Rimski svijet

Bitka kod Metaura

714views

Kartaga, trgovački imperij zapadnog Sredozemlja, do 3. st. pr. Kr. ostvaruje dominaciju nad dijelom sjeverne Afrike i južne obale Hispanije. Njena moć počinje se širiti Prvim punskim ratom, što je izazvalo daljnje nesuglasice i sukobe između Kartage i Rima. Upravo među najvećim bitkama u rimskoj povijesti bila su tri punska rata od kojih nam je u ovom radu najbitniji Drugi punski rat.

Rimska vojska u svojoj disciplini, uvježbanosti, brzini i prilagodljivosti uglavnom je bila profesionalna. S druge strane, Kartaga je unajmljivala plaćenike iz Europe i Afrike, te je u svojoj osnovi imala mješavinu raznih naroda. Bez obzira na njihovu strukturu, vješt vojskovođa Hanibal pretvorio je vojsku u učinkovitu i lojalnu zapovjedniku o čemu nam svjedoči veličanstvena bitka kod Kane 216. g. pr. Kr. Moć Kartage nakon Kane postaje jača nego ikad, a Hanibal je bio uvjeren da je ova bitka početak kartaških pobjeda. No, u to vrijeme započinje rimsko osvajanje u Hispaniji. Takva situacija postaje nepogodna za Hanibalove planove, te kulminira najznačajnijom bitkom Drugog punskog rata – bitkom kod Metaura 207. g. pr. Kr. Time započinje uspon Rima . Upravo njegov osvajački karakter učiniti će ga gospodarom svijeta.

Antički autori koji nam ostavljaju zapise o ovoj znamenitoj bitci su Polibije, Livije, Apijan i Frontin. Cilj rada je prikazati bitku kod Metaura, istaknuti značajne vojne taktike, važnost i posljedicu same bitke na daljnji razvoj povijesti.

RIM I KARTAGA U DRUGOM PUNSKOM RATU

Hanibal u proljeće 218. g. pr. Kr. prelazi Pirineje i dolazi u Italiju s čime započinje šesnaest godina Hanibalove kampanje širom Italije, poznate kao Drugi punski rat. Svoj veliki uspjeh postiže u znamenitoj bitci kod Kane 216. g. pr. Kr., koja se svrstava među najznačajnije bitke Drugog punskog rata. Naime, za Hanibala bitka nije imala veliko značenje, s obzirom da su istovremeno Rimljani uspješno ratovali u Hispaniji.

Novčić s likom Hasdrubala
Novčić s likom Hasdrubala

Najveće vojničke uspjehe u Hispaniji, Rim postiže u razdoblju od 210.-206. g. pr. Kr. Rimljani postavljaju Publija Kornelija Scipiona u Hispaniju, s ciljem da prekine opskrbu i pojačanje koje je stizalo Hanibalu. P. K. Scipion osvaja 209. g. pr. Kr. Carthagu Novu i time dobiva ogroman plijen – velike količine bakra, srebra i zlata.[1] Hanibalova situacija postaje sve teža – iz Kartage stiže malo pojačanja, a opskrbu ometaju rimske flote. Njegova vojska u južnoj Italiji je preslaba da napadne Rim, te je posljednje nade polagao u pomoć koje mu je obećao njegov brat Hasdrubal. Hasdrubal 207.g. pr. Kr. prelazi Pirineje, provodi zimu u južnoj Galiji, gdje prikuplja pojačanje. Pokušao je zauzeti Placentiju, ali neuspješno, nakon čega kreće na jug, s ciljem da se pridruži Hanibalu. U to vrijeme u Rimu, izabrani konzuli Klaudije Neron i Marko Livije Salinator[2] kreću u sukob protiv dvojice braće; konzul Livije na jug protiv Hanibala, a Neron na sjever protiv Hasdrubala. Neron je svoju vojsku smjestio na području između kartaških vojskovođa, te je na tom putu zarobio dvojicu kartaških kurira koji su putovali na jug Hanibalu. Preko njih saznaje za plan ujedinjavanja Hasdrubala i Hanibala u Umbriji. Rimljanima je bilo u koristi razbijanje Hasdrubalovih snaga prije nego se ujedine s Hanibalom i njegovom vojskom. Dakle, Neronov plan bio je pridružiti se Liviju, te je obavijestio senat o svome cilju. Antički autor Frontin ističe da Neron nije imao povjerenje u snage pod svojim zapovjedništvom, te nije želio da Hanibal opazi njegov dolazak.[3] Odabrao je 10 000 najhrabrijih vojnika, dok neki izvori spominju brojku od 6000 pješaka i 1000 konjanika.[4] Ostatak ostaje stražariti – pale jednak broj vatri i čuvaju izgled tabora kako Hanibal ne bi posumnjao i napao mali broj onih koji su ostali.[5] Marširali su dan i noć, molili se bogovima za uspjeh, jeli obroke bez zaustavljanja, te ništa nije smjelo prekinuti stalno kretanje kolone. Neron je djelovao velikim brzinama, te je napravio udaljenost od 270 rimskih milja u tjedan dana.[6] Njegov marš i priduživanje Liviju bio je trijumfalan u ožujku. Pritom treba naglasiti kako je konzul Neron birao najteži put (brda, planine), nije želio da ga netko primijeti, te se preko noći navodno pridužio Livijevom taboru. Ujutro je Hasdrubal čuo dva zvuka trube iz suparničkog tabora i odlučio se na izviđanje s malom vojničkom pratnjom. Primijetio je kako su mnogi rimski štitovi zapušteni, konji su bili prašnjavi i mršavi, što je povećalo dozu sumnjičavosti kod Hasdrubala. Zatim je poslao drugu skupinu kako bi jahali u blizini tabora odakle su se čuli zvuci trube. Izviđači su izvijestili o porastu broja rimskih vojnika u Livijevom taboru. Shvativši da je okružen vojskama dvaju konzula, te vojskom pretora Porcija odlučio je nakon sumraka pomaknuti tabor. Povlačio se prema rijeci Metaur, gdje su ga tijekom teškog noćnog pokreta napustila dvojica vojnika što je usporilo napredovanje prema sjeveru. Antički autor Livije govori kako je Hasdrubal uzaludno po plićaku tražio vojnike, prateći polako duge zavoje rijeke. Na rijeci se susreće s rimskom vojskom koja ga je slijedila. Naime, Hasdrubal nije mogao prijeći rijeku jer je tada bila bujica, pa je bitka bila jedino rješenje.

Hasdrubalova invazija Italije
Hasdrubalova invazija Italije

BITKA KOD METAURA

Prisiljen na bitku, Hasdrubal na lijevoj strani razmješta vojsku od 30 000 vojnika.[7] Postavio je Gale na desnu stranu, iza brda. Dakle, pokušao je osigurati njihov front preprekom, jer ih je smatrao nepouzdanim i nedovoljno pripremljenima. Zatim Ligure stavlja na centar, ispred kojih je stajalo deset do petnaest slonova. Kartaška konjica bila je u malim razmjerima, a njen položaj se najvjerojatnije nalazio nasuprot rimske konjice, koja je bila daleko nadmoćnija i veća. Desnu stranu zauzeli su Rimljani, te je ona bila raspoređena na tri dijela; pod konzulom Livijem, konzulom Neronom i pretorom Porcijem. Vojska je imala oko 40 000 do 50 000 vojnika.[8] Klaudije Neron je zapovijedao vojskom nasuprot Gala, Livije nasuprot Hispanaca, a pretor nasuprot Ligura.

Bitka započinje napadom na lijevim krilima, jer su kartaško desno krilo i centar zaštićeni brdom i slonovima. Time započinje razbijanje rimskih linija, što je u početku bilo povoljno za Hasdrubala. S druge strane, Neron se borio kako bi prevalio teren koji je blokirao njegov put do nespremnih Gala. Odlučio se na hrabru odluku – polovicu svojih snaga je ostavio, a drugom polovicom je marširao iza rimskih linija, te iznenadnom snagom i intenzitetom udario na Hispance. Time je izazvao pomutnju, malaksavost i gubitak moralne snage kartaške vojske što je bio presudni trenutak u bitci. Dolazi do okruživanja, vojnog manevra u obliku „kliješta“, u kojem su rimske snage istodobno napadale neprijatelja na bokovima.

Rimska konjica je posve porazila kartašku. Dolazi do naglog povlačenja Kartage prema centru, koji je bio suočen napadom iz tri smjera; Porcije sprijeda, Livije s desne strane i Neron odostraga.

Prikaz same bitke izgledao bi otprilike ovako:

U bitci Kartažani su uništeni; ubijeno je oko 20 000 Kartažana, uključujući i Hasdrubala.[9] Izvori spominju kako je Hanibal prve vijesti o sukobu na Metauru saznao kada mu je rimski konjanik u tabor bacio glavu Hasdrubala, te je tada izrekao svoju poznatu rečenicu; „sada vidim sudbinu Kartage“[10]. Navodno je razbio tabor i poveo vojsku na jug u Brundizij.

Iako je Hanibal bitkom kod Kane postigao veliki uspjeh i zadao velike gubitke Rimu, nije u potpunosti uspio postići svoj cilj. Upravo rimsko osvajanje u Hispaniji zasjenilo je njegove veličanstvene pothvate, umanjilo moć i svaku nadu za razarenjem Rima.

Dakle, Neronova taktika bila je presudna i ključna u bitci, ali bez obzira na njegovu uspješnost senat je trijumf dodijelio konzulu Liviju. Naime, bojno polje na kojem su ratovala oba konzula bila su pod zapovjedništvom Livija, što nam daje odgovor zašto je Livije dobio trijumf.

Bitkom kod Metaura učinjen je veliki korak naprijed i u konačnici promijenio cijelu sudbinu Kartage. Hanibal je konačno poražen od Scipiona Afričkog u bitci kod Zame 202. g. pr. Kr, koja je ujedno posljednja bitka Drugog punskog rata i nakon koje Kartaga prihvaća rimske uvjete mira.

ZAKLJUČAK

Među najvećim ratovima u rimskoj povijesti ulaze ratovi s Kartagom iz kojih Rimljani izlaze kao disciplinirani, uvježbani majstori u zasjedama i upadima. Upravo Drugi punski rat odredio je pad kartaške moći, čiju dominaciju preuzima Rim. Naime, nakon velike pobjede Hanibala kod Kane 216. g. pr. Kr., sudbinu njegovog ratovanja odredila je bitka kod Metaura 207. g. pr. Kr., vođena od strane njegovog brata Hasdrubala. Postaje jednom od najznačajnijih bitaka antičke vojne povijesti koju mnogi suvremeni autori navode u „pedeset bitaka koje su promijenile svijet“. Štoviše, to je bitka koja je zasjenila sve Hanibalove veličanstvene pobjede i umanjila njegovu nadu u razaranje Rima, što je potvrdio riječima „sada vidim sudbinu Kartage“. Također treba istaknuti ulogu konzula Nerona, koji je zaveo Hanibala i vojnom taktikom prevario Hasdrubala, te je time ostvario postignuće koje je bilo presudno u daljnjoj sudbini kartaške moći.

LITERATURA

  • Frontinus, Strategemata u četiri knjige, preveo Ante Matan, Demetra, Zagreb, 2004.
  • Petar LISIČAR, Grci i Rimljani, Školska knjiga, Zagreb, 1971.
  • Spencer TUCKER, Battles that changed history: an encyclopedia of world conflict, Library of Congress Cataloging, Santa Barbara, California, 1937.
  • Theodore DODGH AYRAULT, Hannibal, Elibron Classics, New York, 1891.
  • http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Journals/EHR/13/Metaurus*.html , posjećeno 8. siječnja 2015.

 

Bilješke

[1] P. LISIČAR, 1971., 321.

[2] Konzul Livije u kasnijem razdoblju, nakon bitke kod Metaura stječe nadimak Salinator. Naime, zajedno sa Neronom bio je 204.g.pr.Kr. izabran za cenzora, te je s njim vodio borbe oko odluke poreza na sol. Upravo zbog toga dobiva nadimak Salinator.

[3] Front., Strat., 1,1.

[4] S. TUCKER, 1937., 56.

[5] Front., Strat., 1,1.

[6] T. DODGH AYRAULT, 1891., 546. -557.

[7] S. TUCKER, 1937., 57.

[8] S. TUCKER, 1937., 57.

[9] http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Journals/EHR/13/Metaurus*.html, posjećeno 31. siječanj 2015.

[10] P. LISIČAR, 1971., 321.

Magdalena Žugec
Prvostupnica povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Dobitnica nagrade za najboljeg studenta u I. godini diplomskog sveučilišnog studija povijesti, usmjerenje stari vijek i srednji vijek u akademskoj godini 2014/15. Nadam se uskoro i magistrica povijesti na temu “Klaudije kao predmet satire”.