Njemački povjesničar, antičar i nobelovac Theodor Christian Matthias Mommsen (1817.-1903.) smatra se najvećim klasicistom XIX. stoljeća. Pokrenuo i sudjelovao u izdavanju brojnih izvora za staru povijest. Povijest shvaćao kao borbu dobra i zla, u kojoj će dobro na kraju pobijediti.

1902. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost za djelo “Rimska povijest”. Kao član prvo pruskog, a zatim i njemačkog parlamenta svojim je poznavanjem rimskih zakonika u njemačko pravo uveo mnoge antičke doktrine. U istupima je često kritizirao Bismarckovu socijalnu politiku. Protivio se i njemačkom antisemitizmu koji se uzdizao 1880-ih tvrdeći da će se židovska kultura stopiti sa njemačkom.