sasuli plotun u iznenađene Konfederate. Samo nekoliko minuta bilo je dostatno da pogine oko 800 napadača – oko 60% efektiva brigade! Prema izjavama svjedoka mrtvi Južnjaci su ponegdje ležali u besprijekornim bojnim linijama. Po završetku bitke tijela su pokopana na samom mjestu, danas poznatom pod imenom Iverson’s Pitts (Iversonove jame). Devastirane južnjačke brigade nisu imale alternative povlačenju. Stigavši na bojno polje oko 14:30 sati i sagledavši situaciju Lee zapovijeda III. korpusu da obnovi napad i šalje obavijest Ewellu da održi već postojeći pritisak i ubrza Earlya.

Nestrpljiv u želji da osvjetla obraz Heth odmah šalje svoje ljude u napad, pripremljen puno metodičnije nego jutarnji juriš. Navalu su predvodile dvije svježe brigade pod zapovjedništvom generala Pettigrewa, odnosno Brockenbrougha. Pettitgrew je uspio vratiti Unionistima milo za drago savivši njihov lijevi bok u Herbst Woods, a potom ih u potpunosti istjeravši iz šume. Na njegovom lijevom boku razvila se brigada generala Brockenbrougha i napala ravno na istok, a sa sjevera joj je u pomoć pristigla Danielova brigada iz Rodesove divizije. Južnjački je pritisak ozbiljno načeo liniju I. korpusa i Doubleday je započeo s urednim povlačenjem organiziravši tri položaja na otvorenom zemljištu prije nego li se povukao na Seminary Ridge. Obje su strane u Hethovom popodnevnom napadu pretrpile teške gubitke, a i sam general Heth bio je ranjen u glavu i bez svijesti iduća 24 sata tako da nije aktivno sudjelovao u ostatku bitke.

Usprkos uspješnoj obrani i Baxter je morao povući svoju brigadu zbog nestanka streljiva oko 15:00 sati, a Robinson ga je zamijenio Paulovom brigadom na vrijeme da zaustavi novi Rodesov napad koji je izvodila Ramseurova brigada. Na unionističkom desnom (istočnom) krilu general Barlow je neoprezno isturio svoju diviziju znatno sjevernije od Schimmelfennigove kako bi okupirao 15 metarsku uzvisinu koja mu se učinila zgodnom za obranu. Bila je to tragična pogreška jer je time stvorio izbočinu otvorenu napadu s tri strane i potpuno otvorenog desnog krila. Konfederalna vojska je u potpunosti iskoristila pruženu priliku: Dolesova brigada iz Rodesove divizije napala je na Barlowljevo lijevo krilo čim se na istoku pojavila divizija generala Earlyja koji je u prvom redu razvio dvije velike brigade sačinivši liniju od oko 1500 metara, otprilike 500 metara dulju od sjevernjačke na Barlowljevom desnom krilu.

Bilo je sasvim jasno da će Early bez problema zaobići unionističke položaje s juga i saviti čitav front u smjeru istok-zapad. Uspiju li istovremeno i na unionističkom lijevom krilu Heth i Pender natkriliti neprijatelja s juga četiri će sjevernjačke divizije pasti u zarobljeništvo, vrlo vjerojatno s većim dijelom pripadajućeg im topništva. Barlow je još imao vremena za uredno povlačenje i skraćivanje fronte kojim bi popravio pogrešku, no zadobio je tešku ozljedu glave, a da stvar bude gora i konj se srušio na njega. Zapovjedni lanac divizije se raspao rezultiravši bezglavim bijegom Unionista prema Gettysburgu. Raspadom linija Barlowljeve divizije započela je lančana reakcija dezintegracije fronta obaju korpusa. Samo nekoliko minuta kasnije počeo je popuštati i položaj na spoju I. i XI. korpusa koji je branila Robinsonova divizija, a nije bilo bolje ni na Seminary R. gdje je posljednji juriš Konfederata bio odbijen zadnjim snagama. Budno prateći razvoj događaja Doubleday je oko 16:00 sati zapovijedio svojem korpusu povlačenje južno od Gettysburga, na Cemetery Hill, gdje je Steinwher već znatno napredovao u izgradnji obrambenih položaja. Prvi korpus se s položaja povukao u savršenom redu, da bi njegove najsjevernije brigade upale u rijeku bjegunaca iz XI. korpusa, koja je preplavila čitav gradić. Virginijci su spazili izvanrednu priliku i nadrli u grad s obje strane sakupljajući pri tom 2000-3000 zarobljenika. Prema natporučniku Unije F.A.Haskellu «bježali su u grad dezorganizirani (Unionisti, op. a.), žestoko progonjeni i na ulicama, u štalama, u dvorištima i podrumima, odbacujući oružje krili su se poput zečeva i bili zarobljeni bez borbe, na stotine».

Situacija se sad sasvim promijenila! Dva su sjevernjačka korpusa odbačena i znatno prorijeđena. Primjerice, Doubledayev korpus sveden je na samo oko 2500 borbeno sposobnih vojnika! Istina, i Južnjaci su izgubili puno ljudi, no trenutačno su uživali lokalnu brojčanu prednost i uzlet borbenog duha. Između 16:00 i 16:30 sati Ewell prima Leejevu poruku da «osvoji brdo zaposjednuto neprijateljima, ako to smatra mogućim, ali da izbjegava borbu većih razmjera dok ne stignu ostale divizije». I sam Ewell je razmatrao mogućnost nastavka napada, uvidjevši važnost položaja na Cemetery Hillu, ali napokon je odustao kad je saznao da se XII. unionistički korpus približava bojištu.

Mnogi kritiziraju Ewella zato što nije pokušao (iako ta riječ ne postoji u vojnoj terminologiji) osvojiti brdo, kao i Leeja zato što je izdao naređenje koje je podređenome dalo preširoke ovlasti. Ipak, u ocjeni kako naređenja, tako i odluke treba biti pravedan. Visoki zapovjednici tada nisu uživali blagodati telefonije i radiofonije, a sve su se naredbe i izvješća prenosila po kuririma koji su ponekad bili brzi, ponekad spori, ponekad mrtvi. Lee nije imao uvid u taktičku sliku na Ewellovom odsječku fronte, kao ni u neprijateljevu snagu. Bilo je razumski i moralno nužno podređenome ostaviti mogućnost izbora, s obzirom na predočenu situaciju. S druge strane Ewell se tek nedavno vratio u borbu, a ranije je služio pod Jacksonom na čije je jasne i precizne naredbe navikao. Nikad prije nije zapovijedao korpusom, a premalo je vremena i borbi prošlo od njegova imenovanja da bi se u potpunosti saživio s novom ulogom. Iako su njegove snage vjerojatno bile dovoljno jake za nastavak ofenzive Ewell je bio i pod utiskom pretrpljenih gubitaka. Dobro ili loše, odlučio je kako je za taj dan dosta, a malo tko se s njime ne bi složio. Dan koji je po Južnjake započeo katastrofalno završio je blistavom pobjedom. Uništili su značajne snage Vojske Potomac, osvojili grad i potisnuli neprijatelja. Gubici prvoga dana iznosili su oko 6000 Konfederata i oko 9000 Unionista.

Niti Unionisti nisu bili imuni na predbacivanja. Tako je Howard svoju grubu pogrešku pokušao svaliti na Doubledaya tvrdeći da je do raspada fronte došlo zbog popuštanja Robinsonove divizije, a ne zbog previše rijetke linije XI. korpusa s istočnim krilom «u zraku». Dakako, svaka objektivna analiza događaja dokazuje da je Doubleday svoj dio posla obavio gotovo pa besprijekorno. Sve i da Robinsonova divizija nije bila potisnuta nadmoćnim neprijateljskim snagama Barlow ne bi mogao svoju nerazumno postavljenu diviziju sačuvati od natkriljavanja na desnom boku, tako da bi bez obzira na Robinsona rezultat bio isti. Ipak, Howardove optužbe utjecale su na daljnji tijek Doubledayeve karijere.

Osim te epizode zgodno je baciti svjetlo i na svojatanje odluke o postavljanju glavnog obrambenog položaja na uzvisinama južno od gradića. General Hancock, kojeg je Meade poslao na bojišnicu pošto je saznao za Reynoldsovu pogibiju, tvrdi da je odluka o izboru mjesta bila njegova, tj. da ju je donio nakon kraćeg savjetovanja s Howardom, između 16:00 i 17:00 sati. Doubleday tu tvrdnju opovrgava izjavom da je položaj izabrao Reynolds već prije 11:00 sati, ali da zbog njegove pogibije naredba nikada nije bila zapisana i arhivirana. Analiziramo li pažljivo događaje kronološki, sadržajno i formalno nameće se zaključak da je najzaslužnija osoba za dobar odabir položaja divizijski zapovjednik, general Buford. On je okolicu Gettysburga pažljivo pregledao već uvečer 30. lipnja i znajući položaj neprijatelja zaključio da je prijeko potrebno sačuvati tu poziciju, što je vidljivo iz depeše upućene Meadu 30. lipnja uvečer. Njegova borbena taktika za 1. srpnja bila je smišljena s obzirom na taj strateški cilj, a pokazala se zdravom i u konačnici odlučujućom, jer da Buford nije shvatio važnost tog položaja lako je moguće da bi primijenio sasvim drugi način borbe i dopustio Konfederatima da brzo osvoje Gettysburg, a potom i Cemetery Hill što bi imalo pogubne posljedice na Vojsku Potomac.

General Longstreet je u nastaloj situaciji uočio izvanrednu priliku za odlučujuću pobjedu. Kasno popodne predlaže Leeju da tijekom noći odstupe na jugoistok što će biti lako izvedivo zahvaljujući razgranatoj prometnoj mreži i time što drže Gettysburg – glavnu raskrsnicu u širem okruženju bojnog polja. Tako bi se Virginijci postavili između neprijatelja i Washingtona, pažljivo odabrali zemljište pogodno za obranu i porazili neprijatelja u defenzivnoj bitci, kakvoj su uvijek težili. Na Longstreetovo zaprepaštenje Lee odbija njegovu koncepciju i preuzima napadačku ulogu. «Bude li neprijatelj tu izjutra, mi ćemo ga napasti.», rekao je, na što je Longstreet otišao ubrzati svoj korpus čije su dvije divizije pristigle na bojište rano 2. srpnja, dok je treća, Pickettova divizija, došla tek u večernjim satima ne sudjelujući u borbi tijekom drugog dana. Stuartova se konjica još uvijek nije pojavila, a ostatak snaga II. i III. korpusa došao je na bojište tijekom noći 1./2. srpnja. Vojska Potomac je, također, najvećim dijelom pristigla prve noći: II., III., V., VI. i XII. korpus, kao i glavni zapovjednik koji se u stožeru pojavio oko ponoći. Na obje su strane vojnici i zapovjednici skupljali snagu za veliku bitku koja ih je čekala sutradan.

Izvori:

• L.P. D’Orleans, Compte de Paris: The Battle of Gettysburg, DSI Digital Reproduction: 1999.
• F.A. Haskell: The Battle of Gettysburg, DSI Digital Reproduction: 2002.
• Abner Doubleday: Chancellorsville and Gettysburg, DSI Digital Reproduction: 2004.
• The Times: Atlas svjetske povijesti, dopunjeno izdanje za Jugoslaviju, Ljubljana-Zagreb 1986., str. 222-223
• Robert E. Lee, Jr.: Recollections and Letters of General Robert E. Lee, Project Gutenberg: 2000.
• http://www.historyanimated.com/Gettysburgh.html
• http://www.gettysburg.com/
• http://www.army.mil/gettysburg/flash.html
• http://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Gettysburg,_First_Day
• Gettysburg, film, Turner Classic Movies: 1993.
• Sid Meier’s Gettysburg, PC igra, Firaxis Games: 1997.