Vladimir Ilyich Ulyanov, poznatiji kao Lenin (1870.–1924.), bio je ruski socijalistički političar, glavni voda Listopadske revolucije (1917.) i prvi čelnik Sovjetske Rusije. Od početka 1918. vladao je samostalno i uplitao se u sve poslove Sovjetske Rusije. Zbog teških uvjeta života tijekom rata i revolucije njegovo je zdravlje bilo ozbiljno narušeno. Još prije nego je stao na čelo Rusije na njega je izvršen atentat. Ostao mu je metak u vratu – preblizu kralježnice da bi ga tadašnja medicina mogla izvaditi. U svibnju 1922. doživio je srčani udar i djelomično ga je paralizirao na desnoj strani. Zbog tih problema njegov je značaj postepeno blijedio. Nakon drugog infarkta povukao se iz politike. Bio je vodeća ličnost komunizma, koji možemo promatrati kao ljevičarski totalitarizam. Naslijedio ga je Staljn. Suvremenici u desničarskom totalitarizmu (barem krajem života) su mu bili Mussolini i Hitler .
Životni put
Rođen je 1870. godine u obitelji relativno dobro stojećeg carskog činovnika. Kao mladić gubi veliki dio obitelji. Otac mu umire 1886. godine, a sljedeće 1887. brat Alexander i sestra Anna su umiješani u anarhističku akciju protiv cara. Brat je obješen, a sestra protjerana. Vjeruje se da je upravo to potaknulo studenta prava Lenjina da se zainteresira za marksizam. Zbog njegovih ideja izbačen je sa sveučilišta, ali je kasnije pomilovan i diplomirao je 1891. godine. Pokazao je veliki interes za jezike, a posebno za grčki, latinski, engleski, njemački i francuski.
Prve radne godine provodi u Samari, a 1893. seli u Sankt Petersburg. Tu se još više povezuje sa lokalnim marksistima. Zajedno sa Julijem martowim pokreće “Borbeni savez za oslobođenje radničke klase”. Zbog njegovih aktivnosti vlasti su ga 1895. protjerale u Sibir. Tijekom rada kao odvjetnik i progonstva u Sibiru, Lenjin redovito čita političku literaturu i koristi svaku priliku da razmjeni mišljenja s drugim socijalistima. 1898. godine oženio je Nadeždu Krupskaju, također političku istomišljenicu. Progonstvo je završilo 1900. godine i od tada putuje diljem Europe. Od te godine počinje koristiti naimak LENIN. 1903. godine na drugom kongresu Socijalno demokratske radničke partije Rusije, Lenjin se ističe svojim govorima. Tada se i stranka dijeli na boljševike i menjševike. 1905. se vraća u Rusiju i poziva na nepoštednu borbu protvi cara. 1912. Lenjinovi boljševici pokreću partijske novine “Pravda” i u svoje redove uvodi Josefa Staljina.
Prve ratne godine provodi u Švicarskoj i pokušava nagovoriti socijaliste da rat iskoriste za podizanje društvene revolucije. Uz njemačku novčanu potporu u travnju 1917. stiže u St. Petrsburg. U političkom programu “Aprilske teze” traži mir, gospodarsku reformu i novu vlast. 7. studenog (revolucija) Lav D. Trotcki podiže boljševike i dovodi ih na vlast. Ruski vojnici na istočnom frontu više ne sudjeluju u ratnim aktivnostima i sljedeće godine Lenjin sklapa mir u Brest-Litovskom. Boljševici provode jednostranačku politiku u kojoj nema mjesta za opoziciju. U kolovozu su protivnici pokušali i atentat u kojem je Lenjin teško ranjen. U Sovjetskoj Rusiji počinje građanski rat protiv neistomišljnika. 1919. Osnivanjem Kominterne (Komunističke internacionale) Lenjin želi boljševističku revoluciju proširiti na zapad i tako Rusija postaje centar komunizma. 1921. Lenjin pokušava provoditi gospodarsku reformu koja vi konačno trebala suzbiti veliku glad u Rusiji. Nije usppio provesti komunističku reformu gospodarstva i zato dozvoljava minimalne privatne inicijative u gospodarstvu.
Atentat je bio samo prvi napad na njegovo zdravlje. Tijelo mu je popustilo kada je 1922. preživo dva infarkta. Glavnu ulogu u državi sve više preuzima Staljin. 21. siječnja 1924. Lenjin umire i njegovi posmrtni ostatci su balzamirani. I danas ih možete vidjeti kao turističku atrakciju u Moskvi.
