Hrvatska povijest

Zagrebački Krvavi most

Pisani most, prijelaz preko potoka Medveščak
Pisani most, prijelaz preko potoka Medveščak
156views

Kratka i uska, zagrebačka Ulica Krvavi most podsjetnik je na mračnu stranu gradske prošlosti, obilježenu čestim sukobima dvaju susjednih gradova – biskupskog Kaptola i slobodnog, kraljevskog grada Gradeca. Nekad se na tom mjestu nalazio Pisani (šareni) most, prijelaz preko potoka Medveščak koji je tekao između Gradeca i Kaptola, današnjom Tkalčićevom ulicom. Iako je most i faktički, i simbolički nešto što spaja, ovaj je [pre]više puta služio razdvajanju susjednih gradova, udaljenih svega nekoliko desetaka metara!

Povodi za sukobe bili su mnogi, pogotovo stoga što su se u političkim previranjima gradovi redovito nalazili u suprotstavljenim taborima, ali uzrok uvijek isti – želja za profitiranjem na račun susjeda, bilo stjecanjem zemljišnih posjeda, bilo prisvajanjem, odnosno oslobađanjem od, raznih nameta i dadžbina, bez obzira na opravdanost i zakonitost takvih inicijativa.

Pisani most bio je mjesto pogodno za pokretanje, odnosno zaustavljanje, napada, te se na njemu i oko njega borbe vode već od druge polovine 13. stoljeća kad su se na potoku sukobili pristaše Andrije III. Arpadovića s kaštelanom Medvedgrada, knezom grebengradskim G[a]rdunom. Prema jednoj verziji predaje, već je tada most dobio svoj neslavni naziv, dok Pavao Cindrić u „Gričkom mileniju“ daje verziju po kojoj je tek u 17. stoljeću most dobio nadimak: „Tako se zametnula kavga i godine 1667. zbog gradnje mosta. Jedni su drugima ometali gradnju i rušili ono što bi drugi podigli. Kad su 17. studenoga 1667. Kaptolci pokušali urediti svoj dio mosta, došlo je do oružanog sukoba, pa od tog vremena Krvavi most i nosi to ime.“[1] Kako bilo, prilika za preimenovanje Pisanog mosta bilo je tijekom Srednjeg i početkom Novog vijeka mnogo!

Vjerojatno najopakije, i politički najozbiljnije, razdoblje sukoba zbilo se krajem 14. stoljeća; na Miholje 1396. kanonici su započeli novu kampanju protiv Gradeca zbog desetinskog vina i žitne šesnaestine na koje su, navodno, imali pravo. Kako bi [se] naplatili, poduzeli su najobičnije razbojstvo – pljačku tovara vina. Dva mjeseca kasnije Kaptolci su (imenom i prezimenom njih 22), prema svjedočenju Gradečana, provalili u Šoštarsku ves, pretukli i opljačkali izvjestan broj građana, a neke i umorili (iako nema imena navodno umorenih i pretučenih!), te silovali nekoliko udanih žena (opet, bezimenih!). Prepad na Šoštarsku ves se, nesumnjivo, odigrao, no manjak detalja u opisu kaptolskih zločina daje naslutiti da je izvješće uvelike pretjerano! Bez obzira na stvarni opseg kanoničkih zločina, susjedi im nisu ostali dužni, te su se svrstali u bojni red i pod vodstvom zastavnika milicije, Firentinca Kona, navalili i provalili u Kaptol, prebili i ranili nekoliko kanonika, spalili neke kurije i opljačkali mnoge vrijednosti među kojima brevijare, misale i kanoničke udžbenike. Kanonici su, pak, već sljedeći dan odgovorili rušenjem gradečkih mlinova na Medveščaku i navalom na gradska sela Črnomerec, Dedić i Gračane koje su zasuli gorućim strijelama. Osim toga, biskup Ivan II. zatražio je od susjeda javnu ispriku i nadoknadu štete, no oni su ga ignorirali. Zbog takvog je stava biskup, a „na molbu kaptolskog prokuratora“[2], na Božić 1396. izopćio (prokleo) Gradec.

Bitka na Krvavom mostu
Bitka na Krvavom mostu

U Srednjem vijeku izopćenje je bilo vrlo ozbiljna kazna koja je izopćenika ponekad dovodila u životnu opasnost, kao i u nemogućnost mirnog uživanja u smrti, što se zbilo i ovom prigodom kad su kanonici dali iskopati mrtvace ukopane za trajanja prokletstva – izopćenik i prokletnik nisu smjeli biti ukopani u posvećenu zemlju groblja.

Sam spis o izopćenju sadrži imena 137 građana – buntovnika. Taj je dokument izuzetno važan za proučavanje zagrebačke povijesti na prijelazu 14. u 15. stoljeće, jer je uz svako ime napisano i zanimanje dotičnog građanina, pa nam pruža uvid u društvenu i gospodarsku strukturu Gradeca u promatranom vremenu – kolikogod nepotpuna ta slika bila.

Budući da je Gradec bio kraljevski grad, a s obzirom na ozbiljnost situacije, kralj Žigmund I. poslao je biskupu Ivanu II. u ožujku pismo u kojem traži skidanje prokletstva i vraćanje svih otetih zemljišnih posjeda Gradecu, uz zaključak da će potom čitavu stvar staviti ad acta i svima (i Gradecu, i Kaptolu) oprostiti zločine. Biskup nije imao izbora, te je, što je indicija kaptolske krivice za ovaj sukob, bez riječi bune dao skinuti prokletstvo s Gradeca i tako okončati taj iznimno ozbiljan sukob.

Unatoč mnogim krvavim epizodama, bilo bi pogrešno pomisliti da su susjedi živjeli u trajnoj mržnji, jer su, ukoliko ni zbog čeg drugog, a onda zbog uzajamne potrebe i koristi, često i tijesno surađivali, pogotovo u razdobljima prirodnih nepogoda i epidemija. U 18. je stoljeću među gradovima postignut trajni mir. Zajedničkim su snagama izgradili most koji je postao dijelom kratke prometnice Kamenita vrata – kaptolska vrata (danas u Skalinskoj ulici) i zalog jedinstva. Most je opstao do 1899., kad je, nakon regulacije Medveščaka i izgradnje Tkalčićeve ulice, srušen, a njegovo mjesto zauzela ulica koja, osim sjećanja na ratničku prošlost Zagreba, čuva uspomenu na ulazak grada u moderno doba prvenstveno obilježeno naglim i opsežnim razvojem [tele]komunikacija. Na broju 2 Ulice Krvavi most proradila je, na Novu godinu 1887., prva zagrebačka telefonska centrala. Time je uspostavljena kozmička ravnoteža, jer je mjesto regresa – što rat jest – postalo mjestom progresa.

Krvavi most dobio je i čast naslovljavanja trilera Marije Jurić Zagorke „Tajna krvavog mosta“, popularnog izvorno hrvatskog trilera prve klase, što je doprinijelo širenju legende i povijesti tog lokaliteta i Zagreba u cjelini među svim čitateljima na čijim je jezicima djelo dostupno.

Ulica Krvavi most
Ulica Krvavi most

BILJEŠKE:

[1] citirano iz: http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=28046
[2] Klaić, Nada, Zagreb u Srednjem vijeku (knjiga I.), Zagreb, 1982., str. 477
[3] http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Krvavi_Most_Zagreb.JPG

IZVORI:

  1. Blašković, V., prof. dr & Flego Z., Zagreb, Grafički zavod Hrvatske; Mladost; Spektar, Zagreb
  2. Gregl, Z., Ružić I., et al., Zagrebačke ulice, Zagreb, 1994.
  3. Klaić, Nada, Zagreb u Srednjem vijeku (knjiga I.), Zagreb, 1982.
  4. http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=28046
  5. http://en.wikipedia.org/wiki/Krvavi_Most
Dinko Odak
Diplomirao sam politologiju na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, smjerove: javne politike; međunarodni odnosi. Radio sam kao radio-voditelj i urednik, DJ, pomotor, državni službenik i u sektoru usluga zaštite okoliša. Povijest, pogotovo vojna, mi je hobi posljednjih četvrt stoljeća, a bavim se i analizom (i sintezom) stvarnih, a ne medijskih, međunarodnih odnosa i/ili događaja. Nepopravljivi sam antropopesimist i kolapsist.