Benito Amilcare Andrea Mussolini (29.07.1883. – 28.04.1945.) je bio talijanski političar, vođa Fašističke stranke, premijer i diktator Italije od 1922. do 1943. godine. Pripada skupini najgorih diktatora 20. stoljeća. Poznatiji je samo po prezimenu Mussolini ili kao “duce” – titula fašističkog vođe.

Komunist Mussolini

Benito Amilcare Andrea Mussolini je rođen 29. srpnja 1883. godine u Doviji di Predappiao (talijanska provincija Forlì-Cesena). Odrastao u radničkoj obitelji i vjerojatno pod majčinim utjecajem se školovao za učitelja. Tražeći posao 1902. je završio u Švicarskoj. Tu je uhićen radi skitnje i protjeran natrag u Italiju. U tim mlađim danima zanosi se i sudjeluje u socijalističkom pokretu. U slobodno vrijeme piše pjesme i novele, a prehranjuje se radeći u socijalističkoj novinskoj redakciji “La Lotta di Classe” (Klasna borba). 1911. godine se nastanjuje u Milanu i istupa kao gorljivi pacifist i socijalist. Od 1913. radi kao urednik socijalističkih novina “Avanti“. Već se mu u tim “socijalističkim” danima javlja ideja da se svi komunisti moraju ujediniti, stvoriti neslomljivi savez fascio. Kada u ljeto 1914. izbija Prvi svjetski rat Mussolini se zalaže protiv talijanskog sudjelovanja jer se po njegovom mišljenju jedino treba desiti klasni rat.

Promjena strana

U studenom 1914. Mussolini pokreće novine “Il Popolo d’Italia” i pokret “Fasci d’Azione Rivoluzionaria“. Upravo se tu desio zanimljivi preokret. Mussolini od pacifista postaje zagovaratelj rata smatrajući da će taj veliki sukob srušiti tadašnje društvo i da će on isplivati na vrh. Zastupa ideju da Talijani moraju ratovati na strani Antante i 1915. dobrovoljno odlazi u rat. Ranjen je tijekom vježbanja s granatama i 1917. napušta vojsku. Ponovno se posvećuje radu u “Il Popolo d’Italia“. U svojim novinskim istupima traži od saveznika da se pridrže obećanja iz Londonskog ugovora.

Talijani su iz Prvog svjetskog rata izašli na strani pobjednika. Tijekom rata su mobilizirali preko 5,5 milijuna vojnika od kojih je oko 650.000 poginulo, oko 600.000 zarobljeno ili nestalo i oko 950.000 ranjeno. Talijanskog gospodarstvo je i prije rata bilo slabo i pretežno poljoprivredno. Osobito se vidjela razlika između talijanskog sjevera i juga. Jug je bio nerazvijen, dok je sjever bio djelomično industrijaliziran. Upravo je sjeverni dio Italije i stradao u ratu. Vojnici su nakon rata ostali bez posla i uz sveopće ratne gubitke Italija je bila u krizi. Zato su njihova očekivanja na Versajskoj mirovnoj konferenciji bila maksimalna. Na njihovo zaprepaštenje i žalost nisu dobili praktički ništa.

Fašistički pokret

Mussolini je nakon neuspješnih versajskih pregovora žestoko napadao kralja Vittoria Orlanda. Njegova stajališta se mijenjaju i sve više traži da vlast ima odlučan pojedinac, dovoljno snažan da vlada čvrstom rukom i makne sve protivnike. U ožujku 1919. godine u Milanu Mussolini na skupu revolucionarnih socijalista, bivših vojnika i futurista osniva “Fasci Italiani di Combattimento” – Fašističke borbene odrede. Osniva političku stranku s idejom da Italiji vrati staru slavu kakvu su nekad imali Rimljani. Tu još više ističe simbol “fascio” (svežanj pruća sa sjekirom) koji su nosili rimski liktori. Simbol “fascio” označava uniju, neslomljivi savez.

Mussolini je bio karizmatični govornik koji je lako probudio razočarani talijanski duh. Napadao je kralja, komunisti i liberale. Na izborima 1919. nisu uspjeli, ali su u sljedećim godinama diljem ruralne Italije stjecali pristaše. Jurišni odredi su se odmah pokazali kao privatna vojska, bili su lokalno organizirani i međusobno povezani. Biviši vojnici su koristili svoje znanje kako bi fizički napali protivnike, uništavali njihove urede te palili letke i novine. Fašistički pokret se dopao talijanskim kapitalistima koji su u njemu vidjeli spasitelje od revolucionarnih radnika. Izdašno su pomagali Mussolinija.

1922. fašistički pokret je već toliko ojačao da su prijetili preuzimanjem vlasti. Na velikom fašističkom skupu u Napulju Mussolini je 24. listopada zatražio da mu se preda vlast, jer će inače poslati “jurišnike” na Rim. U sljedećih nekoliko dana iz Napulja je krenulo 40.000 fašista u poznati “marš na Rim“. Kralj je 31. listopada pozvao u Rim i povjerio mu sastavljanje nove vlade. Mussolini je kao premijer imao ovlasti da fašističke odrede službeno zaduži za čuvanje nacionalne sigurnosti, dok je to praktički značilo da mogu uništiti neistomišljenike.

Dok su fašisti ubijali političke protivnike i u potpunosti zavladali političkom situacijom 1924. godine su organizirani parlamentarni izbori. Fašisti su izborili 65% glasova. Najveći protivnik fašista Matteotti je javno istupio i optužio Mussolinija za sramotno namještanje izbora. Matteotti je uskoro ubijen i zbog toga se diljem Italije prosvjedovalo.

Diktator

U siječnju 1925. godine Mussolini odlučuje preuzeti svu vlast u svoje ruke. Zabranjuje sve druge stranke i brutalno se obračunava s komunistima. Italija i nadalje ostaje kraljevina, ali kralj je bio samo marioneta u Mussolinijevim rukama. Fašisti se trude talijanizirati područja koja su dobili nakon rata, a one koji se odupiru protjeruju ili ubijaju. Talijanizacija ide toliko daleko da se uz uvođenje talijanskog jezika drugi narodi moraju i preimenovati (moraju uzeti talijanska imena). Talijani su pritiscima ipak uspjeli uzeti večini priobalnih teritorija od Kraljevine SHS, ali njihovi imperijalni apetiti su bili daleko veći. Mussolini potiče javne radove na kojima zapošljava do tada nezaposlene i otvara vojnu industriju u kojoj se priprema tehnika za nova talijanska osvajanja. 1935. godine kreću u osvajanje Etiopije, a 1939. napada Albaniju.

U svojim idejama se približio Hitleru i 1936. zajedno stvaraju Osovinu Rim – Berlin (temelj za budući Trojni pakt). Sljedeće godine s Japanom stvaraju Antikominterna pakt sa željom da iskorijene komunizam u svijetu. Mussolini vlada totalitalno i potiče kult ličnosti. Upravlja Italijom vješto koristeći propagandu – sam bira urednike novina. Tijekom 1930-ih dopušta na više lokacija kampove za ustaše koji bi trebali teroristički napadati Kraljevinu Jugoslaviju.

Izbijanjem Drugog svjetskog rata Mussolini čeka da Hitler razbije Zapadnu Europu i tek 10. lipnja 1940. stupa u rat. Neuspješno napada Grčku i Britance u Egiptu te tako prisiljava Hitlera da ubaci njemačke postrojbe na to područje. Djelomično kontroliraju područje NDH i svojim postrojbama sudjeluju u njemačkim akcijama.

Slom fašista i Mussolinija

Nakon sloma Afričke armije i iskrcavanja saveznika na Siciliji u srpnju 1943. godine Talijanima postaje kristalno jasno da se Mussoliniju bliži kraj. Opet od puno obećanja nisu dobili ništa. Zbačen je s vlasti (25.8.) i zatvoren u kućni pritvor. U rujnu su ga “spasili” njemački padobranci u čuvenoj akciji potpukovnika Skorzenyija.

Na sjeveru Italije osniva Talijansku socijalnu republiku (Repubblica Sociale Italiana) i Mussolini postaje direktna marioneta Hitlera. Talijani su potpisali primirje sa Saveznicima, ali njemačke snage pružaju žestok otpor Saveznicima pri osvajanju Italije. Sjeverni talijanski gradovi su oslobođeni tek u travnju 1945. godine. Mussolini preobučen u njemačkog vojnika pokušava pobjeći u Švicarsku, ali su ga uhvatili talijanski partizani (27.4.1945.). Sljedećeg dana je streljan zajedno s ljubavnicom Clarom Petacci u blizini jezera Como. Tijela su im prebačena u Milano gdje su naglavačke obješeni klavirskom žicom kako bi ih se javno ismijalo (navodno je Petacci suknja pala preko glave, pa je neka žena morala zavezati suknju za noge). Tijela su ispljuvana, izudarana i na kraju pokopana u neoznačene grobove nedaleko Milana. Njegove su ostatke 1946. ukrali neofašisti. 1957. sahranjen je u obiteljsku grobnicu u Predappiu.

Zanimljivosti

BBC je u ljeto 2004. godine javio da je u Albaniji otkrivena automatska puška kojom je ubijen Mussolini. Partizan Valter Audisio koji je upucao Mussolinija je 1957. predao francuski automat MAS 7,65mm na čuvanje albanskim vlastima. Puška je zametnuta 1973. godine.

U rujnu 2006. godine je otkriveno da američki kolekcionar ima dvo i pol minutnu snimku posljednjih trenutaka Mussolinijeva života prije streljanja. Navodno nije vidljivo tko je u biti pucao u Mussolinija.