Filmovi

Konačni pad (Der Untergang)

675views

Film „Konačni pad“, (Der Untergang), Njemačka, 2004.

Nakon „Kraljevstva nebeskog“ kojeg sam odgledao već pet puta, opet sam došao u priliku gledati povijesni film, koji je izuzetno dojmljiv i tjera čovjeka na razmišljanje dugo nakon što se odmaknuo do ekrana.

S tehničke strane interesantno je da je film snimljen u njemačkoj produkciji, a da su glumačke role izvrsne. Sve glavne povijesne aktere prepoznajemo već po njihovim licima, što znači da je izbor glumaca donekle bio uvjetovan, ali i ponašanjem i govorom njihov nastup vrlo odgovara originalnoj osobi. To je između ostalog i zato jer je film utemeljen na autentičnim opisima stvarnih događaja. Ne sjećam se npr. da sam ikad gledao neki film u kojem mi je glumac koji je glumio Hitlera bio uvjerljiv, a u ovom filmu kao da on sam glumi sebe. Film prikazuje bitku za Berlin počevši od Hitlerovog rođendana 20. travnja 1945. do 2. svibnja, kad se grad predao sovjetskoj vojsci. Glavna scena filma je Hitlerov podzemni bunker u središtu grada gdje se on de facto priprema za završnu scenu svog života, ali i nacizma. On vodi obranu, ali već odavno zna kakav će biti ishod bitke. Nema ni iluzije o tome da će ga mnogi suradnici izdati i da je s nacizmom gotovo. On izdaje naređenja, pa čak i piše političku oporuku, ali ustvari konačno se nakon desetljeća ludila pretvara u običnog čovjeka, koji se sprema oženiti, a potom i umrijeti.

 

Iako se autori filma služe samo jednim kutom gledanja, oni vrlo dobro raslojavaju tri razine bitke za Berlin, pa i općenito kraja Drugog svjetskog rata. Prva razina je jednostavnost, banalnost situacije, gotovo bih rekao sirovost. Rat je za Njemačku izgubljen i to zna svaki imalo objektivni promatrač. Boriti se u Berlinu u travnju 1945. nije čak ni viteška gesta, više se radi o sumanutom razaranju i ubijanju bez ikakvog smisla. Neki to shvaćaju pa divljaju na razne načine po gradu-ubijaju „političke“ protivnike, pijančuju i orgijaju na različite načine, čak i u samom Hitlerovom bunkeru. Druga razina je prikaz sustava nacizma, koji iako na samrti, još uvijek funkcionira u masi, kod mnogih običnih ljudi, koji kao u nekom transu i dalje izvršavaju svoje obaveze vojnika, tajnica, činovnika i sl. s visokom dozom odgovornosti. Autori filma za ilustraciju ubacuju sjajnu ironičnu scenu kad matičar prije vjenčanja, odnosno samoubojstva, pita Hitlera da mu pokaže osobnu kartu kako bi utvrdio njegovu rasnu čistoću. Ili kao što kaže Hitlerova tajnica Traudl Junge u autentičnom svjedočenju „Svi su bili kao u snu, iz kojeg su željeli pobjeći, ali nisu to znali učiniti“.Treća razina je osobna tragika koju osjećaju neki od glavnih nositelja nacizma, poput Goebbelsa ili nekih časnika. Oni ne smatraju tegobnim to što moraju umrijeti oni ili čak i njihova djeca (Goebbels ih je sam dao likvidirati šestoro) već ih najviše izjeda činjenica da s njima umire i ideja nacizma. Vidljivo je da za mnoge Nijemce nacizam nije predstavljao  samo ideologiju ili politiku već religiju, pa i život sam. Iako su mnogi totalitarni sustavi propadali, mnogi su barem nakratko i u smanjenom opsegu nastavljali živjeti i dalje. Npr. komunizam još uvijek postoji u Sjevernoj Koreji, na Kubi i sl., pa po novom, i u Hrvatskoj, ali nacizam je definitivno umro 30. travnja 1945. kad je umro i Hitler.

ječaci primaju ordenje - tužna posljednja linija obrane Reicha
Dječaci primaju ordenje – tužna posljednja linija obrane Reicha

Iako je strah od nacizma opravdan i svaki opis nacizma, pa i ovaj film, treba vrlo oprezno sagledavati, mislim da je „Konačni pad“ ipak vrlo vrijedan izvor povijesnih informacija, posebno za one, koji ne žele čitati puno knjiga, napose samih dokumenata.

Ubojstvo i samoubojstvo obitelji Goebbels
Ubojstvo i samoubojstvo obitelji Goebbels
Branimir Bunjac
Dr.sc. Branimir Bunjac radi kao učitelj povijesti u OŠ Podturen. Predsjednik je Povijesnog društva Međimurske županije. Izdao je nekoliko knjiga povijesne tematike. Od 2016. godine saborski zastupnik.