Osvrti

Županijsko stručno vijeće za nastavnike gimnazija Grada Zagreba

1.08Kviews

U idiličnim zimskim uvjetima i unatoč prometnom kolapsu koji se redovito pojavljuje u Zagrebu pri svakom najavljenom većem snijegu, u ugodnom prostoru i toplini zagrebačke V. gimnazije održano  je Županijsko stručno vijeće za nastavnike gimnazija grada Zagreba. Od početka ove školske godine razdvojena su županijska vijeća za strukovne i srednje škole od onih gimnazijskih, a oba uključuju zanimljiva predavanja i kreativne radionice koje ističu prednosti novih nastavnih metoda. Tako je ovo županijsko vijeće voditeljice Svjetlane Vorel, drugo po redu, sadržavalo predavanje dr. sc. Željka Holjevca Mogući pristupi tumačenju fenomena nacije i nacionalizma, kao i radionicu Karoline Ujaković i Svjetlane Vorel pod naslovom Povijesni izvori i ishodi učenja u nastavi povijesti.

Premda je u uvodnom dijelu svoga predavanja dr. sc. Željko Holjevac najavio da se radi o „repeticiji na znano i (njegovom)  osvrtu na literaturu“, u konačnici je dao i prijedlog jednog sasvim novog pogleda na poučavanje nacija i nacionalizma o kojemu će podrobnije napisati u članku za časopis Povijest u nastavi.  Podsjetio je nazočne na distinkciju ideje nacije prije 19. stoljeća  kada su europski narodi bili društva etničkih zajednica obilježenih lokalnim ili pokrajinskim osjećajem pripadnosti s labavim međusobnim zajedništvom u staleškim uvjetima, s onom koja je nastupila nakon 19. stoljeća kada su nacije znatno umreženije zajednice ljudi iz svih društvenih slojeva i krajeva na određenom teritoriju sa zajedničkim jezikom, vjerom i slično. Naglasio je pogrešnu sintagmu „buđenja nacionalne svijesti“ koju često susrećemo u našim udžbenicima (kao da je do tada spavala), jer nacionalna svijest nije pretpostavka, već je jedan od rezultata.  Učinci nacionalne ideje su prerastanje seniorno-vazalnih saveza vladara i podanika u moderne nacionalne države te raspadanje starih višenarodnih imperijalnih tvorevina. U cijeloj šumi teorija o nacijama, među pregledima novijih teorija o naciji i nacionalnizmu nastavnicima je preporučio djela Vjerana Katunarića: Sporna zajednica i Adama Smitha: Nacionalizam i modernizam. Predstavio je ABC model nacionalne integracije kojega je izložio Miroslav Hroch (Društveni preduvjeti nacionalnih preporoda u Europi) prema kojem osnovu čini A) patriotska skupina (koja izrađuje program), B) agitacija i C) omasovljenje. Pri tome je naglasio da je ovaj model vrlo pogodan za objašnjenje hrvatskog preporoda, ali da je neprimjenjiv na Francusku ili Mađarsku. Ako ovaj model primijenimo na Hrvatsku, onda je skupina koja je izradila program ona iz prve polovice 19. stoljeća (Gaj i ostali), agitirali su od druge polovice 19. do početka 20. stoljeća, a završni pečat daje Stjepan Radić koji je izborio biračko pravo za punoljetne muškarce. Nadalje, spomenuo je i hrvatske autore Nikšu Stančića (razlikuje građanski – politički nacionalizam i etnonacionalizam) i Petra Korunića (bavi se raščlambom hrvatskog nacionalnog identiteta). Osvrnuo se i na vanjske čimbenike (prirodno okruženje – klimatske promjene) te naglasio važnost opismenjavanja i urbanizacije. Zaključio je da je kod oblikovanje nacija važna jednakost – kao vertikalno povezivanje i komunikacijska revolucija – kao horizontalno. U okviru toga uvjetno rečeno „križa“ nastaje nacija.

U drugom dijelu seminara, na početku radionice kolegica prof. Svjetlana Vorel naglasila je važnost pisanih povijesnih izvora u nastavi povijesti. Pri tome se poslužila i prigodnim citatom: „Povijest postoji samo ukoliko je ostavila tragove povjesničaru koji ih zna upotrijebiti.“ (Erna Paris: Duge sjene).  Izvori su važni jer ih nalazimo među ciljevima nastave povijesti (multiperspektivnost, upoznavanje s ulogom izvora i literature, uočavanje i evaluiranje različitih interpretacija i sl.), uvodimo učenike u metodologiju rada povjesničara, osposobljavamo ih za samostalno rješavanje problema i pobuđujemo u njima veći interes za bolje razumijevanje povijesti. Kod korištenja izvora u nastavi moramo kombinirati primarne i sekundarne izvore, te znanstvenu literaturu (interpretaciju). Pri tome je bitna selekcija materijala i važna je njegova metodička obrada.  Koristeći izvore u nastavi, susrećemo se i s brojnim izazovima: prošlost je na taj način gledana „naočalama“ autora, jer svaki je povjesničar „dijete“ svoga vremena. Kolegica Vorel dala nam je i nekoliko savjeta u korištenju izvora: naglasila je da je potrebno učenicima postaviti ključno pitanje (pri čemu su oni postavljeni u aktivnu ulogu partnera u nastavnom procesu), postaviti jasne zadatke koji će motivirati učenike na kritiku izvora (a ne na samo čitanje), te izraditi moguću tablicu za tražene podatke. Navela je i „sedam smrtnih grijeha“ u radu s izvorima: ukloniti razliku između izvora i suvremenog teksta, izbaciti iz izvora sve što je karakteristično za prošlost, skratiti izvor da učenici mogu kratko odgovarati, ne navoditi vrstu izvora kako bi se otežala interpretacija izvora, ne govoriti učenicima o različitim mogućnostima interpretacije izvora, izbjegavati učenje metoda interpretacija, te izbjegavati upoznati učenike s heuristikom pitanja kako bi ih spriječili u postavljanju pitanja.

U samoj radionici koju je vodila prof. Karolina Ujaković trebali smo odrediti ciljeve i ishode nastavnog sata na temelju povijesnih izvora (Konstantin VI.I Porfirogenet, Ljetopis popa Dukljanina i Historia Salonitana Maior) i historiografije (F. Šišić, N. Klaić, R. Katičić i N.Budak-T. Raukar ) o kralju Tomislavu.  Pri izradi smo koristili tablicu revidirane Bloomove taksonomije.

Posebnu vrijednost ovom županijskom vijeću dala je međusobna razmjena informacija te  iskustva i plodna diskusija na kraju i između predavanja na temu  nastave povijesti, stručnog usavršavanja, državne mature, upisa na studij i slično.

Ivan Dukić
Profesor povijesti i geografije. Živi i radi u Zagrebu. Autor je nekoliko udžbenika i metodičkih priručnika. Aktivan u Hrvatskoj udruzi nastavnika povijesti.