Prošla je sto i jedna godina od pravnog priznanja Islama u Hrvatskoj. Trebalo je dvadeset godina da s radom počne zagrebački Kotarski šerijatski sud. Sud je imao nadležnost nad ženidbom, ostavinskim predmetima i zbrinjavanju malodobne djece muslimana. Dolaskom FNRJ pravna pitanja građana svih vjera potpadaju isključivo pod građanski sud. Danas je u Republici Hrvatskoj moguće vjenčanje po šerijatskom pravu.
Austro-Ugarska je 1878. godine okupirala Bosnu i Hercegovinu. Vojnom intervencijom pod carsku je vlast došlo i 450.000 muslimana, koji su činili 38% stanovništva BiH. Javila se potreba novih vlasti da definiraju sudsku nadležnost u novoj pokrajini u kojoj je već postojao pravni sustav različit od europskog. U Osmanskom carstvu su svi sporovi bili u nadležnosti šerijatskog suda. 29. prosinca 1883. donesena je Naredba o ustrojstvu i djelokrugu šerijatskih sudova koji su otada bili nadležni samo za muslimane i to samo prilikom bračnih sprova i nasljeđivanja.
Šerijatski sud u BiH je ovom naredbom postao dvostupanjski sud za razliku od otomanskih šerijatskih sudova. Kotarski sudovi su bili prvostupanjski, a odluke Vrhovnog šerijatskog suda u Sarajevu su bile drugostupanjske i konačne. Radi različitosti šerijatskog i austro-ugarskog prava sucima koji su završili šerijatske sudačke škole nije bilo moguće daljnje školovanje u ostatku monarhije. To se promjenilo odlukom hrvatske Zemaljske vlade iz 1892. kada se omogućilo da šerijatski suci idu na daljenje školovanje na Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Prvi bosansko-hercegovački musliman koji je upisao studij prava na Sveučilištu u Zagrebu bio je Osman Nuri Hadžić iz Mostara. On se upisao 24. listopada 1893. Do novog zakonskog definiranja položaja muslimana, ovaj put na području cijele Austro-Ugarske monarhije, došlo je usred Prvog svjetskog rata.
27. travnja 1916. Islam je postao priznata vjera u Hrvatskoj i Slavoniji. Muslimani su se prema tom zakonu i dalje podvrgavali građanskom pravu prilikom sklapanja braka i bračnih razimirica. U zakonu je previđeno zasebno uređenje islamskog ženidbenog prava, međutim ono do propasti Austro-Ugarske nije izvršeno.
Nova država donosi novi ustav i nove zakone. Tako je u Kraljevini SHS određeno da na području cijele države građani islamske vjerispovijesti moraju sklapati bračne zajednice na šerijatskim sudovima. 21. ožujka 1929. proglašen je Zakon o uređenju šerijatskih sudova i o šerijatskim sucima. U zakonu je postavljen uvjet da se u nekom mjestu osnuje šerijatski sud. Na predviđenom području nadležnosti suda trebalo je živjeti pet tisuća muslimana. Zagreb je bio daleko od te brojke, jer je tada u gradu živjelo oko tisuću muslimana. Zagrebački muftija je u više navrata pisao nadležnim ministarstvima prijedloge osnivanja šerijatskog suda u Zagrebu. 1935. godine u vladi Milana Stojadinovića za ministra prometa je postavljen Mehmed Spaho. Zahvaljujući njemu zagrebački muslimani uspijevaju progurati svoje ideje te konačno krajem godine počinje s radom Kotarski šerijatski sud u Zagrebu. Sud je bio poseban odjel Kotarskog suda u Zagrebu. Nadležnost suda prostirala se na široko područje Savske i Dravske banovine. Sudac je posjećivao veća mjesta izvan Zagreba koja su bila u njegovoj nadležnosti prema unaprijed određenim terminima. Sud je imao nadležnost nad ženidbom, ostavinskim predmetima i zbrinjavanju malodobne djece muslimana. Prvi sudac bio je Ćamil Kamarić, koji je imao doktorat iz pravnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Drugi i posljednji sudac Kotarskog šerijatskog suda bio je Kasim Hadžić. On je imenovan pred sam raspad NDH. U dramatičnim okolnostima vršio je dužnost manje od mjesec dana.
Kotarski šerijatski sud u Zagrebu bio je pod upravom Vrhovnog šerijatskog suda u Sarajevu. Tako je bilo sve do uspostave Banovine Hrvatske 1939. Tada banske vlasti nastoje osnovati Vrhovni šerijatski sud u Zagrebu. Drugi svjetski rat je spriječio njegovo osnivanje. Ante Pavelić je bio blagonaklon prema islamu i muslimanima. Zasigurno je jedan od razloga taj što je odrastao u Konjicu i pohađao muslimansku osnovnu školu-mekteb. Zahvaljujući njemu su Hrvati islamske vjeroispovijesti bili zastupljeni na važnim mjestima u tadašnjoj vladi. Za njegove vladavine promjenio se i članak 3. Zakona o uređenju šerijatskih sudova te za njegovo osnivanje više nije bilo potrebno zadovoljiti uvjet od pet tisuća vjernika.
Dolaskom Federativne Narodne Republike Jugoslavije 1946.godine ukidaju se šerijatski sudovi te svi pravni sporovi muslimana potpadaju pod građanske sudove.
U Republici Hrvatskoj je od 2003. Obiteljskim zakonom te ugovorom s Islamskom zajednicom omogućeno sklapanje braka prema šerijatskom pravu. Vjenčanje se obavlja pred službenikom Islamske zajednice-imamom. Takav brak je pravno valjan te nije potrebno ponovno vjenčanje pred državnim organom-matičarem.
Literatura
- Hasanbegović, Zlatko. Islam i Bošnjaci muslimani u Zagrebu 1878–1941. Pravni položaj vjere i oblikovanje zajednice. Zbornik “Hrvati i manjine u Hrvatskoj: moderni identiteti”, AZOO, Zagreb, 2014.. URL: http://www.azoo.hr/images/izdanja/manjine/09 (pristupano: 5.3.2017.)
- Hasanbegović, Zlatko. Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja. Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2007. str. 154-167
- Karčić, Fikret. Pitanje primjene šerijatskog prava kroz historiju Bošnjaka. Asocijacija za kulturu, obrazovanje i sport, 23.5.2015. URL: https://akos.ba/pitanje-primjene-serijatskog-prava-kroz-historiju-bosnjaka/ (pristupano: 5.3.2017.)
