U Zagrebu je 24. i 25. ožujka 2017. godine održana međunarodna konferencija „Otpor nasilju i zagovaranje pravde, utvrđivanja činjenica i razvijanja kulture pamćenja“ u organizaciji udruge Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću. Konferencija je sazvana povodom Međunarodnog dana prava na istinu o teškim kršenjima ljudskih prava i borbe za dostojanstvo žrtava, kojeg su Ujedinjeni narodi proglasili 2010. godine. Kao datum je odabran 24. ožujka, u spomen na dan kada je ubijen Óscar Arnulfo Romero y Galdámez, neumorni borac za ljudska prava iz Salvadora.
Konferencija je okupila brojne udruge iz civilnog i nevladinog sektora, čiji su članovi pravnici, umjetnici, nastavnici i mirotvorci drugih struka.

U pretprogramu konferencije 22. i 23. ožujka je održana radionica „Povijest u raspravi“ u Kući ljudskih prava, a 23. ožujka je u 19h otvorena i izložba „Lica otpora“ u prostorima Kina Europa.

Samu je konferenciju otvorila voditeljica Documente, Vesna Teršelič, napomenuvši važnost utvrđivanja činjenica i suočavanja s prošlošću. U uvodnom dijelu su o tranzicijskoj pravdi i o iskustvima u promicanju prava na znanje govorile Emma Hickey iz Irske te Nataša Kampić iz Srbije.

Prva je sesija govorila o temi prava na pravdu, odnosno procesuiranju odgovornih za teška kršenja humanitarnih prava. U njoj su sudionici konferencije imali priliku slušati tužitelje Jensa Rommela iz Njemačke i Boguslawa Czerwinskog iz Poljske koji se bave procesuiranjem nacističkih i komunističkih zločina. Martien Schotsmans predstavila je udrugu RCN Justice & Democratie iz Belgije koja radi na rješavanju pravnih problema postkolonijalne Afrike, a Eugen Jakovčić iz Documente predstavio je rad i buduće projekte Sense – Centra za tranzicijsku pravdu.

U drugoj je sesiji tema bila pravo na istinu i reparacije. Svoje su priče podijelile Marica Šeatović iz udruge Protiv zaborava i Julijana Rosandić iz Zajednice civilnih stradalnika Domovinskog rata Hrvatske, govoreći o problemima s kojima se civilne žrtve susreću te o nemaru države prema njihovoj sudbini. Slaven Rašković iz Documente objasnio je što je dokumentiranje i koja je njegova uloga u društvu, a Relja Radosavljević izložio je mehanizme borbe za prava žrtava u Srbiji. Sesiju je završila Carla Ferstman iz Londona osvrnivši se na društvenu percepciju žrtava kao pasivnih recipijenata i problema koji proizlaze iz takvog pristupa.

Nakon pauze za ručak, drugu polovicu dana ispunili su sastanci radnih skupina s temama:

• Zagovaranje tranzicijske pravde i promocija primjene međunarodnog standarda za reparacije i dokumentiranje teških kršenja ljudskih prava i humanitarnog prava
• Memorijalizacija, umjetnost i edukacija za razvijanje kulture pamćenja
• Dijalog, izgradnja povjerenja, suočavanje s prošlošću i otpor nasilju

Unutar radnih skupina sudionici su imali priliku podrobnije raspraviti o temama i dogovoriti potencijalne buduće suradnje.

Drugi dan konferencije je započeo sesijom s temom osiguravanja prava novim generacijama na učenje povijesti zasnovane na činjenicama. Sesiju je otvorio Diego Martin Diaz iz Argentine izloživši borbu mladih za pravo na sjećanje i proučavanje diktatorskog režima koji je vladao Argentinom od 1976. do 1983. godine. Nakon njega o problemu Golog otoka i njegovoj ulozi u nacionalnom diskursu govorio je Martin Previšić sa Sveučilišta u Zagrebu. Borka Pavičević iz Centra za kulturnu dekontaminaciju Srbije govorila je o nužnosti borbe u postčinjeničnom vremenu te o sustavnom uništavanju kulture u Srbiji. Nidžara Ahmetašević prikazala je probleme BiH u suočavanju s prošlošću i zarobljenosti mladih unutar priča koje se nisu odmakle od 90ih. Sesiju je završio Edin Ramulić iz Prijeboja prikazavši primjere borbe udruge Izvor u prikupljanju informacija o nestalima, pružanju podrške obiteljima te akcijama udruge posvećene najmlađim žrtvama.

Drugu je sesiju svojim iskustvom gerilske borbe za ljudska prava u Africi otvorila Shirley Gunn iz Cape Towna. Dragan Pjevač podijelio je nastojanja Koordinacije srpskih udruženja porodica nestalih s područja bivše SFRJ u borbi protiv privatizacije žrtava od strane raznih političkih opcija te u suosjećanju i priznanju svih nepravdi i žrtava nastalim tijekom raspada Jugoslavije. Tamara Milaš iz Centra za građansko obrazovanje u Crnoj Gori prikazala je rad svoje udruge u promicanju održivog odnosa prema prošlosti i borbi s institucijama za prihvaćanjem odgovornog odnosa spram tih pitanja. Ivana Stanković iz Helsinškog odbora građana izložila je problematiku nezdravog odnosa prema prošlosti u BiH te prikazala pokušaje spajanja djece iz različitih entiteta radi razbijanja zabluda. Zoran Pusić govorio je o otporu, pobuni i dijalogu u društvenim konfliktima te je istaknuo kako treba težiti tome da mir postane primarni nacionalni interes države. Sesiju je završila Ana Miškovska Kajevska iz Makedonije koja je prikazala rad feministica u Makedoniji na temama suočavanja s prošlošću.

Konferencija je završila zaključnim plenarnim panelom o osnivanju, a kasnije i zajedničkoj suradnji i zagovaranju kroz Alijansu za promicanje pravde, utvrđivanje činjenica i razvijanje kulture pamćenja. Zaključak plenarnog panela bio je zainteresiranost organizacija za osnivanjem Alijanse i dogovor oko daljnje komunikacije u svrhu građenja Alijanse kao platforme za suradnju.
U postprogramu održala se radionica Lica otpora u kojoj su sudionici odgledali i obradili video sadržaj o pojedincima koji su pružali otpor i raspravili o mogućnosti daljnjeg korištenja takvog sadržaja u promoviranju ljudskih prava i zagovaranja pravde.